Briškulaši ulovili živo tele, odojke, tuke, pivce, jegulje i žabe

Da se kartaške igre briškula, trešeta i trijumf igraju za “iće i piće” ili za “šolde” to nam je itekako poznato. Međutim vrlo rijetko se može nazočiti događaju poput onom koje se odvijalo u Pakoštanima, gdje se kartalo za živo tele težine oko 130 kilograma, odojak, “tuke i pivce”, a uz to se posluživale delicije poput žaba i jegulja.
Jedinstveni kartaški turnir u “Bistrou kod Glumca” u Pakoštanima u vlasništvu poduzetnog Ivica Čirjaka Glumca započeo je u subotu predvečer a završio u nedjeljnim sitnim satima. Sastalo se 16 ekipa, 32 kartaša, i krenulo u natjecanje kup sustavom na tri dobivene “male partije” u briškuli, trešeti i trijumfu.
U polufinalnim igrama bolji od kartaša iz Vrane, Ive Jurića i Nikole Kneževića, Ivana Desnice i Ivana Žutelije, bili su Pakoštanci Boris Bore Bašić i Blaž Polegubić te Zorko Čudina i Tomislav Vujasin Cuka.
Sama finalna završnica bila je sasvim u duhu i same igre, a i izjednačene kvalitete igrača. Pobjednički par nije glatko pobijedio, ali kao što se u kartama često zna dogoditi, u presudnom trenutku su imali više sreće i koncentracije. “Akuže i punti” su bili izjednačeni i sve je najavljivalo da će se posljednja igra igrati, ako ne do Božića, onda sigurno do novih lokalnih izbora. Zorko i Cuka vodili su 2:1 u malim partijama i imali “meč loptu”, vodstvo od 3:2 u briškuli. No karta je potom bolje išla Boru i Blaža koji preokreću rezultat briškule na 4:3 i izjednačuju rezultat na 2:2. Trešeta je bila prava majstorica. Kod rezultata 33:34 za Boru i Blaža bolje karte dobivaju suparnici, Cuka “akužava” šest punata i to je bilo praktično gotovo. Trosatno finale i živo tele od 130 kilograma pripalo je Zorku i Cuku. Boro i Blaž zadovoljili su se s odojkom, poraženi u polufinalu “tukama i pivcima”, a “kibici” i prije poraženi žabljim kracima i jeguljama iz Glumčeve domaće kužine.
Uobičajena komunikacija svodila se na udarce rukama po stolu i kratke poruke: “karik, lišo, punti, briškulu, briškulicu, malu, peškaj, štrocaj karika, škartaj, baci kope, špade, lišinu…”. Dakako, usprkos stalnih upozorenjima “gledaj u zid dok mišaš karte” bilo je i “mota” i spretnih, gotovo neprimjetnih namještanja karata pri miješanju “maca”. Međutim u trešeti i trijumfu vladao je zakon šutnje, ni mušica se u zraku nije smjela čuti, nije se smjelo ni “zabeštimati”. Kartaši, navijači, dokoličari i oni koji su već ispali s turnira morali su jednostavno staviti flaster na usta.
– Sve one koji su htjeli sudjelovati, ali nisu stigli što zbog privatnih što poslovnih obaveza, obavještavamo da ćemo ovakve i slične turnire nastavljati organizirati za što ćemo pripremiti još atraktivnije nagrade, najavio je Glumac.