Nepripremljeni smo, i za to smo sami krivi

Zakonodavstvo je takvo da su vinari prepušteni sami sebi i bez potpora. Moj kolega u Italiji, plaća porez na katastarski prihod, a ja na dobit. Lani sam zbog kiše izgubio četiri vagona grožđa, međutim, nikom ništa, Moreno Coronica, jedan od pionira proizvodnje vrhunske istarske malvazije

Prosječna izvozna cijena hrvatskih vina se kreće oko 480 dolara po hektolitru što je gotovo pet puta više nego prije deset godina. S druge strane, proteklih je godina rasla i prosječna cijena vina koje se uvozilo, međutim ispada da se uvozi većinom jeftino vino jer je hektolitar uvoznog više nego dvostruko jeftinije od cijene domaćeg vina koje ide u izvoz. Ovo je samo jedan detalj iz priče o hrvatskom tržištu vina te izazovima, mnogi će reći i problemima, koje pred hrvatske vinare stavlja ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Veliki skok u kulturi vina koji je napravljen posljednjih dvadesetak godina daje za vjerovati da će Hrvatska i u EU imati tražen proizvod.
Ipak, promjene koje će se dogoditi mnoge zabrinjavaju. Iz niza razloga.
Prema Nacionalnoj strategiji pomoći sektoru vina (2011.-2013.), koju je Vlada usvojila krajem prošle godine, u Hrvatskoj je registrirano oko 60.000 proizvođača vina, dok je ukupna površina pod vinogradima oko 34.000 hektara. U strukturi dominiraju mala usitnjena gospodarstva pa tako 91 posto proizvođača obrađuje površine manje od jednog hektra. Tek osam posto njih ima pod vinogradima 1 do 5 hektara, a manje od 1 posto njih ima vinograde veće od pet hektara. Potonjih u Hrvatskoj ima 300-ak, ali obrađuju trećinu ukupnih vinograda u Hrvatskoj. Ipak, proizvodnja je posljednje desetljeće povećavana, s time da oko 60 posto proizvodnje čine kvalitetna vina. Međutim povećavan je i uvoz vina koji je 2004. po prvi put nadmašio izvoz hrvatskog vina na druga tržišta. Zanimljivo je istaknuti i da su hrvatski vinari najviše izvezli još 2002. Tada je van zemlje otišlo preko 100.000 hektolitara domaćeg vina, dok je proteklih godina ta količina pala na četvrtinu te razine – oko 25.000 hektolitara. Hrvatski vinari najviše vina izvoze na područje zemalja CEFTA-e, i to čak oko polovice čitave količine koja ide u izvoz, dok su na drugom mjestu zemlje Europske unije. Isto tako, najviše se i uvozi iz zemalja CEFTA-e, čak oko 65 posto uvoza vina.
Nacionalni program
Ulaskom Hrvatske u EU će se, pak, domaće tržište u potpunosti otvoriti za vina iz zemalja članica, dakle neće više biti ni zaštitnih carina niti količinskih ograničenja. To za posljedicu može imati pad uvoznih cijena i rast uvoza vina. Međutim, automatski se mijenjaju i odnosi prema zemljama CEFTA-e čija Hrvatska više neće biti članica. Najveće ograničenje za hrvatske će proizvođače biti činjenica da u Bosnu i Hercegovinu, na koju otpada polovica izvoza hrvatskog vina, više neće moći izvoziti svoje proizvode u neograničenim količinama i bez plaćanja carina. Nažalost, i za njih će vrijediti zajednička kvota za sve ostale članice EU. Riječ je o 6.000 hektolitara (dvostruko manje nego se danas izvozi u BiH) koliko se iz EU može izvesti u BiH s time da se na količine iznad kvote naplaćuje carina od 15 posto plus pola konvertibilne marke po litri vina ili pjenušca.
Osim toga doći će do promjene visine stope carine prema trećim zemljama, poput SAD-a, Australije, Čilea. To znači da će i na ta vina u većini slučajeva carina pasti te da će ovim, u pravilu, jeftinim vinima standardne kvalitete hrvatsko tržište biti još dostupnije.
Kako bi se pomoglo vinarima da ojačaju konkurentnost do ulaska u EU Vlada je usvojila Nacionalni program pomoći sektoru vina u 2011.-2013. koji obuhvaća promidžbu na inozemnim tržištima, osiguranje berbe, ulaganje u vinarije i marketing vina, restrukturiranje vinograda i stvaranje krovnog brenda Vina Croatia. Novi brend razvija se u suradnji s Udruženjem vinarstva Hrvatske gospodarske komore.
Prodati lokalno
Danas, nešto više od godine dana do otvaranja granica prema EU razmišljanja domaćih vinara u pravilu se mogu sublimirati na – kvaliteta, izvoz, ali i prodaja na kućnom pragu i turizam…
Ivan Katunar, predsjednik Udruge žlahtina, je o očekivanjima kvarnerskih vinara od ulaska u EU ukazao ne očekuju velike promjene jer proizvode autohtonu sortu koju se mahom plasira u turizam. Nova tržišta za izvoz praktički niti ne traže jer imaju male kapacitete proizvodnje i količine.
– Mislim da nema straha, ako su drugi uspjeli, onda ćemo i mi. Moramo samo raditi kao i do sada, prije svega na kvaliteti vina jer ona nisu ništa skuplja ni jeftinija od europskih. Pokušavamo napraviti sve što je u našoj moći da naše vino prodamo lokalno. Obzirom da nam je prodaja kroz turizam baza vjerujem da ćemo imati šanse jer se s ulaskom Hrvatske u EU očekuje i intenzivniji dolazak turista što nama samo ide u korist. Međutim, pritom moramo shvatiti da na lokalnoj razini moramo prodavati lokalne proizvode. U tom smislu nama bi moglo biti i bolje. I u drugim turističkim destinacijama, talijanskim, francuskim, španjolskim, je aktualna prodaja autohtonih vina turistima te očekujem da ćemo i mi strancima znati prezentirati i prodati naš domaći proizvod, kazao je Katunar navodeći kako će vjerojatno veliki vinari imati veće probleme kod ulaska Hrvatske u EU. Istaknuo je kako je hrvatsko tržište već i sada jako otvoreno za ulazak stranih vina na tržište što se lako može vidjeti na policama trgovina. U Hrvatsku je trenutno lakše uvesti vino nego ga izvesti na neko strano tržište, reći će predsjednik Udruge žlahtina.
Bez birokratiziranja
Jedan od pionira proizvodnje vrhunske istarske malvazije Moreno Coronica pak napominje kako bi onaj tko ima kvalitetu mogao dići vrijednost svojeg proizvoda, dok će veće probleme vjerojatno imati proizvođači s lošijim proizvodom. Što će se dogoditi za sada je još uvijek vrlo teško predvidjeti, reći će ovaj cijenjeni istarski naglašavajući kako domaći vinari šansu imaju, osim u kvaliteti vina, i u prodaju lokacije, kulture i tradicije pojedinog područja.
– Ne možemo tražiti liberalizaciju samo za nas, to je jasno. Trebat će se boriti s konkurencijom i za to trebamo biti pripravni , a izdržat će onaj tko ima više kondicije. Po meni je najveći problem što u EU idemo nepripremljeni, a za to nije kriva Europa već mi sami. Zakonodavstvo je takvo da su vinari prepušteni sami sebi i bez potpora. Moj kolega u Italiji, naime, plaća porez na katastarski prihod, a ja na dobit. Lani sam zbog kiše izgubio četiri vagona grožđa, međutim, nikom ništa, rekao je Coronica ilustrirajući vinograd kao tvornicu bez krova u kojoj se novac ubire tek četiri godine nakon početka rada. U ovoj se branši nitko neće pretjerano obogatiti, no može pružiti stabilan život obitelji koja se time bavi. Također je naveo kako je vrlo bitno organiziranje vinara.
– Susjeda ne treba gledati kroz nišan već si moramo pružiti ruku. To je naša šansa, kao i plasman kroz turizam. Znam reći kako više od polovice proizvodnje izvozim – od Dubrovnika do Savudrije. To je za mene sve izvoz i to najbrži i najjeftiniji izvoz, istaknuo je ovaj istarski vinar nadodajući i i kako od Unije traži samo da se vinare pusti da rade svoj posao bez pretjeranog birokratiziranja, koje bi u EU, prema onome što se vinarima sada prezentira, moglo biti još i veće.
Loš ekonomski okvir, uz ostalo, nerealno visok tečaj, činjenica da su banke u stranom vlasništvu, kao i ekstenzivna, a time i vrlo skupa proizvodnja, i nadalje su ograničavajući faktori u ojačavanju konkurentnosti hrvatskog vinarskog sektora, ukazao je Andro Crvik, potpredsjednik Udruženja vinara Dubrovačko-neretvanske županije. usto treba više raditi na udruživanju kao i promociji hrvatskih vina.
– Na kratke staze nisam preveliki optimist. Ono u čemu vidim našu šansu je prodaja na kućnom pragu i plasman kroz turizam, rekao je Crvik.
Hrvatska vinska priča očito je pred velikom prekretnicom u kojoj će se iskristalizirati oni najjači, jer sudbinu svih poljoprivrednika, dijelit će i vinari. Ovaj segment proizvodnje nezabilazan je dio razvoja hrvatskog turizma i kao takav mora biti dio Strategije razvoja hrvatskog turizma, odnosno jedan od temelja na kojima će se nadalje razvijati kvalitetna hrvatska – turistička priča.

