Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

10 C°

DVOSTRUKA MJERILA Jurišić: Želimo radost koju donosi kontakt, bliskost, dodir i zagrljaj

16.01.2021. 09:55


 Premda se već navikavamo na tzv. novo normalno, prilagođavamo se epidemiološkim mjerama i preporukama radi sprečavanja širenja zaraze koronavirusom, nameće se pitanje jesu li neke djelatnosi (ne)pravedno zakinute. Dio se učenika uskoro vraća u školske klupe, a sudeći prema sadašnjim prognozama, vrlo brzo će im se pridružiti i stariji. Također, svjedoci smo punih parkova, ulica i igrališta. Ništa to ne iznenađuje, ljudi su socijalna bića, a djeca su posebno željna igre i druženja. Međutim, pohađanje izvannastavnih aktivnosti, kao i sve blagodati različitih hobija važne za njihov kako psihički, tako i fizički razvoj, ipak je onemogućeno. U skladu s tim, razgovarali smo s Nenom Jurišić, predsjednicom plesne udruge Gesta, o uvjetima, eventualnim dvostrukim mjerilima u ovoj novonastaloj situaciji, važnosti fizičke aktivnosti za djecu i ostalim problemima.
Jurišić je ispričala kako su se prethodno organizirali i koliko je to bilo uspješno.


Kretanje kao temeljna ljudska potreba
– Plesna udruga Gesta zatvorena je odlukom Stožera prvi put 16. ožujka 2020. zbog nastale situacije s koronavirusom. Početkom svibnja, dok su mjere popustile za mnoge djelatnosti, za nas su bile na snazi sve do kraja svibnja i tako nismo ni otvorili jer je nama kraj sezone u lipnju. Kao što sam u nekoliko navrata javno isticala, zaboravljeni smo od svih, a ta nepravda se i dalje nastavlja, naglašava Jurišić i tumači da njihova djelatnost tradicionalno ne radi u ljetnim mjesecima jer je taj period za njih tzv. mrtva sezona.
Dakle, bili su zatvoreni čitavih šest mjeseci. Potom su započeli s radom 1. rujna 2020. uz stroge epidemiološke mjere koje su provodili tijekom tri radna mjeseca.
– Roditeljima smo pojasnili odluku o zabrani ulaska u naš objekt, djeci smo mjerili temperaturu prilikom ulaska, dezinficirala su ruke pri ulasku i izlasku, prostor se, kao i prije pandemije, dezinficirao parnim čistačem i održavao sredstvima koja su ekološki prihvatljiva i sigurna za djecu kako bismo održavali brigu o zdravlju nas i naših polaznika. Skupine se nisu miješale u svlačionici, a u dvorani smo na parketu postavili naljepnice kako bi djeca držala potrebni razmak. Sve nam je to izuzetno otežavalo rad, ali smo zbog rada djece i projekta koji smo u lipnju otkazali prihvatili situaciju i svakodnevno se nosili sa svim izazovima, priča Jurišić i ističe važan podatak kako tijekom tri mjeseca nisu imali niti jedno zaraženo dijete.
Nameće se pitanje kako ples utječe na psihofizički razvoj djeteta, odnosno što je trenutačno djeci uskraćeno.
– Radeći s djecom posljednih dvadeset godina uvijek se vodim time da želim pridonijeti našim programom njihovom psihofizičkom zdravom razvitku. Kretanje je temeljna potreba svakog čovjeka, što također određuje kvalitetu života, a tako je i kod djece. Trenutno im je to uskraćeno, zakinuta su za ples koji je njihov odabir, to je slobodna aktivnost koju su djeca sama izabrala, koja ih raduje, veseli i ispunjava, ukazuje predsjednica Geste na važnost kretanja općenito.


Benefiti plesa
Dodaje da je znanost u više navrata otkrila kako najbolje učimo kada koristimo osjetilo dodira, sluha, vida, okusa i mirisa. Pokret služi za izražavanje, komunikaciju, stvaranje i oblikovanje, to su procesi u kojima se djeca pronalaze i razvijaju u raznim segmentima.
– Dolazak na satove plesa nije samo učenje plesnih koraka, puno je tu benefita koje djeca primaju plesnom aktivnošću. Postaju samostalna i odvajaju se, neka prvi put, od roditelja. Pažljivo slušaju, uče se biti strpljivi, biti dio zajednice/skupine, uče se upornosti i spoznaji da uspjeh ne dolazi preko noći. Uče se disciplini i ustrajnosti, stječu samopouzdanje i radost koja im stiže kao suputnik plesne umjetnosti i stvaraju cjeloživotna prijateljstva i to ne samo oni, nego i roditelji. Iskreno se nadam da ovaj zaista dugi period teškog življenja neće na djeci ostaviti tragove i ožiljke koje će dugoročno osjećati, ističe Jurišić.
Postavlja se pitanje zašto djeca ne mogu pohađati slobodne aktivnosti ako mogu ići u vrtiće i škole i je li ipak oboje važno.
– Definitivno smatram ako djeca idu u školu i smatra se da za to nema nikakve bojazni, slobodno mogu i na aktivnosti. Čak smatramo da smo mi u Gesti imali puno ozbiljnije organiziran prihvat djece i provođenje mjera od škola što smo i pokazali rezultatom da nismo imali zaraženih na 12 skupina koje su dolazile od početka školske godine. Svakako smatram da su postavljena dvostruka mjerila jer je nekim djelatnostima omogućen rad, dok su drugima uskraćeni i rad i prava njihovih radnika, a to je slučaj kod nas. Doslovno se osjećamo kao da su nam vezane i ruke i noge. Jer ako nam se oduzima pravo na rad, ugrožena nam je egzistencija, ne samo poslovanja, već i života, naglašava Jurišić.




Dvostruka mjerila
Nastavlja da je besmisleno da neka djeca mogu na nastavu, točnije niži razredi i maturanti, dok ostali moraju online.
– Djeci je mjesto u školi, U vrtićima i na slobodnim aktivnostima kroz koje su klubovi, udruge i ansambli dali svoj maksimum za razliku od nekih djelatnosti koje rade bez pretjeranih pridržavanja mjera. Naravno, shvaćamo da je cijeli svijet u pandemiji, ali mi imamo dvostruka mjerila i to nas ljuti i frustrira, iskreno objašnjava Jurišić svoj stav.
S druge strane, od samog početka epidemije izuzetno su se angažirali kako bi ostali u kontaktu s djecom i roditeljima pomoću WhatsApp grupa skupina.
– Slali smo im koreografije kako bi djeca povremeno mogla kod kuće proći redosljed, slali smo im vježbe i razne aktivnosti koje su mogli kod kuće provoditi. Nikako se ne želim prikloniti tzv. novom normalnom i gledati djecu preko ekrana i održavati sat bez te njihove sjajne energije i naše povezanosti. Možda je to jednostavnije i prihvatljivije sportskim udrugama koje održavaju kondiciju, kod nas u izvedbenoj umjetnosti kao što je ples koji ima svoje zakonitosti, čari, ljepotu koja nam izranja istraživanjem kroz pokret, trenutak i inspiraciju koja se ne može naštimati od 10 do 12h, ni meni kao umjetničkoj voditeljici nije inspirativno biti sama u prostoriji i izdaleka kroz ekran doprijeti do djece poput robota. Želim naš stari način života, radost koju donosi kontakt, bliskost, energija, dodir i zagrljaj kojih u Gesti imamo pregršt, ističe Jurišić dodajući kako ni roditelji nisu pokazivali strah ni sumnju u sigurnost svoje djece prilikom dolazaka u Gestu.
– Na početku školske godine Gesta je startala u punom sastavu, sva djeca su nam se vratila i roditelji imaju puno povjerenje u naš rad i organizaciju koju smo im prije početka školske godine i prezentirali. Vjerujem da smo kroz dvadest godina zaista pokazali da radimo ozbiljno i da istinski brinemo, volimo i dio smo života naše djece, naših polaznika. Djeca su kod nas od vrtičkog razdoblja pa sve do odlaska na fakultet što nas čini izuzetno ponosnim. U ovim teškim vremenima bez podrške roditelja bilo bi zaista teško prolaziti kroz ovo zaista izazovno razdoblje za Gestu, priča Jurišić o polaznicima i njihovom bliskom odnosu.


Umjetnici na dnu
Dodatni izazov predstavlja činjenica da nisu dobili potporu za očuvanje radnih mjesta.
– Gesta je udruga koja se dvadeset godina financirala isključivo od vlastitih sredstava, s članarinama financiramo kompletan pogon od režija, dvorane, produkcija koje su izuzetno skupe, suradnika, tekstopisaca, redatelja, tehnike i izrade rekvizita, plaće, doprinose i sve obveze koje nas vežu. Uz sve to, ne zaboravimo na tri mjeseca tzv. mrtve sezone za koju isto tako treba osigurati sredstva kao da se radi. Dakle, naša sezona traje devet radnih mjeseci, a u 2020. godini smo bili zatvoreni punih sedam mjeseci. Zahtjev za dobivanje očuvanja radnog mjesta nam je odbijen s razlogom da ne udovoljavamo uvjetima jer nismo imali dobit u 2020. godini što je nonsense jer nismo ni mogli imati dobit jer smo bili prisilno zatvoreni. Odluka koju smo dobili je zastrašujuća i potpuno neutemeljena jer nam je uskraćeno ustavno pravo za rad, ali i pravo na život odbijanjem zahtjeva za mjere očuvanja radnog mjesta. Da, to je radno mjesto, ne samo tete s plesa, već druge mame, prijateljice, mentorice, psihologa, pedagoga i čovjeka. Svatko ima pravo na rad i slobodu rada i svatko bira poziv i zaposlenje pod jednakim uvjetima, tako bi barem trebalo biti, tumači Jurišić sve aspekte onemogućavanja rada.
Na kraju, kada bi se mjere još dodatno produljile, upitno je kako i bi li uopće opstali, a razumije se da Gesta nije izoliran slučaj.
– Nastavi li se ova noćna mora za mnoge djelatnosti, pa i nas, mi ćemo ponovno dočekati sezonu u kojoj ne radimo i nagomilavati troškove, gubitke i bit ćemo, kao i mnogi umjetnici, na dnu, zaključuje predsjednica Geste.


»Definitivno smatram ako djeca idu u školu i smatra se da za to nema nikakve bojazni, slobodno mogu i na aktivnosti. Čak smatramo da smo mi u Gesti imali puno ozbiljnije organiziran prihvat djece i provođenje mjera od škola što smo i pokazali rezultatom da nismo imali zaraženih na 12 skupina koje su dolazile od početka školske godine«
Nena JURIŠIĆ


»Svakako smatram da su postavljena dvostruka mjerila jer je nekim djelatnostima omogućen rad, dok su drugima uskraćeni i rad i prava njihovih radnika, a to je slučaj kod nas. Doslovno se osjećamo kao da su nam vezane i ruke i noge. Jer ako nam se oduzima pravo na rad, ugrožena nam je egzistencija, ne samo poslovanja, već i života«
Nena JURIŠIĆ