Naša novina

U povodu 3000. broja Zadarskog lista

Danas u rukama držite tritisućiti broj Zadarskog lista, prvi put otisnutim od prve do posljednje stranice u boji. Preskočimo li velike riječi i datume, možemo reći da je ovaj dnevnik opstao jer je njegova usmjerenost lokalnim temama, projektima od značaja za našu regiju, već tada, prije dolaska interneta i moderne tehnologije, nagovijestila put kojim su danas krenuli svi mediji – priče o živim ljudima, njihovim preokupacijama i značajnim trenucima na prostoru u kojem žive, u našem slučaju zadarske regije.
Veliki je to doseg u začetku skromnog lista, koji je u studenom 1994. godine začet s malo sredstava, u tijesnoj sobici Kluba prognanika Škarbnje, ali s velikim srcem i željom za promjenom nabolje. Četiri godine izlaženja u tjednom intervalu bile su dovoljne za svladavanje tehničkih vještina, ekipiranje zaposlenika do tada deficitarnih ili nepostojećih struka i prelazak u dnevnik. Bili smo u svemu tome malo i pozitivno ludi, jer se smatralo da na području kojim je vladala Slobodna Dalmacija, a priključio joj se svježe utemeljeni Jutarnji list, nema ni dovoljno prostora ni dovoljno lokalnih tema za održavanje dnevne novine. Nije bilo puno gospodarstvenika koji bi oglasima mogli pratiti njegov rast, a velik broj potencijalnih čitatelja bio je još uvijek zaokupljen borbom za egzistenciju na nekad okupiranim područjima.
Znali smo da je drugačije – u to vrijeme svoje su dnevnike imali i manji gradovi od Zadra, a rad u tjedniku pokazao nam je da u svakom čovjeku, svakom susretu na ulici možemo pronaći zanimljivu priču, ako je uspijemo na pravi način ispripovijedati našim čitateljima. Iako u suradnji s Hrvatskom press grupom, koja okuplja novine u hrvatskom vlasništvu, čitateljima nudimo svakodnevna zbivanja iz zemlje i svijeta, naša je glavna preokupacija i dalje Zadar, Gradska i Županijska skupština su nam Sabor, a izgradnja novog igrališta ili gradnja kuća u Lišanima uvijek će nam biti ispred izbora demokratskog kandidata za američkog predsjednika.
Tako smo kroz ovih skoro 15 godina zajedno prošli kroz oslobađanje okupiranih područja, povratak prognanika i razminiranje, obnovu turističkih kompleksa, gradnju novog i starog Masleničkog mosta, dolazak autoceste koja je nezaustavljivo pokrenula zadarsko gospodarstvo. Zajedno smo proživjeli dolazak pape Ivana Pavla II. u Zadra, najveličanstveniji trenutak u gradu od osnutka lista, koji će u domovima mnogih u sjećanju ostati i kroz poseban prilog Zadarskog lista. Ušli smo u novi milenij, odabrali Zadrane koji su obilježili prošlo stoljeće, pisali o simbolima novog Zadra, čiji su najupečatljiviji izdanak Morske orgulje. Utemeljeno je zadarsko Sveučilište, na rivi smo dočekali najveće svjetske kruzere, a na Narodnom trgu, s tisućama sugrađana, i košarkaše koji su u Krešin grad donijeli naslov prvaka. Na naš veliki ponos, na Višnjiku niče dvorana posvećena ovom velikanu, koja će već ove godine dočekati najbolje svjetske rukometaše, a već kroz godinu-dvije, nadamo se, i košarkašku Euroligu.
Iako smo okrenuti zadarskoj regiji, nastojali smo se širiti koliko smo god mogli. Tako se primjerci Zadarskog lista mogu kupiti u nekoliko većih hrvatskih gradova, a omiljeno je štivo na stolovima mnogih ministarstava i uprava u Zagrebu.
Nije primjereno hvaliti same sebe pa ćemo ponoviti riječi što ih je prigodom izlaska 2000. broja rekao jedan od anketiranih uglednih građana: “Zadarski list se u ovih 10 godina profilirao u vrlo kvalitetnu i ozbiljnu novinu bez koje je danas postala nezamisliva svakodnevica Zadra i Zadarske županije. Osim toga Zadarski list je pratio i pridonosio svekolikom razvitku Zadra i zadarske regije te prepoznatljivosti Zadra kao jednog od najznačajnijih i najdinamičnijih centara Hrvatske.”
A što je Zadarski list zapravo dao svojoj sredini? U našoj novini zaposleno je, na poslovima urednika, novinara, fotografa, grafičara, tajnica i drugih službenika, 35 ljudi, uz puno veći broj vanjskih suradnika. Oni su u Zadru otvorili još značajan broj radnih mjesta u drugim redakcijama, čije bi matične kuće lakše provele racionalizaciju dopisništava da nije lokalnog medija što prkosi. Pluralizam medija koji u prvom redu generira Zadarski list pogodovao je pokretanju studija novinarstva na Sveučilištu u Zadru, a samim svojim postojanjem dao skromni doprinos identitetu Zadra.
Red je na ovom mjestu zahvaliti i sjajnim ljudima koji su dali veliki obol u našem razvitku, a nismo im stigli zahvaliti. Prije svega mislim na dragog kolegu Željka Luburovića, novinara i urednika od kojeg sam, kao i drugi, puno naučio, a čiju je energiju i kreativnost teška bolest prerano prekinula. Mislim tu i na druge urednike i novinare koji su se opredijelili za nove projekte, nove poslove, nove sredine, ali su svoj trag ostavili i u novinama koje danas čitate.
Pred nama su novi projekti, a jedan od njih već je pred završetkom. Nakon dužeg razvijanja projekta u jednom od web-studija već se rađaju internet stranice Zadarskog lista, koje će ažurno donositi objavljene tekstove, kako bi ga mogli pročitati Zadrani koji ne žive u svom gradu, oni koji ga nisu stigli kupiti ili mlađi naraštaji kojima je tako jednostavno lakše i zabavnije.
Nije lako predvidjeti budućnost lista u vrijeme kad su se mediji monopolizirali, ali mislim da će Zadarski list još dugo živjeti. Vidim to u činjenici da smo, još uvijek, jedini dnevnik koji izlazi na zadarskom području a da mu se uređivačka politika ne diktira iz drugih sredina. Vidim to u naraštaju mladih novinara koji dolazi, neopterećen “dealovima” sklopljenim u prijašnjim vremenima, spremnima za prihvaćanje novih ideja i tehnologija. Vidim to u našim čitateljima, koji svakim danom sve više sudjeluju u stvaranju svoje, naše novine. Vidim to i u djeci iz osnovnih škola koja nam redovito dolaze i upoznaju se s nama. Kad mislim na sljedećih tri ili trideset tisuća brojeva, vidim upravo njih kako stvaraju ovu novinu i daju joj novi život. Nadam se da ste upravo i Vi kao čitatelji dio naše budućnosti.