Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Nismo ostvarili ono što smo trebali

Autor: Šime Ćurko

14.12.2008. 23:00
Nismo ostvarili ono što smo trebali

Foto: Sebastian GOVORČIN



U rezultatu nisam uspio. Određeni pomak napravio sam u odgovornosti igrača prema igri. Točno se znalo tko je za što zadužen i što mora raditi na terenu. Druga je stvar što taj dogovor nismo realizirali na terenu – kaže Datković
Nakon utakmice s Croatijom Sesvete u jednom je trenutku zvučao kao čovjek na odlasku. Znate ono – ako sam ja problem, onda problema nema. Dakle, iz prve ruke, ima li problema?
– Problema ima jer smo posljednji na ljestvici, ali ostajem trener i u nastavku sezone. Predao sam izvješće o mom radu u devet utakmica u Prvoj HNL u kojima sam vodio Zadar i dobio potvrdu da sam i dalje trener. Moja izjava nakon utakmice s Croatijom Sesvete bila je potaknuta činjenicom da nismo napravili ono što smo trebali i bilo je moralno reći da moj ostanak ili odlazak prepuštam na odluku Upravi kluba – kaže Ivica Datković, trener nogometaša Zadra koji je Zadar preuzeo u trenutku kad je najbliži konkurent na ljestvici imao pet bodova više (Zadar 4, Osijek 9). Isti je razmak i devet kola kasnije, Zadar ima 13, a najbliži mu konkurent Inter 18 bodova. Dakle, pet bodova bilo, pet bodova ostalo, a prošlo je nemalih osam utakmica, ukupno već 18.
– Moj rad u Zadru može se podijeliti na prvih šest i posljednje dvije utakmice, one protiv Intera i Croatije. Do utakmice s Interom naša jedina loša utakmica bila je ona u Osijeku, sve ostalo odradili su zadovoljavajuće. Prvi pravi problem je bilo tih 1:1 s Interom i kasniji poraz od Croatije. To su dvije utakmice koje nam se nisu smjele dogoditi. Pobjeda protiv Intera nam puno nedostaje, ne samo zbog dva boda nego i zbog toga jer sam siguran da smo pobijedili Inter, ne bismo izgubili od Croatije.
Bez kolektivnog duha
Ipak, činjenica je da ste u dvije super važne utakmice osvojili samo bod.
– Jesmo, i rekao sam, to je neuspjeh koji ja bacio sjenu na sve ono dobro što smo prije toga napravili.
S obzirom da ste preuzeli momčad koja je bila posljednja na ljestvici očekivalo se da će te izvesti značajne promjene u prvoj jedanaestorici u odnosu na igrače s kojima je računao prethodnik Dalibor Zebić. Međutim, pokazalo se da ste igrali s istim igračima koji su i sjeli Zadar na posljednju poziciju, a mijenjali ste samo u slučaju ozljeda ili žutih kartona. Je li to bio dobar potez?
– Treba gledati fond igrača koji sam ima na raspolaganju. Želimir Terkeš nije prošao pripreme i taman se vratio u momčad kad sam ja došao. Jesam li mu trebao pridružiti nekog u napadu? Jesam, ali nisam imao drugog kvalitetnog napadača. Dragan Župan i Jozo Pletikosić također nisu u potpunosti prošli pripreme, onda nam se ozlijedio Josip Bilaver, Marin Batur je završio na operaciji, da bi se na sve to nadovezao treći žuti karton Marina Tomasova, koji tako nije bio u momčadi protiv Croatije.
Tvrdite da niste imali dovoljan fond (kvalitetnih) igrača?
– To je točno. I kad sam želio mijenjati bilo je situacija kada na klupi nisam vidio igrača koji bi nam svojim ulaskom mogao donijeti pozitivan pomak. To je bila velika poteškoća.
Onda znači da je obavljena loša selekcija?
– Igrao sam s igračima koje sam imao na raspolaganju i pokušao sam od njih izvući maksimum. Ne bih se vraćao na selekciju momčadi, uostalom u prijelaznom roku imamo dovoljno vremena vidjeti što trebamo mijenjati.
Naglašavali ste da želite u momčadi probuditi kolektivni duh. Jeste li u tome uspjeli?
