Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Tražio sam da se zdravstvo izuzme od novih rokova plaćanja

15.01.2012. 23:00
Tražio sam da se zdravstvo izuzme od novih rokova plaćanja


Promptno sam uputio dopis Slavku Liniću da se zdravstvo izuzme iz zakona o obvezama plaćanja dok se ne izniveliraju rokovi sa 180 na 60 dana i dok ne bude čisti start. Inzistirat ću da se zdravstveni porez umirovljenicima barem smanjimo za 50 posto, od 3 na 1,5 posto i to tijekom ove godine


Ministar zdravlja Rajko Ostojić svoj je mandat, umjesto da čim prije provede najavljene mjere, započeo saznanjem da mu sustav raspolaže s daleko manje novca od onoga što je očekivao. Zasad ne zna reći hoće li biti proračunskih injekcija za pokriće dugova koje je zatekao, no neće ih se – kaže – riješiti preko noći.
Ne zvuči baš dobro kad ministar već na startu odustane od jednog od ključnih obećanja, onog o ukidanju zdravstvenog doprinosa za umirovljenike od tri posto.
– Kad postavljate dijagnozu, činite to na osnovu anamneze, kliničkog pregleda i laboratorijskih nalaza, dakle na osnovu činjenica i argumenata. Tako sam i ja dao obećanje, koje i dalje mislim ispuniti, na osnovu, nažalost, netočnih izjava mog prethodnika da imamo najstabilniji financijski sustav u Europi. Ako je to tako, ako teče med i mlijeko, logičan je zaključak da napravimo civilizacijski pomak i umirovljenicima koji su cijeli život izdvajali za zdravstvo, ukinemo taj porez. U svakom slučaju inzistirat ću da ga barem smanjimo za 50 posto, i to tijekom ove godine. Dakle, nisam odustao, već sam rekao da ćemo smanjiti doprinos, a do kraja mandata, rastom BDP-a, i ukinuti ga. Smanjenjem sa tri na 1,5 posto država bi izgubila nekih 20 milijuna kuna, što u odnosu na proračun od 22 milijarde kuna nije puno, a pošteno je.
Hoćete li dug HZZO-a u skoro vrijeme dovesti u zakonske rokove plaćanja, kad će se sanirati dug bolnica?
– Dug bolnica je 3,6 milijardi kuna, a bolnice imaju i dodatnih 1,4 milijardi kuna duga prema komitentnim bankama, za koji pretpostavljam da imaju novac. Pokriće tog duga je u pregovorima s ministrom financija. Upravo zbog toga smo se složili da HZZO ne može izaći iz riznice. Naravno, HZZO treba pro futuro izaći iz riznice, kad se bude uredno i na vrijeme financirao. Međutim, za to nam nedostaje gotovo pet milijardi kuna. Kad se to dogodi, onda će skupština osiguranika na čelu HZZO-a vrlo jasno reći s koliko novca posluju i oni će određivati budžete. To će biti olakšanje svim budućim političarima da, napokon, imaju osiguravajuću tvrtku koja nije dio riznice.
Limite nećemo mijenjati
A što je s pokrićem duga?
– To osim mene morate pitati i ministra financija. Promptno sam uputio dopis Slavku Liniću da se zdravstvo izuzme iz zakona o obvezama plaćanja dok se ne izniveliraju rokovi sa 180 na 60 dana i dok ne bude čisti start. Sad se događa, što je potvrdio i saborski zastupnik HDZ-a Reiner u svom dopisu od prije mjesec dana, da kontinuirano od 2010. godine HZZO kasni s plaćanjima usluga za primjerice skupe lijekove, transplantacije i slično, od 30 do 60 dana u odnosu na ugovorene rokove. Stoga su prosječni rokovi plaćanja KBC Zagreb prema dobavljačima narasli na 260 dana, u Osijeku čak 700 dana, u Rijeci skoro 500. To je začarani krug koji treba kirurški razrezati, postaviti na zdrave osnove i poštovati 60 dana. To zahtijeva vrijeme.
Jeste li utvrdili gdje će se u zdravstvu štedjeti, hoće li se mijenjati bolnički limiti?
– Limite nećemo mijenjati, a što se tiče štednje, državni proračun će se raditi za sva ministarstva na istim osnovama. Ubrzo ćemo obznaniti na koju ćemo se taktiku odlučiti, da li na smanjenje rashoda ili povećanje prihoda, ili kombinaciju. Mi ćemo se naravno prilagoditi toj taktici. Međutim, ne smijemo si dozvoliti da zdravstvo u štednji strada.
Tri razloga za čekanje
Rok u kojima su se bolnice trebale očitovati o razlozima listi čekanja je istekao. Što ste dobili?
– Većina bolnica poslala je izvješća, od nekih to očekujemo, a iskristalizirala su se tri tipa problema. Najčešći je razlog dugih listi čekanja nedostatak ugradbenog materijala, dakle, proteza, umjetnih kukova, leća…, drugo je nedostatak aparature, osobito u kardiologiji. I treće, neke županijske bolnice imaju nedostatak ljudskih resursa, liječnika određenih specijalnosti.
Koliko novca namjeravate osigurati da bi dokinuli liste čekanja?
– Računao sam na 30-tak milijuna kuna za ovih šest mjeseci, a na osnovu javne liste čekanja koja se od rujna prošle godine nalazi na internetu, na mrežnoj stranici Ministarstva zdravlja. Nadam se da me i tu neće dočekati neugodno iznenađenje kako kod financija.
Koji će zahvati ući u dnevne bolnice?
– Kod operacije mrene prije 15 godina je u Berlinu, Londonu i Zagrebu pacijent ležao u bolnici od pet do deset dana, jer je oporavak bio kompleksan. Danas sama operacija traje četiri do šest minuta, a u svim privatnim klinikama u Hrvatskoj, ali i u nekim našim javnim bolnicama, pacijent leži dva sata. Operacija tonzila, štitnjače, hernija, ortopedski zahvati i mnogi drugi mogu se obavljati u dnevnoj bolnici. Sadašnjost svjetskih, a budućnost hrvatskih bolnica su bolnice pod jednim krovom za pacijente koji zahtijevaju intenzivno liječenje i skrb, jer se radi o infarktu, sepsi, itd s jedne strane i s druge strane dnevne bolnice koje se dijele u dijagnostičke i terapijske. Stoga za sve kraće dijagnostičko – terapijske procedure prednost treba dati dnevnim bolnicama. Naime, organizacija dnevnih bolnica omogućava brzu i učinkovitu dijagnostiku na jednom mjestu, bez sada nerijetko nepotrebno višestrukog vraćanja bolesnika u primarnu zdravstvenu zaštitu radi pojedinih pretraga. Time se stvaraju preduvjeti povećanja broja medicinskih postupaka uz značajno smanjivanje sada predugih listi čekanja na pojedine kako dijagnostičke tako i terapijske postupke. Dok dnevne bolnice u svijetu funkcioniraju petnaestak godina, u Hrvatskoj bolnice često djeluju po sistemu feuda: moj hodnik, moj odjel, moje postelje. Što se tiče bolnice pod jednim krovom bit će značajno teže, jer su nam bolnice stare, a primjerice riječka bolnica ima 40 tak krovova, KBC Sestara milosrdnica 20 tak krovova, i tu će biti potrebna ozbiljna rekonstrukcija.
Funkcionalno spajanje
Hoćete li spajati bolnice, ili možda razdvojiti neke spojene u zadnje četiri godine?
– Moj je prethodnik svoj mandat započeo razdvajanjem šibenske i kninske bolnice, jedine dvije bolnice koje su u posljednjih dvadeset godina bile fuzionirane. A onda je sredinom mandata zagrebačke bolnice spojio, bez prethodne analize, ne poštujući niti teritorijalni princip, niti  princip srodnih djelatnosti. Takvo nasilno spajanje je rezultiralo tužbom Ustavnom sudu i očekujem pravorijek. Ali, definitivno ćemo iz sastava KBC Sestara milosrdnica izdvojiti Kliniku za dječje bolesti u Klaićevoj. Plan je da pregovorom s Gradom Zagrebom, koji je osnivač i vlasnik još tri manje dječje bolnice, napravimo institut velike dječje bolnice.
A ostale bolnice u zemlji?
– Bolnice se diljem Hrvatske mogu i moraju funkcionalno spojiti, ali to zahtijeva preustroj. Mislim da se Hrvatska mora podijeliti u pet do šest regija, i da te regije imaju isto toliko centara što se tiče zdravstva. Niti jedna bolnica se ne bi smjela zatvarati, ali nema razloga da usluge doktora u Vukovaru ne koriste pacijenti iz Vinkovaca. I obrnuto, dakle, to mora biti dvosmjerna ulica. Kad se stvori takva logična horizontalna, a kasnije i vertikalna, povezanost, bit će to temelj za zdravstvo, obrazovanje i pravosuđe. Preustroj države je ključan upravo za te tri politike.
Godinama zanemareni
Mislite da pacijenti onda više neće trčati u Zagreb?
– Da, uvjeren sam da neće. Imate i danas sjajne primjere. Međimurska županija nalazi se između dvije veće županije, varaždinske i koprivničko-križevačke, koje su gospodarski snažnije, a 80 posto građana se ipak liječi u OB Čakovec, a samo 10 posto u zagrebačkim klinikama. Građani te županije vjeruju svojim medicinskim sestrama i liječnicima pa se i liječe u Čakovcu. Ključ je u tome da se 80 posto pacijenata može liječiti u regiji, a 10 posto zahtijeva tercijarne referentne centre, koji ne smiju bit samo u Zagrebu, već i u Rijeci, Splitu i Osijeku.
Hoćete li za mandata uspjeti postići da 80 posto problema pacijenti riješe kod svog obiteljskog liječnika?
– Tri godine radio sam u općoj medicini, dvije u hitnoj. Liječnik obiteljske medicine diljem svijeta sa 200 dijagnoza rješava 80 posto usluga. Drugim riječima, on svaki dan radi sa 200 dijagnoza, a u prosjeku svake tri godine dijagnosticira leukemiju ili Chronovu bolest. Dakle, svakodnevno dijagnosticira upale uha, upale mokraćnih puteva, alergije, visoki krvni tlak itd. Uređena će država omogućiti liječniku da tih 200 dijagnoza riješi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. I dok se u takvim državama 80 posto dijagnostike i liječenja provode kod liječnika obiteljske medicine, u Hrvatskoj se taj postotak kreće od 50 do 60 posto. Međutim, nisu za to krivi liječnici obiteljske medicine. Oni su 90-tih godina ne svojom krivicom postali poduzetnici, a u njih godinama nije ulagano. Jedno je vrijeme čak bilo zabranjeno da rade male kirurške zahvate ili ultrazvuk.
Danas međutim imaju sve, i više ne bi smjeli samo pisati uputnice?
– U pravu ste i treba ih s tim suočiti. Barem za 150 dijagnoza više nemaju izlike. Treba ih suočit s tim da sad imaju opremu, znanje ne dvojim da imaju, i da trebaju raditi ono što su radili i što danas obiteljski liječnici rade svagdje osim kod nas. Primjerice, u Velikoj Gorici je prije 20 godina liječnik opće medicine obavio četiri pregleda, a samo je jednog pacijenta poslao na Rebro. Prošle godine na 1,8 pregleda kod obiteljskog liječnika, dolazio je jedan pregled u nekoj od Klinika. U 20 godina se skoro izjednačio broj pregleda u općoj medicini i kliničkim bolnicama, što je potpuno nelogično. Zbog toga ćemo definitivno modificirati sustav glavarine.
Plaćanje posebnih usluga
Na koji način ćete mijenjati glavarine?
– Postupno ćemo smanjivati fiksni dio, a posebne usluge plaćati. Ako se glavarina smanji na 90, dobar doktor koji riješi svojih 150 dijagnoza zaradit će 115. Više nego danas. S druge strane, njegov će kolega koji nema dovoljno pacijenata ili oni nemaju u njega povjerenje, pasti na 85 ili možda 80. To se mora iskristalizirati kompeticijom kvalitete.
Hrvatsku godinama muči manjak liječnika, a ulaskom u EU taj bi problem mogao kulminirati. Jeste li se pripremili za “poljski scenarij”? Kako gledate na prijedloge da se plaće liječnika u osnovici izjednače sa sudačkim plaćama?
– Plaće liječnika, ako ih usporedimo s plaćama u EU jesu niske, ali su u usporedbi s drugim profesijama u Hrvatskoj relativno dobre, osim sa sudačkim. Nažalost plaće zdravstvenih profesionalaca se ne mogu povećati barem u prve dvije godine mandata, ali ćemo im zato pružiti zadovoljstvo da rade. Liječnike obiteljske medicine stimulirat ćemo da više rade tzv. male zahvate te dobiju veću plaću, a liječnike u bolnici da napokon iskoriste svoje znanje i vještine.
Kako ćete onda riješiti problem manjka liječnika, hoćete li ih uvoziti s Istoka?
– Od pet grupa zdravstvenih profesija, u njih četiri već sad imamo manjak prema EU – to su medicinske sestre i tehničari, primalje, liječnici i farmaceuti, dok smo samo sa stomatolozima na istom nivou. Očekuje se da će 2013. godine u prvoj godini ulaska u EU iz Hrvatske otići oko 500 liječnika i 1.500 sestara, ali će se njih pedeset posto i vratiti za godinu-dvije. Radim s kolegom Jovanovićem na tome da se podignu upisne kvote na svim zdravstvenim fakultetima. Uređena država pozorno gleda što joj nedostaje, kakvo je stanje na tržištu rada, i kad vidi da ima manjak nekog kadra, povisuje upisne kvote.


Polica dopunskog bi mogla poskupjeti




* Hoćete li liječnike osigurati od liječničke pogreške?
– Hoćemo. Ali, to je vrlo kompleksno pitanje. Mislim da svi moraju shvatiti da postoje liječničke pogreške, ali i one druge, pogreške sustava, primjerice pogrešno napisano ime na epruveti ili pretraga učinjena po krivom protokolu. Liječnike treba osigurati, ali svi moraju snositi u tome svoj dio tereta, od komore, do samih liječnika.
* Hoće li police dopunskog osiguranja biti skuplje ili jeftinije od današnjih 130 kuna?
– Ona od 130 kuna bit će ista ili skuplja, jer je to polica za bogate. Ako budemo štedjeli unutar sustava, smanjivali zdravstveni doprinos za umirovljenike, razmišljamo o tome da uvedemo višu cijenu polica za nas s višim plaćama. U tu će policu, postupno, ući i lijekovi. Naime, postojeća je polica samo izlika za neplaćanje participacije, u nju treba vratiti lijekove.


Privatnici su dobrodošli, ali na čistim računima


* Kad ćete revidirati ugovore s privatnim poliklinikama, i što ćete zadržati?
– Još ne znam ni koje su to poliklinike, nisam se time još bavio. U hijerarhiji prioriteta ispred toga je bila reorganizacija Hitne pomoći, novi Zakon o potpomognutoj oplodnji i analiza listi čekanja. Međutim, i to pitanje namjeravam otvoriti do konca siječnja. Po neslužbenim podacima 600 do 700 milijuna kuna odlazi u privatne klinike. Privatno-javno partnerstvo je vrlo poželjno, ali samo kada javni sektor ne može pružiti neku uslugu. Međutim u ovom času javni zdravstveni sektor nije dobro iskorišten. S druge strane, svi privatnici su dobrodošli. Oni mogu nuditi što hoće, gdje hoće i kako hoće, ali ne isključivo i samo na teret javnog osiguranja. Ma gledajte, neke privatne klinike više od 50 posto prihoda imaju iz HZZO-a. Toga u uređenim državama nema. To nije pošteno. Privatnici da, ali na čistim računima.
* To znači da ćete novac koji danas uzimaju privatnici uložiti u drugu smjenu?
– Da. U sve što je potrebno za smanjenje listi čekanja – ugradbeni materijal, drugu smjenu… Ali, pravi privatnici se ne moraju bojati.


Prevencijom i edukacijom protiv alkoholizma


* Koji će biti vaš preventivni projekt?
– Nastavit ću projekte ranog probira, na rak debelog crijeva, dojke i cerviksa maternice. Razmišljam i o probiru na karcinom prostate, ali i rak jetara kod pacijenata koji već imaju cirozu. U Hrvatskoj imamo 300.000 građana koje prekomjerno piju i imaju jasnu definiciju alkoholizma. Protiv toga se moramo boriti prevencijom i edukacijom, uvesti zdravstveni odgoj u osnovnu školu, govoriti o štetnosti alkohola, pušenja, droge. Sve to da nam se više ne dogodi situacija od prije par dana kada je u Splitu petnaestogodišnja djevojčica pronađena u alkoholnoj komi.


Zdravlje temelj sustava


* Kako ste primili kritike jezikoslovaca na promjenu naziva ministarstva?
– Sportski, ja sam se na to pripremio. Htjedoh promjenom naziva promijeniti i paradigmu te ne govoriti o bolesti nego o zdravlju kao temeljnom ljudskom pravu. Nadalje, domovi zdravlja postoje i u Hrvatskoj ali i diljem svijeta već godinama. I svi se slažemo, pa i jezikoslovci, da su domovi zdravlja temelj sustava. Pa ako je to temelj onda i krov te kuće treba imati identičan naziv. Zaključno, bolje je i jeftinije da smo promijenili naziv jednog ministarstva, nego da smo sve domove zdravlja preimenovali u domove zdravstva kako to traži Institut za jezikoslovlje.