Da smo u Americi, sveučilišta bi se tukla za nas

Svake godine su na državnom natjecanju iz fizike. Njihova imena su na prvim mjestima iz fizike, matematike, logike, kemije i informatike. Marko se najviše ponosi drugim mjestom u državi iz fizike u osnovnoj školi, a Lovro devetim mjestom u državi koje je osvojio prošle godine. “Putovima fizike” obojica planiraju nastaviti dalje

Ako ste zadnjih dana pratili rezultate županijskih i međužupanijskih natjecanja srednjih škola, nisu vam mogla promaknuti imena Marka Šarlije i Lovre Basiolija, maturanata Gimnazije Franje Petrića. Njihova imena su na prvim mjestima iz fizike, matematike, logike, kemije, informatike, čak i košarke. Ovi mladi genijalci idu na državno natjecanje iz matematike i logike, a nadaju se i pozivu na državno iz fizike, s obzirom na to da su podijelili prvo mjesto na županijskom natjecanju iz fizike.
Osim toga, iz mase ostalih natjecatelja Marko Šarlija i Lovro Basioli izdvojili su se i po tome što su svojim mlađim kolegama iz trećih razreda bili mentori za natjecanje iz fizike. I na tom natjecanju su učenici Gimnazije Franje Petrića zauzeli sva pobjednička mjesta svih razreda.
I natjecatelji i mentori
Ideju o mentorstvu još je prošle godine dao njihov profesor fizike Davor Katunarić.
– Na jednom sam seminaru čuo da najbolji uspjeh u učenju fizike postiže takozvana vršnjačka poduka. Usporedili su rezultate profesora koji su radili na različite načine – jednog koji je podučavao samo teoriju, drugog koji je podučavao samo zadatke, trećeg koji je držao cijelu poduku i četvrtog koji bi učenike uputio s par rečenica i pustio da međusobnim razgovorom dođu do zaključaka. Učenici zadnjeg profesora su imali najbolje rezultate. Zato sam prošle godine samo spomenuo Marku i Lovri da bi mogli biti mentori trećašima. Nisam htio inzistirati, nego su oni sami ove godine to predložili, priča Katunarić, dodajući da je to na kraju bilo korisno i za jedne i za druge.
– Tri-četiri mjeseca oni su se svake subote nalazili i sami s njima radili. Jako sam ponosan na njih jer su pokazali ne samo da imaju puno znanja, već da su to znanje voljni podijeliti s drugima. Recimo, u Zagrebu mentori budu studenti koji to rade za honorar, a oni su to odradili pro bono. Ali dobili su pohvalnice i kao natjecatelji i kao mentori, kaže Katunarić, dodajući da takvih kao što su Marko i Lovro nema baš u svakoj generaciji.
Zanimljivo, profesor je bio u učionici do njih, ali nisu ga ništa pitali već su zajedno sa svojim učenicima dolazili do rješenja. Bilo je to pravo timsko “rastezanje” moždanih vijuga. U opuštenoj atmosferi, a ipak uz propisnu disciplinu, svi koji su bili tamo, nisu morali biti, već su to željeli.
Lovro kaže da je bilo zanimljivo objašnjavati nešto što su učili tek prošle godine.
– A to nije jednostavno gradivo. Bilo je toga što ni sami nismo znali, ni shvatiti, ni objasniti, ali smo kao grupa dolazili do rješenja u hodu, priča Lovro.
Marko dodaje da su zbog toga mislili da bi možda učenici više naučili da su mentorstvo prepustili profesoru.
– Ali jedna učenica je rekla da se puno toga više usude pitati nas nego profesora, govori Marko.
I na rezultatima natjecanja pokazala se na kraju vršnjačka poduka kao pun pogodak.
Sve je počelo s lego kockicama
A fizika je za njih posebna priča.
Krenulo je to odmalena. Markovi roditelji su primijetili da je nadaren kad je pokazao izniman interes i kreativnost u slaganju lego kockica. Lovro se od prvog razreda osnovne škole isticao u matematici, krenuo na natjecanja iz matematike pa i iz fizike.
– Fiziku sam zavolio na dodatnoj nastavi jer se detaljnije uči i puno je zanimljivije. Tako da sam u srednju školu došao s dobrim predznanjem i željom da naučim još, priča Lovro koji je inače vrlo dobar učenik.
Kad nešto zna, zna. Što ga zanima, u tome je odličan, ali kad treba zagrijati stolicu, kaže Lovro, tu nastaju problemčići.
– Ipak, ne treba školi pristupiti kao da je sve to tlaka. Neke stvari možda jesu, ali ono što te zanima, što baš voliš, s tim se vrijedi pozabaviti, govori Lovro.
Marko je “čisti” odlikaš, a čim se u sedmom razredu susreo s fizikom, znao je da će se u životu baviti s nečim vezanim za fiziku.
Oba su bili i na natjecanju za najuspješnijeg tinejdžera u Hrvatskoj. Svake godine su na državnom natjecanju iz fizike. Marko se najviše ponosi drugim mjestom u državi iz fizike u osnovnoj školi, a Lovro devetim mjestom iz fizike u državi koje je osvojio prošle godine.
“Putovima fizike” obojica planiraju nastaviti dalje.
– Planiram studirati istraživački smjer na fizici jer mi se čine jako zanimljivi kolegiji. Ne želim sad razmišljati hoću li se i gdje s tim zaposliti, koliko ću zarađivati… To je ono što želim studirati i vjerujem da će onda biti sve u redu, optimističan je Lovro.
Marku su prve dvije opcije za fakultet fizika i Fakultet elektrotehnike i računarstva.
– Da ne živim u Hrvatskoj ili imam želju odseliti, upisao bih fiziku. Ovako, vjerojatno ću upisati FER jer mi je s tim posao gotovo siguran. Nažalost je tako. Da smo u Americi, sveučilišta bi se tukla za nas, ali u Hrvatskoj fizičari nisu dovoljno cijenjeni, kaže Marko.
No ne daju se oni obeshrabriti. Marko i Lovro su prijatelji, ali i konkurenti u pozitivnom smislu.
– Nije da smo rivali, ali isto je dobar osjećaj kad sam ispred njega, smije se Lovro.
Potiču se međusobno, ali i ostale u razredu, u kojem dobri učenici nisu pogrdno nazvani štreberima, već se rad, upornost i znanje uistinu cijene.
Ipak, znanje je bogatstvo koje ne može propasti, ma kako jaka recesija bila.

Djevojku upoznao na natjecanju

Dečki svaku subotu igraju nogomet s prijateljima, stignu i izići i zabaviti  se s društvom, ali i biti dobri u školi i najbolji na natjecanjima.
Marko je uz sve to do prije godinu dana i košarku trenirao, a ove godine  s košarkaškom momčadi Gimnazije Franje Petrića ide na regionalno  natjecanje.
Još jedna lijepa stvar kod natjecanja je što se putuje.
– Društveni život uopće ne pati zbog natjecanja. Upravo suprotno. Ja  sam baš na natjecanju u Dubrovniku upoznao svoju sadašnju curu. Ona  je iz Zagreba, a natječe se u društvenim predmetima. Ma svima bih  poručio da se natječu, govori Lovro.