– Nisam. Zadar nije imao kolektivni duh koji je nužan u svakoj momčadi koja želi ostvariti želi li zabilježiti pravi rezultat. Igrači nisu ispravljali jedni drugima pogreške, bio je prisutan prevelik strah od pogreške, nije bilo onoga zajednička odgovornost za pojedinačnu pogrešku. Najbolji je primjer pogodak Ilije Sivonjića za 1:1 Intera. Tri naša igrača stajala su mu u bloku i nitko nije izašao na njega od bojazni da ne pogriješi. To je posljedica nesigurnosti u igri koju je Zadar imao još kad sam došao na klupu. Osim toga s Hajdukom, Dinamom i Rijekom uđemo maksimalno, neki igrači odigraju više nego što zapravo objektivno mogu. Ona dođu Inter i Croatia i sve suprotno.
Pojedinačne pogreške
I nakon propuštene prilike protiv Intera imali ste novu, protiv Croatije u Kranjčevićevoj. Na kraju je i to bila olako izgubljena utakmica.
– Ta utakmica nije olako izgubljena, napravili smo sve da pobijedimo i krenulo je kako treba. Poveli smo 1:0, imali čistu šansu za 2:0 i onda primimo gol. I to kakav. Jozo Pletikosić je trebao izvesti aut, ali je ostavio loptu koji su uzeli Sesvećani u u nastavku akcije nam zabili gol i to nakon što nas je pretrčao Antun Palić. Onda nova dva gola koja teško mogu shvatiti. Znalo se da je Ante Puljić bio zadužen za Palića, to je jedini igrač kojeg smo markirali i taj se Palić toliko razigra. Sve smo mi to na treninzima radili više puta i nije mi jasno zašto gotovo ništa od toga nismo pokazali na utakmicama.
Što je još Zadru nedostajalo?
– Više profesionalizma, između ostalog. Dio mojih igrača je vjerovao da situacije na terenu može sam rješavati čime su zapravo preuveličali svoju stvarnu moć. Počevši od Tomasova, Terkeša, Župana. Ili recimo Ljubičić koji do utakmice s Hajdukom i nakon nje kao da više nije bio isti jer se nakon Hajduka manje podređivao kolektivnoj igri. Tomasovu nije bilo lako zbog najava o njegovu odlasku pa ni on u nekim periodima nije pružio onoliko koliko može. Njegov treći žuti karton zbog kojeg nije igrao protiv Croatije bio je potpuno nepotreban. Batkoskom sam stalno vikao da izlazi više prema naprijed, da se ne uvlači toliko prema vrataru. Dok bih vikao, bilo bi dobro, čim bih prestao Batkoski se ublažio natrag. To su samo neke od neke slabosti koje, kad se spoje, dobijemo ono što smo gledali prošle jeseni. Zadar je takva momčad da je pojedinačnu, a onda i kvalitetu cijele momčadi mogao podignuti samo rezultat, a njega nije bilo.
Igračima očito imate štošta reći, a u čemu ste vi pogriješili?
– Nismo ostavili ono što smo trebali i ne bježim ni od moje odgovornosti. Od onoga što sam napravio ili bolje reći nisam napravio sebi najviše zamjeram što sam na utakmici s Interom zakasnio uvesti Bruna Šiklića. Taman kad je bio na liniji za izmjenu primili smo gol. Plan je bio uvesti Šiklića, a izvesti Tomasova koji bi tako dobio zasluženi pljesak na odlasku iz Zadra. Onda sam u 90. minuti planirao uvesti Rašu umjesto Terkeša i tako odnijeti još poneku minutu. I tu sam zakasnio tako da me još uvijek muči ta pogreška. Vjerujem da sam Šiklića uveo na vrijeme da ne bismo primili gol. Proganja me taj propust i danas me ubija spoznaja da nismo pobijedili u toj utakmici.
Fizički nespremni
U čemu ste uspjeli, a u čemu niste na klupi Zadra?
– U rezultatu nisam uspio. Određeni pomak napravio sam u odgovornosti igrača prema igri. Točno se znalo tko je za što zadužen i što mora raditi na terenu. Druga je stvar što taj dogovor nismo realizirali na terenu, odnosno što nismo imali kontinuitet dobrih igara.
Zadar nije uspijevao izdržati isti ritam tijekom 90 minuta.
– Fizički igrači nisu bili pripremljeni na najbolji način, rekao bih da smo bili na 70 posto fizičkih mogućnosti. Ne govorim o tome je li se s igračima trebalo ovako ili onako raditi na pripremama, već je problem bio taj što je dio igrača u sezonu iz raznoraznih razloga ušao bez pravih priprema. Kad je tako, pati i ostatak momčadi koji se onda troši iznad svojih mogućnosti.
Zadar se pokazao kao momčad koja u pravom ritmu može odigrati ne više jednog poluvremena.
