Jestvine dostojne blagdanskog ugođaja

Odmiče travanj. Oštri se jugo. Bura sve toplija.

Delicije Velikog tjedna su tu.

U Marija, Mazija kuća, rodio se ovosezonski uskrsni jestvenik.

Na vrhu slijeda, Nedin brudet.

Gruževina omašćena oglavinom ostarjelog ugora, podvelebitskog patrijarha, uronjenog u čari briševskog umida.

Umak intenzivnog vonja prigušenog iskuhanim češnjakom, kapulom i maraštinom.

Stapa se s mirisima podmorja kamenitih algi i koralja, orijaškog ugora, dugo neometanog od privlačkih ribara.

Izlazne mirise ćutim u vijencu okusnih pramenova kiselog, slatkog i oporog, zatomljenih tvrdom, cjelovitom ali blagom bjelančevinastom palentom.

U okolnoj makiji u predahu od brudeta, brali smo svježe šparoge i bljušte. Spremljene tek da obamru. Razblažene u pari u oblandi plemenite gorčine, razotkrivaju mi svoje izdašne divlje blagodati.

Ne dodavati ništa, čulo se iz društva.

Bile su to misirske jedinstvene, čarobne šparoge bez ičega.

Poslije otvaranja, s mirisnim sagom morskog dna i rascvjetalog tla, kopani puži zagolicali su naša nepca i nozdrve.

Baršunasti koloplet podzemnih i nadzemnih mirisa, korijenja, ljekovitog i aromatičnog bilja u pužima, koje nisam umakao u već pripremljeni vlaški umak već ih slobodno uživao u punoj okusnosti drevne divljine.

Ražanačka skuta umjesto slatkoga. Albumini skladišteći okuse dobro su ih otpuštali, stvarajući osjećaj bezvremenosti i neprolaznosti.

Neopterećena sitost, trajni okusi i opojni mirisi pićem se nisu izgubili.

Jestvine i ozračje dostojne blagdanskog ugođaja.

Vaš Bage