Patentirao neobičnu igračku i postao jedan od bogatijih Šveđana

Ivan Radoš u svijetu je poznat kao inovator koji živi u Švedskoj, a njegove patente koriste u više od 20 država širom svijeta. Osvojio je brojne nagrade u području odgoja i obrazovanja, ali i raznih drugih inovacija. Najpriznatije nagrade su mu zlatna i srebrna medalja u Ženevi 1980. i 1982. godine te zlatna medalja INOVA 1993. godine u Zagrebu
Prije nekoliko mjeseci jedan od stanovnika Zadarske županije je i Ivan Šarić. Na prvi pogled izgleda kao vitalni sedamdesetdevetogodišnjak, ali njegova životna priča je zanimljiva i razlikuje se od priča na koje smo naviknuli. U svijetu je poznat kao inovator koji živi u Švedskoj, a njegovi patenti se koriste u više od 20 država širom svijeta. Osvajao je brojne nagrade u području odgoja i obrazovanja, ali i nagrade za razne druge inovacije. Najpriznatije su mu zlatna i srebrena medalja u Ženevi 1980. i 1982. godine i zlatna medalja INOVA 1993. u Zagrebu.
Završio samo dva razreda osnovne škole
Stjecajem okolnosti u kojima se našao nakon 2. svjetskog rata, završio je samo dva razreda osnovne škole. Porijeklom je iz Aržanova kod Imotskog, ali 1941. godine mjesto je zapaljeno i s obitelji odlazi živjeti u Srijem, koji je tada bio u sklopu Hrvatske, kaže Šarić dodajući da je kao petnaestogodišnjak ranjen u rame i to 1945. godine.
– 1948. godine oslobođen sam vojnog roka. Kako se tada izgrađivao Novi Beograd, poslali su me na radove. Tamo su bili mnogi mladići iz raznih krajeva, a za razliku od njih, ja sam uvijek otvoreno govorio o svim problemima. 1950. godine htjeli su me primiti u komunističku partiju, ali ja nisam bio spreman, kaže Šarić dodajući da su nakon toga neki govorili da je ranjen kao pripadnik ustaša. Nakon neuspjelog pokušaja bijega iz tadašnje Jugoslavije, 1951. godine završava u Lepoglavi gdje je odležao pet mjeseci.
Poslije zatvoreničkog dijela njegove biografije, u Jugoslaviji ne pronalazi zaposlenje i napokon 1955. godine je uspjeo prebijeći, a od 1956. živi u Švedskoj gdje je dobio i politički azil.
Zbog inovacija ga zamrzili inženjeri
– Švedska je tada tražila radnike po izbjegličkim kampovima i tamo sam otišao raditi u tvornicu autodijelova. Obećavali su nam školovanje, a slali su nas na teške poslove. Radio sam u tri smjene i kako smo radili s strojevima koji su se često kvarili, jednom prilikom sam popravio stroj koji se nakon toga nije kvario, a kolegama sam rekao da ne govore o tome. Plaća nam je bila po učinku, pa smo dobivali po 300 kruna, a do tada je bilo samo 70 kruna. Zbog moje inovacije zamrzili su me školovani inženjeri, a kako smo imali veći učinak, sindikati naklonjeni lijevim strujama su me zamrzili. Morao sam raditi kao čistač i dao sam otkaz, kaže Radoš ističući da je vlasnik tvornice grof Hans von Kansof dolazio do njega i molio ga da se vrati na posao, ali sindikati su bili jaki i s njima nije bilo dogovora.
– Nakon toga sam tražio poslove, ali sindikati su bili jaki i nisam mogao pronaći adekvatno zaposlenje. Jedno vrijeme sam radio kao prevoditelj izbjeglicama koje su dolazile raditi u rudnike. Zatražio sam Švedsko državljanstvo i potvrdu za otvaranje obrta od Privredne komore koju sam dobio 1961. godine. Nakon dobivanja dozvole, otvaram obrt i počinjem se baviti obnavljanjem antiknog namještaja, kaže Šarić ističući da je uvijek bio buntovnik ne želeći da mu itko zapovijeda, što ga je i spasilo u životu.
Ukrali mu izum
Kako je započeo njegov rad i kada je shvatio svoj talent za inovacije, Ivan Radoš je rekao da je već u mladim danima imao smisao za inovacije.