Horvat: ciljati na Skandinaviju, zemlje Beneluxa i Veliku Britaniju

Europska unija vodeći je svjetski proizvođač, potrošač, izvoznik i uvoznik vina. Kvaliteta vina iz zemalja EU neupitna te prepoznatljiva u svjetskim razmjerima, kaže Đuro Horvat, direktor Agrokor vina, najvećeg hrvatskog proizvođača vina.
– Smatramo da su prioritetna tržišta za vinski sektor Hrvatske, osim Adria regije, zemlje koje mogu osigurati gradnju imagea proizvođačima vina iz Vina Croatia, a to su tržišta koja bilježe veliku potrošnju vina i veliki su uvoznici te nisu tradicionalni proizvođači vina. Riječ je o prvenstveno skandinavskim zemljama, zemljama Beneluxa te Velikoj Britaniji, istaknuo je Horvat navodeći kako će uspjeh i konkurentnost hrvatskog vina na tržištu EU ovisiti o tome koliko sami proizvođači budu inovativni, kreativni i koliko će zajedno razvijati projekt Vinske Hrvatske, zaključio je direktor Agrokor vina.

Najradije pijemo vino vlastite proizvodnje

Procjenjuje se da se u Hrvatskoj u prosjeku proizvede oko 28 litara vina po stanovniku što je otprilike europski prosjek. No još uvijek manje od količina koje se popiju u mediteranskim zemljama, poput Francuske u kojoj se po stanovniku popije 46 litara vina godišnje ili Italije gdje se popije 36 litara po stanovniku. Zanimljivo je da Hrvati još uvijek preferiraju vino iz vlastite proizvodnje odakle dolazi oko polovice onoga što se popije.