Gusari su haračili i Zadarskim kanalom

Slika korisnika admin
obrovac
Adam VIDAS
U našim krajevima glavni su gusari bili Turci, a glavno gusarsko uporište Obrovac

Futurologija, disciplina koja se htjela prestaviti kao znanost, a bila je posebice popularna sedamdesetih godina prošlog stoljeća i to predviđajući današnje dane, očito nije postigla svoju svrhu niti dostigla svoje ciljeve. Svijet kakvog su nam futurolozi najavljivali za dvadeset i prvo stoljeće bio je sve samo ne ovakav kakvoga ga vidimo. Izgledao je prije kao nešto što bismo mi danas prihvatili za eventualno moguće, ali možda tek u idućem stoljeću. Između mnogih pogrešnih predviđanja određeno mjesto zauzimaju i ona o pomorskome prometu kojeg su nesretni futurolozi zamišljali da će se odvijati amfibijama i plovilima koja će na zračnim jastucima lebdjeti iznad morske površine i tako nezamislivo brzo prevoziti goleme terete na velike udaljenosti. Nasuprot tome, brodovi plove kao i u njihova vremena, samo što se jedan stari običaj iz šesnaestog i sedamnaestog stoljeća ponovno vratio u modu, a to je da trgovačke brodove moraju pratiti ratni, i to zbog opasnosti od gusara.

Od Teutinih Ilira

Kao i mnoge druge pojave koje se poput sjene pojavljuju uz aktivnost uz koju su vezane, tako je i početke gusarstva nemoguće točnije odrediti. Vjerojatno je gusarstvo staro koliko i pomorski promet. Ono što je danas obala Somalije i Adenski zaljev, u antička je vremena bilo Sredozemlje. Tadašnji su gusari jednako pljačkali trgovačke brodove, plijenili terete, a zarobljavali putnike i prodavali ih na tržnicama robova.

Gusarstvo Teutinih Ilira bilo je povod Rimljanima da započnu svoje osvajanje istočne obale Jadrana, a sa sličnim je opravdanjem i bizantska flota pod zapovjedništvom Nikete Orife opljenila južnu i srednju Dalmaciju devet stoljeća kasnije, tako da ni Jadransko more ni u ta vremena nije bilo izuzeto od gusarskih djelovanja.

No zlatno doba gusarstva počinje s razdobljem velikih zemljopisnih otkrića i širenjem pomorskog prometa po svjetskim morima i oceanima. Kad su Portugalci već tijekom petnaestog, a zatim i Španjolci početkom šesnaestog stoljeća došli u posjed prostranih krajeva na istoku i zapadu i brodovima prevozili blago iz kolonija u matične zemlje, počela je žestoka pljačkaška aktivnost zemalja koje tad još nisu imale nekih posjeda, prije svega Engleske, a zatim i Nizozemske i Francuske. Do danas nije razjašnjeno je li navodni gusarski simbol - crna zastava s lubanjom i prekriženim kostima ostatak barjaka templarske flote ili su ga tek u sedamnaestom stoljeću izumili Nizozemci. No sigurno je da su ga oni nazvali "Veseli Ruyger".

Komunikacija dimnim signalima

Šesnaesto stoljeće je i na Jadranu bilo doba obilježeno gusarstvom, samo što su u našim krajevima glavni gusari bili Turci, a glavno gusarsko uporište Obrovac. Taj grad Tuci su zauzeli 1527. i ubrzo odatle, Zrmanjom i Popdvelebitskim kanalom krenuli u pljačkaške pohode po otocima Zadarskoga arhipelaga. Na meti su najviše bili Lošinj, Silba, Olib, Ist, Molat i Dugi Otok, a turski su napadi bili posebno intenzivni tijekom ratova koje su vodili s Mletačkom republikom kad su se do ovih krajeva znali zalijetati i još opasniji gusari iz Ulcinja s arapskim posadama.

Stanovnicima otoka mletačke su vlasti tada podijelile određen broj pušaka i baruta te streljiva za obranu od napada s mora, a na svim kako zadarskim tako i kvarnerskim otocima ustrojena je i služba osmatranja i dojavljivanja koja je budno motrila na pučinu. Na vijest o približavanju sumnjivih brodova, zazvonila bi crkvena zvona i stanovništvo bi se sklanjalo u utvrde, a sposobni za borbu zauzimali borbene položaje očekujući napadače. Glavne osmatračnice bile su na Iloviku, Premudi i Molatu, a u međusobnoj komunikaciji kao i obavještavanju vlasti u Zadru služili su se noću vatrom, a danju dimnim signalima.

U Kandijskom ratu najteže su stradale Sali gdje su gusari izvršili ne samo pljačku mjesta, nego u ropstvo odveli četrdeset ljudi. Učestali gusarski napadi na Sali toliko su prorijedili stanovništvo da su mletačke vlasti tamo uputile naseljenike iz Bergama što se i danas može prepoznati po etimologiji saljskih prezimena. U istom naletu, Turci su na Unijama oteli trinaestoro ljudi i nekolicinu na Silbi.