– 1949. godine radio sam na žbukanju, a kako mi je bilo teško raditi s ranjenom rukom, smislio sam sandučić kojim sam guranjem nanosio žbuku. U životu sam radio mnogo poslova i zanata, radio sam kao limar, kovač, električar, predradnik, monter, zidar, fotograf, mehaničar i iz svih tih poslova sam nešto naučio.
Njegovo prvo i najveće postignuće je RIMpedagogic, drvena igračka koja je ujedno i sklopivi namještaj. Napravljena je od jednog dijela ispiljenog drva i može se slagati prema godovima i jako je zanimljiva i edukativna igračka za djecu. Može se sklopiti i rasklopiti, slično sustavu lego kocki.
– Napravio sam RIMpedagogic kao igračku koju sam poklonio djeci za Božić. Prijatelji koji su je vidjeli nagovorili su me da je patentiram i tako sam 1979. godine zatražio patent u Švedskoj i još 20 zemalja. Nakon 2. godine dobio sam patente iz svih ostalih zemalja, ali iz Švedske ne. Ispostavilo se da su činovnici iz patentnog zavoda ukrali moj izum te da u Švedskoj postoji tvrtka koja već proizvodi tu igračku. Moj odvjetnik je tada slučaj predao tužitelju i sporili smo se na sudu oko patenta, kaže Radoš dodajući da mu je 1984. izgorjela kuća u Švedskoj, a krivci su još uvijek nepoznati.
Život je veseo ako ga takvim učiniš
Mnoge izume su mu htjeli ukrasti, ali Švedska policija je uvijek bila korak ispred i tužila ih, kaže Radoš.
– Devedesetih godina napravio sam brod-kuću za jezera. To je kamp kućica koja kada dođe do jezera postaje plovilo. Izume je najlakše pokrasti te sam morao otpustiti četiri odvjetnika kaže Radoš dodajući da je imao sreće, jer je krađe uvijek spriječila policija.
Paralelno s brod-kućom devedesetih godina napravio je i rotacijsko-kondicijsku gimnastičku spravu. Sprava služi za održavanje kondicije, poboljšanje krvotoka i održavanje ravnoteže, a pokreće se isključivo snagom vlastitih mišića. Slične vježbe, ali na drugim spravama prolaze i astronauti. Spravu koriste i Švedske oružane snage, a koristio ju je i tadašnji ministar obrane.
Njegov moto u životu je da ništa nije nemoguće, a sve je stvorio svojim rukama i bez pomoći, a s dva razreda osnovne škole.
– Sve što sam uspio, uspio sam sam. Žalosno je što danas ljudi sve gledaju kroz diplomu, a ne kroz znanje. Kad vide da nemam diplomu često me ponižavaju, kaže Radoš dodajući da su najbolja škola narodne poslovice, jer one su smišljane godinama i nikada te neće prevariti.
Rekao je i da je njegova poruka da je život veseo ako ga takvim učiniš.
– Usudi se nešto napraviti i sve će te krenuti. Samo ne radi drugima nažao, kaže Radoš.

 3 BRAKA, 9 DJECE I 13 UNUČADI

Ivan Radoš u Švedskoj je poznat kao inovator i logičar. Riješio je mnoge probleme za koje su mnogi godinama tražili rješenja. Patente je prodao u više od dvadeset zemalja, direktor je tvrtke RIMpedagogic i ostvario je većinu svojih snova. Posjeduje imanje u Švedskoj, na Kanarskim otocima i u Hrvatskoj. Vjenčao se 3 puta i ima devetero dijece i trinaestero unučadi. Sva dijeca danas su uspješni poslovni ljudi. U Švedskoj izbjegava novinare, ali s nama je razgovarao. Kako sam kaže samo jedan projekt još uvijek nije realizirao.
– Skoro cijeli svoj život radim na nečem i stalno mi je u glavi. Ideja je stara 40 godina i uskoro bih trebao krenuti u realizaciju, kaže Radoš ističućida sve može samo Bog, a na nama je da radimo i pokušavamo ostvariti svoje snove.
Kako nismo uspjeli saznati koja mu je to ideja, ostaje nam pričekati još neko vrijeme i vidjeti što je to mučilo Ivana Radoša.