Pale su ukras Cvjetnice od davnina

Kako mi u udruzi inače njegujemo izvorne nazive i načine rada, ovo nam je prilika naše mlađe članove uputiti u pravilan način “oplitanja” pala, a za to su nam u pomoć pritekle naše najstarije sumještanke. Stoga smo, eto, ovo događanje upriličili na terasi kuće Stoše Meštrov na samoj rivi, rekla je Nives Morić

U mjestima  diljem Zadarske županije u  sklopu obilježavanja Županijskih dana održavaju se razne  prigodne manifestacije.
Jednu od takvih organizirala  je Udruga “Dan” iz Pakoštana.
Riječ je udruzi koja njeguje  tradicijsku kulturu i običaje  svojeg mjesta. Tako su njene  članice uoči Cvjetnice upriličile pletenje maslinovih  grančica, po pakoški – pala.
– Tako su ih, naime, zvali naši  stari, pojasnila je jedna od voditeljica Udruge Nives Morić.
– Kako mi u udruzi inače  njegujemo izvorne nazive i  načine rada, ovo nam je prilika  naše mlađe članove uputiti u  pravilan način ‘oplitanja’ pala,  a za to su nam u pomoć pritekle naše najstarije sumještanke. Stoga smo, eto, ovo  događanje upriličili na terasi  kuće Stoše Meštrov na samoj  rivi. Stoša je jedna od naših  najstarijih i najaktivnijih članica, pogotovo kada iskustvo  treba prenijeti na mlade, kazala je Nives Morić.
Na javnom pletenju maslinovih grančica u Pakoštanima  okupio se velik broj mladih i  starih, a predvodila ih je Stoša  kojoj su 84 godine. Događanju  na pakoškoj rivi nazočan je bio  i Ivan Šimunić, pročelnik  Upravnog odjela za društvene  djelatnosti Zadarske županije,  koji je pohvalio akciju i naglasio veliku važnost udruga  koje svojim radom nastoje  očuvati kulturnu baština i naslijeđe naših starih te ih prenose  na mlade. Šimunić se i sam  okušao u pletenju grančica za  što su mu, kao uostalom i mladim članovima Udruge, od neprocjenjive vrijednosti bili savjeti gospođe Stoše.
– Ma sve vam je to, dico  moja, stvar prakse, pojašnjavala je teta Stoša vješto savijajući listiće. Za jednu  grančicu nije joj trebalo više od  desetak minuta.
– A što se čudiš dite moje?  Radim to od svoje desete godine, kako neću znati?! Sjećam  se svoje mladosti i kako smo mi  cure plele i pivale, a ja sam  sama i pjesmu izmislila: ‘Pleten  pale, pismu pivan, moj dragane  još te snivan. Što te nema ovih  dana kad ja pleten pale sama?!  Pletem pale i u crkvu nosin,  mila majko, otin se ponosin. To  su pale od davnine što su plele  naše bake mile’, izrecitirala je  teta Stoša.
I tako su se uz pjesmu i  savjete na pakoškoj rivi polako  plele grančice, odnosno pale,  koje će na Cvjetnicu u crkvu na  blagoslov, a potom doma u  kuću. Mlađi članovi Udruge  Dan koji se nisu okušali u pletenju grančica pripremali su  svoje ekološki izrađene sapune, svijeće iz vlastite radionice  te pletene košarice za jaja, od  kojih će dio darovati prijateljima u Vukovaru, kamo polaznici pakoške osnovne škole  upravo kreću na ekskurziju.