U vodama Silbe i Oliba dolazilo je i do pomorskih okršaja Turaka s mletačkim galijama. Kod Oliba je zarobljen turski gusarski brod i oslobođeno 140 zarobljenika 1661., a iste godine je u Portu Sv. Ante na Silbi zarobljena galija Durak paše iz Moreje s kojeg je oslobođeno 120 otetih otočana.

Hrabre Silbljanke

Turci su opet napali 1666. kad su s Raba odveli trideset mještana, a ponovno su stradale Sali te Luka na Dugom Otoku. Prvi Morejski rat (1684. - 1699.) ponovno je doevo gusare u zadarske vode, a najviše je napadima bila izložena Premuda. U unutrašnjim vodama Srednjeg kanala i pripadajućem mu akvatoriju vršile su ophodnju mletačke galije pa se Turci nisu usuđivali ulaziti dublje među otoke.

Pretpostavlja se da su se na Silbi tijekom Kandijskoga rata ljudi skrivali u spilju Kandija i da je od tog rata dobila i ime. Sačuvan je također podatak da su tijekom Kandijskog i Morejskih ratova žene i djevojke mrčile sebi lice ugljenom da bi izgledale što neprivlačnije i da ih gusari ne otmu, budući da je većina otetih žena i djevojaka završavala u turskim haremima.

No žene, posebice na Silbi nisu bile uvijek pasivne promatračice. Kako se na otoku živjelo prvenstveno od pomorstva, čest je bio manjak muškaraca. Putopsiac Coronelli zapisao je za silbljanske žene da su u stanju u slučaju potrebe i same s puškom u ruci obraniti mjesto. Kao uspomena na doba gusara na Silbi je ostao građevinski stil u kojemu se kuće okružuju visokim zidom, na nekim od tih zidova se i danas vide tragovi puškarnica. Turski pirati napali su još 1775. jedan mletački brod u vodama Oliba i opljačkali ga.

Izbijanje Napoleonskih ratova ponovno je dovelo gusare i pirate u sjeverni Jadran. Nakon proapsti Mletačke republike i prve Austrijske uprave u Dalmaciji pojavili su se u ovome akvatoriju francuski gusari već 1799. Dvije godine nakon toga glavar Silbe Gašpar Mavro traži od vlasti da pošalju brod i šestdeset pušaka s barutom za obranu otoka od gusara. Te su godine Francuzi opljačkali napuljsku lađu koja je bila u Iloviku i jednu braceru s Ista koja je prevozila drva.

Englezi su palili brodove

No s dolaskom Dalmacije pod francusku upravu, gusaraski napadi nisu prestali, samo što su se izmijenile uloge pa su sad napadači bili uglavnom Englezi koji su na južnom i srednjem Jadranu čak i zauzeli neke otoke i odatle se širli prema sjeveru. Englezi su presretali brodove na moru i pljačkali terete, a brodove prisvajali i za njih tražili velike otkupnine što je izazvalo propast mnogih malih brodara, posebice na Silbi, Istu i drugim manjim otocima. Englezi su međutim bili zainteresirani i za pridobivanje hrvatskih mornara u svoje redove, što su mnogi i prihvatili. Francuzi su sa svoje strane također rekvirirali brodove, a kad su se u jadranskim vodama pojavili i ruski ratni brodovi, zavladao je na čitavom jadranskom prostoru pravi gusarsko-pomorski rat. Samo Englezi su do 1809. što zarobili, što zapalili 218 brodova. Kako je bracera Gašpara Rasola sa Silbe zapaljena pred Sutomišćicom, vidi se da se nisu ustručavali niti ulaska u Zadarski kanal. No gusarenje na Jadranu nije prestalo s Napoleonskim ratovima. Tijekom Krimskog rata 1854. ponovno je bilo gusarskih prepada, ali ovaj put uglavnom na južnom Jadranu.

U drugoj polovici devetnaestog stoljeća, gusarstvo je napustilo europske obale i s pojavom bržih i moćnijih parobordskih ratnih flota počelo izumirati na svjetskim morima, sve do kraja dvadesetog stoljeća kad se ponovno počelo obnavljati na novim temeljima. Porast nautičkog turizma doveo je i do pljačkanja usamljenih nautičara, kako na Karibima, tako i u vodama Inonezije i Filipina. U Rumunjskoj su, pak, dugo bili aktivni Lipovljani, pljačkaši brodova na Dunavu.

Politički kaos koji je zvaldao Somalijom prije skoro dva desetljeća, doprinio je malo pomalo i oživaljvanju gusrstva na tom strateški izuzetno važnom plovnom putu koji spaja Indijski ocean sa Sredozemljem. Metode kojim se danas pribjegava - upućivanje ratnih brodova, u osnovi se nimalo ne razlikuje od onoga kojim su se i nekad služile europske zemlje, iako su i one u svojoj povijesti nerijetko slavile vlastite gusare kao narodne junake, poput Francisa Drakea ili Waltera Raleigha. Isto tako, nije nemoguće da je među hrvatskim pomorcima, posebice na nedavno napadnutom tankeru "Donat" Tankerske plovdibe, bilo ljudi čiji su se preci u zadarskim vodama sukobljavali s turskim ili engleskim morskim razbojnicima. Izgleda da je futurolozima s početka naše priče nešto ipak promaklo.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno