U iščekivanju bure i hladnijih dana

Što raditi – pitaju se ovih dana ravnokotarski poljodjelci. Ne da nema poslova koji su karakteristični za ovo godišnje doba, već vremenske prilike to ne dozvoljavaju. Iznimno toplo vrijeme, ne samo ovih dana već tijekom cijelog zimskog perioda, probudilo je voćke.
 Odgađao sam s rezidbom bresaka, ali više nemam što čekati. Trebam prionuti poslu jer breskva bi mogla započeti s vegetacijom puno ranije nego što je uobičajeno. Kada režem grane osjećam da je u njima sok jer je rez lagan. U normalnim okolnostima takvo stanje bresaka je krajem veljače, a sada je tek polovica siječnja, saznajemo od Dalibora Šajina koji ima nasad bresaka na Baštici.
   Nije samo Dalibor u dilemi što raditi. Iste probleme imaju voćari Smilčića. Božo Vidov, kao i većina njegovih kolega voćara, započeo je s rezidbom bresaka. Posao je nikakav. Blato se lijepi za cipele tako da jedva vučem noge. Još je gore kada treba porezati više etaže krošnje. Treba se popeti na skale sa svim blatom na cipelama. Prečke su zbog toga skliske i vrlo lako se može pasti.
Voćke u blatu
 Blato i raskvašeno tlo ne samo da onemogućuje rezidbu već je najveći problem kako izvući iz voćnjaka odrezane grane. Sa strojevima je gotovo nemoguće ući u voćnjak, a pogotovo koristiti izvlakač grana, pojašnjava voćar Vidov i nastavlja:
 – Tijekom zime nije palo previše kiše, već je problem što nema vjetra i to prvenstveno bure. Zbog toga zadržava se vlaga u tlu i magla u zraku. Prije deset sati gotovo ne možeš ući u voćnjak jer su stabla mokra od rose.
 Voćari na Smilčiću ne samo da imaju problema s blatom i rosom već brinu što će biti s voćkama, ako ostanu i dalje ovako neprimjereno visoke temperature za ovo godišnje doba. Pogotovo ih brine ako se još neko vrijeme zadrže ovakve temperature, a onda u veljači dođe do naglog zahlađenja.
– Kod bresaka je počeo bubriti pup što nije prirodno za ovo godišnje doba, žali se Darko Anić koji je o tome obavijestio ekipu Hrvatske televizije koja će napraviti reportažu. Ne samo da su se iz zimskog sna probudile breskve i nektarine, to su učinile i trešnje. Trešnja u pravilu cvate kasnije od breskve, ali u voćnjaku Marinka Čirjaka primjećuje se pokoji nabubren pup.
Sve u svemu čudna godina koja je tek započela.
Kakva će biti i kako će završiti to zbilja nitko ne zna. Voćari su se pomirili s hirovima prirode i govore gotovo u glas: “Protiv prirode ne možemo uraditi ništa. Mi ćemo uraditi svoje, a priroda neka uradi svoje. Nismo mi jedini koji smo u problemima.”
Sve je u škarama
Ne samo da su s rezidbom u problemima voćari, već je isto snašlo i vinogradare. Tradicija je da se s rezidbom vinograda počinje već u siječnju oko blagdana svetog Vinka. Doduše ne treba žuriti s rezidbom vinograda, jer što se vinograd ranije poreže ranije počinje s vegetacijom, a tada su veće opasnosti od proljetnih mrazeva. Na kontinentu govore da vinograd treba rezati za blagdan svetog Josipa, a to je 19. ožujka. Lako je to govoriti, ako u vinogradu ima nekoliko stotina čokota, ali ako je vinograd od 30 pa i više tisuća čokota tada treba hvatati svaki povoljan trenutak da se s rezidbom završi na vrijeme.
Rezidba je značajan i stručan posao koji treba obaviti kvalitetno i na vrijeme. S rezidbom se određuje prirod, a time i dohodak.
– Sve je u škarama, znao je govoriti Marko Anić iz Smilčića koji se više od sedamdeset godina bavi voćarstvom i vinogradarstvom.
Rezidba vinograda počela je na plantaži tvrtke Tilia iz Smilčića. Rezidbu treba završiti na vrijeme jer tada dolaze drugi poslovi, a to su prskanje i vezanje lucnjeva. Sorte kao što su cabernet souvignon i merlot ne režu se na štrljak, kako se tradicionalno reže vinova loza u Dalmaciji, već se režu na lucanj. Razlog tome je što sorte sitnog grozda daju najveći grozd s najviše šećera na srednjim pupovima. Ovisno o planiranom prinosu i željenoj kakvoći ostavljamo dužinu lucnja. Tijekom vegetacije vrši se korekcija u prinosu tako da se prilikom plijevljenja odbacuje suvišak grožđa. Po čokotu ne smije biti nikako više od dva kilograma grožđa ako želimo proizvesti kvalitetno i vrhunsko vino. To je oko 8 tisuća kilograma po hektaru. Većina naših vinogradara teži prinosu od najmanje tri pa i četiri kilograma grožđa po čokotu. A onda se čude što im šećer u berbi za najboljih godina ne prelazi 16 do 17 posto, pojašnjava Marin Arbanas razloge kvalitete u vinima Figurica.