Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

OBLJETNICA DEKLARACIJE Mnogi europski stručnjaci misle da su jezik Hrvata i jezik Srba jedan jezik

16.03.2020. 08:58


Sutra završava Mjesec hrvatskoga jezika, manifestacija koju je 2013. godine pokrenuo Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje kako bi se podigla razina svijesti šire javnosti o važnosti očuvanja materinskoga jezika kao temeljne značajke hrvatskoga nacionalnog identiteta. Manifestacija, kojom se raznim događanjima promiče bogatstvo hrvatske jezične baštine, te osobito mladima ukazuje na važnost njegovanja materinskog jezika, i svih njegovih narječja i dijalekata, završava 17. ožujka, na dan objave »Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika« iz 1967. godine, kada je u zagrebačkom »Telegramu« objavljen ovaj povijesni proglas-upozorenje ondašnjih hrvatskih jezikoslovaca o neravnopravnom položaju hrvatskog jezika kroz odluke Novosadskog dogovora.


Medijska jezična kultura nije dobra
O razini jezične kulture u svakodnevnome životu, posebice uporabi hrvatskoga standardnog jezika u javnoj sferi, ali i u europskim institucijama, razgovarali smo s istaknutim hrvatskim jezikoslovcem prof. dr. sc. Josipom Liscem, koji će ovih dana biti promoviran u počasno zvanje profesora emeritusa, titule koju sveučilišta dodjeljuju zaslužnim redovitim profesorima koji su se osobito istaknuli dugogodišnjim znanstvenim radom.
Profesore, kako ocjenjujete današnju jezičnu kulturu u medijima, a posebno na digitalnim platformama poput portala i društvenih mreža i koliko »digitalni jezik« utječe na govor mladih Hrvata, pa i u smislu sve češćega korištenja kratica, u pravilu engleskih? S druge strane, kakav se hrvatski jezik koristi u politici i kako bi na »ispitu« prošli političari?
– Naravno, moj uvid u medijsku jezičnu kulturu nije temeljit. Ipak mogu reći kako ona nikako nije dobra. Doduše, slažem se s time da ima ljudi koji uživaju u današnjoj medijskoj jezičnoj kulturi, barem iz političkih razloga. Dakle, odgovara im da je materinski jezik što gori, kao što općenito u većini medija prevladavaju ljevičari. Hrvati su se i u teškim vremenima oduprli ugrozama; tako će biti i ubuduće. Jezik mladih se dosta radikalno mijenja, a političarima je jezik vrlo važan. Mnogo im ovisi o njemu. Interes im je da im je jezik što prikladniji, a neki su toga i vrlo svjesni.
Koliko je danas hrvatski jezik preplavljen anglizmima i je li riječ o trendu koji je u globaliziranom svijetu neizbježan?
– Hrvatski je jezik pod velikim utjecajem engleskoga, kao i mnogi drugi jezici. Treba, međutim, dobro znati hrvatski, ali i engleski i druge jezike. Neće situacija uvijek biti kakva je danas, ona će se mijenjati. Neki narodi mogu biti bezbrižni, jer se njima i njihovim jezicima neće ništa osobito loše dogoditi. Ali Hrvati ne mogu i ne smiju biti bezbrižni. Mnogima u svijetu odgovaralo bi da se hrvatski jezik ne priznaje i ne poznaje, pa u tom smislu i rade, a takvih ima i u nas. Mi si ne možemo to dopustiti. Treba biti u lingvističkom smislu dorastao, u svakom slučaju. Treba se boriti za naše vrijednosti kao što se je i dosad radilo. U tom slučaju svakako vjerujem u uspjeh.


«Jezično nametanje« većih i jačih sredina
U okviru ovogodišnjeg Mjeseca hrvatskog jezika posebna pozornost posvećena je položaju hrvatskoga jezika u Europskoj uniji. Na koji način bi trebalo pozicionirati hrvatski jezik u institucijama Europske unije i je li on u europskoj zajednici država ugrožen u odnosu na »velike« jezike, prvenstveno njemački i francuski?
– Vidljivo je da Europska unija djeluje kao da joj je službeni jezik engleski. Simultano prevođenje je skupo pa i to otežava situaciju. Otežava situaciju i to što su brojni europski stručnjaci odgojeni da misle kako su jezik Hrvata i jezik Srba jedan jezik. Tako se onda nije priznavalo hrvatski jezik. Stanje se dobro vidi npr. iz činjenice da je na Haškom sudu hrvatskom generalu Anti Gotovini prvostupanjska presuda i kazna tumačena srpskim jezikom. Dakako da je takav postupak monstruozan, ali i pokazuje o kakvim se očitim tendencijama radilo. Svemu se tomu treba protiviti, sustavno i uporno. To nije lako, osobito kada vidimo kako se sustavno uništavaju velike vrijednosti europskih sveučilišta.
Je li i u kojoj mjeri u Hrvatskoj prisutno »jezično nametanje« od strane pojedinih sredina ostalima, kad je riječ ne samo o leksiku, već i o naglascima ili dekliniranju? Primjerice, i Dalmatinci aktualnog Papu nazivaju Franjo, a ne Frane. Također, sklonidba muških dvosložnih imena koja završavaju na »o« poput Bruno, Dino, dekliniraju se gotovo u svim medijima u genitivu kao ženska, pa se čuje, primjerice, da se čita knjiga Mire Gavrana i sl.
– Dakako, uvijek se javljaju nametanja. Pa i standardni jezici uvijek su nametanje. Tako onda biva redovito. Veće i jače sredine nameću manjima i slabijima. Ostaje činjenica da moramo imati ozbiljno jezikoslovlje koje će moći upravljati bitnim lingvističkim pitanjima. U prošlosti, u nepovoljnim vremenima, uvijek je bilo takvih, nužno su potrebni i danas i sutra. Potrebna je i dorasla politika koja će raditi što je važno i u jezičnim pitanjima.




Zadrani i Deklaracija
Obilježavanje Mjeseca hrvatskoga jezika, koje je započelo 21. veljače, na Međunarodni dan materinskoga jezika, završava 17. ožujka, na dan objave »Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika.« U donošenju Deklaracije značajnu ulogu imao je i Zadar, odnosno tadašnji zadarski profesor-lingvist Dalibor Brozović, jedan od potpisnika i autora Deklaracije. Možete li pojasniti njegov značaj u tome smislu, tim više što ste bili njegov đak, a potom i nasljednik u zadarskom i hrvatskom jezikoslovlju.
– Zadar je u danima Deklaracije 1967. zbilja bio važan. Prvenstveno se je isticao profesor Dalibor Brozović, tada već međunarodno priznati jezikoslovac i osobito istaknuti standardolog. On je tada objavljivao i u svjetski uglednim časopisima, a u nas je u »Telegramu« vodio rubriku Jezik današnji koju je preuzeo od Ljudevita Jonkea. Zanimljivo je da je već 1967. u Beogradu izneseno kako je cijela Deklaracija već objavljena u »Telegramu.« Na hrvatske filologe, koji su se doista ponijeli hrabro, mnogo se je vikalo, ali su uglavnom ostali na svojim položajima. Brozović je i dalje objavljivao u »Telegramu«, i dalje je bio prodekan Filozofskog fakulteta. Franjo Švelec mnogo se je ograđivao od Deklaracije, partijski je kažnjen, ali je 1968. postao dekan Fakulteta. Vlatko Pavletić također je partijski kažnjen, ali je 1968. postao glavni urednik važnog časopisa »Kritika.« U tom su časopisu mnogo objavljivali Dalibor Brozović, Tomislav Ladan, Radoslav Katičić, Franjo Tuđman i drugi. Nikola Ivanišin i Ante Franić mnogo su osuđivali Deklaraciju. Nedavno je preminuo Radoslav Katičić, posljednji živući među sastavljačima Deklaracije. Upravo ove godine Ivi Frangešu, koji je predložio održavanje Dana hrvatskoga jezika, obilježavamo 100. godišnjicu rođenja. Ubrzo nakon Deklaracije politički je osuđen Miloš Žanko, napadač na Deklaraciju i istaknuti unitarist. O svemu tomu rječito govori Pavletić, a i neki drugi. Takva su bila vremena.