– To je zbog manjka fizičke moći i zbog toga se događalo da odigramo dobro 60, možda 70 minuta i nakon toga padnemo. Zato su na nas jako iscrpile tri vrlo jake utakmice protiv Hajduka, Rijeke i Slaven Belupa koje smo odigrali u tjedan dana. S takvom razinom fizičke nemoći posebno je teško bilo u posljednjim kolima kada su tereni bili u lošem stanju što iziskuje dodatni napor kod igrača. Kad momčad nije na pravoj fizičkoj razini, tada i psihički dio nije kako treba.
Kao veliki problem pokazala se realizacija. S vama na klupi Zadar nijednom nije zabio više od jednog gola na utakmici, na takav način pobjeđivati mogu eventualno Talijani.
– Zadar nije igrao nikakav zatvoreni nogomet, uvijek smo težili zabiti gol više od protivnika. Imali smo dovoljno prilika, ali što očekivati ako u napadu ne zabijete nijednu od pet šansi. Nogometna logika nalaže da će te primiti gol i to se nama događalo. Kad sam došao, rekao sam da želim veće sudjelovanje bočnih igrača u napadu. Bilaver je taj dio počeo raditi dosta dobro, ali kad se ozlijedio ostali smo na jednom ili dva upotrebljiva ubačaju s boka što će reći da u napadu nije bilo kvalitetne pomoći bočnih igrača. Osim toga stalno smo pokušavali igrati kroz sredinu, a tamo je uvijek najgušće. Nismo imali ni kvalitetnu izmjenu strana, uglavnom smo igrali preko lijeve strane gdje je bio Tomasov, a vrlo rijetko smo otvarali suprotnu stranu.
Nužna je kvaliteta
Terkeš je prečesto ostao, kako je to primijetio jedan kolega, poput kauboja u preriji.
– I to uvijek okružen najmanje dvojicom protivničkih igrača. Nemamo dva kvalitetna napadača koji mogu trčati u oba smjera i pritiskati protivnika već na njegovoj polovici. Otežavajuća okolnost je bila nedostatak brzine u našoj momčadi, kad bismo osvojili loptu vrlo smo je sporo slali prema naprijed, jer su se igrači isto tako sporo pridruživali Terkešu.
Na čemu će biti naglasak kod sastavljanja momčadi za preostalih 15 kola?
– Na kvaliteti. Očekujem da ćemo dovesti najmanje četiri provjerena igrača, najmanje jednog u svakoj liniji. U obrani i na bokovima želimo zaoštriti konkurenciju, a nužan nam je najmanje jedan pravi napadač. Neće biti puno prostora za puno mladih igrača u momčadi jer je pozicija na ljestvici takva da Zadar trenutačno nijednog igrača ne može čekati već mora imati gotove igrače od kojih se od prve proljetne utakmice može očekivati maksimum.
Kakav ćemo Zadar gledati na proljeće?
– Znatno dugačiji od onoga koji je bio prošle jeseni. Ako govorimo o formaciji, pokušat ćemo igrati s četvoricom u liniji za što će nam trebati znatno veća odgovornost svakog igrača. Za mene je optimalan raspored Zadra bio 4-2-3-1, a za proljeće tek trebamo vidjeti, ovisno koji ćemo profil igrača dovesti. Sigurno je da ćemo pokušati igrati s četvoricom u zadnjoj liniji. Želim puno bržu igru u kojoj neće biti mjesta za one koji će cariniti loptu. To je nešto što sam u Novalji, u okviru mogućnosti koje smo imali, doveo gotovo do savršenstva. S obzirom na konstituciju igrača u Zadru to neće biti lako napraviti, ali vjerujem da ćemo u konačnici uspjeti. Naravno, morat ćemo biti i puno efikasniji, bez toga sve pada u vodu.
Ostanak je Zadru malo kad u Prvoj HNL izgledao tako daleko, posebno ako i sljedeće sezone liga bude imala 12 klubova.
– Želimo najmanje deseto mjesto s kojim smo mirni bez obzira hoće li liga imati 12 ili 16 klubova. S pravim pripremama i dobrim odabirom pojačanja siguran sam da taj rezultat možemo i ostvariti.
Hoće li biti promjena u stručnom stožeru?
– Neće, nema ni razloga jer sam zadovoljan radom i suradnjom s mojim suradnicima.
Jeste li kontaktirali bivšeg trenera Dalibora Zebića?
– Jesam, u više navrata. Zebić često dođe do kluba, pitao sam ga za neke stvari koje su me zanimale i s te strane nije bilo nikakvih problema. Međutim, o taktici kao i o nekim međusobnim savjetima nije bilo govora.


 ZADRU TREBA VRUČINA


Koji bi tip napadača u Prvoj HNL odgovarao Zadru?
– Recimo Bojan Vručina kad je u svom elementu, zatim Ivan Rodić, Ermin Zec ili Ilija Sivonjić. To su igrči koji svojom trkom mogu razbiti protivničku obranu. S druge strane manje nam odgovaraju napadači poput Nikole Kalinića, koji je više sidraš. Naravno, ne kažem da Kalinić nije dobar za Zadar već govorim o načinu na koji pojedini napadači igraju.




 SLADOJEVIĆ ĆE PRORADITI


Računate li na proljeće na napadača Vladimira Sladojevića koji je došao nakon nekoliko prvih kola, a ostao je bez službenog nastupa?
– Računam. Sladojević je dobro radio i uspjeli smo ga približiti željenoj formi. Očekujem da će biti pojačanje za Zadra, riječ je o igraču koji je vrlo hladnokrvan u situaciji kad treba realizirati priliku, ima nešto što većina igrača Zadra nema i to moramo iskoristiti u nastavku sezone. On je svojevremeno bio veliki potencijal, to nije teško vidjeti na terenu, ali je uslijed nekih problema zapustio karijeru.


 SINOVI NOGOMETAŠI


Datkovićeva obitelj živi u rodnoj Metajni na Pagu. Sinovi Marin i Toni krenuli su očevim smjerom, obojica su nogometaši. Za starijeg Marina (20) zanima se Rijeka nakon što je jesen odigrao u trećeligašu Novalji, a u Rijekinim mlađim kadetima je i Toni (15). Kako obitelj prihvaća Datkovićevo često izbivanje zbog trenerskih obveza?
– Roditelji se bave turizmom i nisu previše oduševeljeni što me zbog posla često nema kod kuće. Supruga se nekako navikla, zna koliko mi nogomet znači jer sam u ovaj sport uložio cijelog sebe. Sinovi me, što su više u nogometu, mogu sve bolje razumjeti.


 NAJVIŠE PAMTIM ĐALMU MARKOVIĆA


Kad ste se odlučili za trenerski poziv?
– Kad sam bio u Pazinki 1994. godine i kad sam vidio da više neću dugo moći aktivno igrati.
S kojim ste trenerima najbolje surađivali kao igrač?
– Prvi bi bio Ivan Đalma Marković koji me trenirao u Orijentu, zatim Ive Šangulin koji me također vodio u Orijentu. Dobra iskustva imam s Ivicom Matkovićem za igranja u Zadru te Lukom Bonačićem koji mi je bio trener u Pazinki.
Što ste naučili kao trener koji je prvi put bio u Prvoj HNL?
– To da se protiv svakoga, pa bili to Dinamo i Hajduk, u Hrvatskoj može igrati. U Novalji sam u Drugoj ligi imao dosta jakih utakmica, ali Prva HNL je kvalitetom ipak znatno ispred tog ranga i ovo mi je iskustvo dobrodošlo.
Koja vam je najdraža trenerska pobjeda?
– Sa Zadrom protiv Hajduka i s Novaljom protiv Hrvatskog dragovoljca kad smo osigurali titulu prvaka Druge lige.
Koji klub trenutačno igra najljepši nogomet?
– Sviđa mi se ono što Liverpool pokazuje ove sezone.
Koji je najkompletniji igrač kojeg ste trenirali?
– Vlado Petrović.
Koji su igrači najveći potencijali Prve HNL?
– Drago Gabrić koji još može dati puno više. Zatim Anas Sharbini, velika je perspektiva i Marin Tomasov.