Oksimoron za naprijed

Slika korisnika admin

Ono što se doimalo korakom naprijed u političkom i dijalogu strmoglavit će se upravo tamo gdje realno i jeste - unatrag. Unatoč nekoliko iskrica, sada je jasno, uvijene ljubaznosti i lažnog uvažavanja, sve rjeđe će se Pantovčak i Banski dvori nalaziti na istoj valnoj duljini. Iz te borbe taština obje će strane htjeti političke bodove, a gubitnici će biti građani premda će se oba centra političke moći zaklinjati kako baš sve čine samo za dobrobit tih istih građana.

Ako će se SDP i boriti oko spomenutog jadnog „naprijed", s Ivom Josipovićem koji bi, ne mareći za SDP-ov slogan, svojoj novoj stranci dao ime Naprijed Hrvatska, mogao bi upasti u zamku jer će teško nešto veliko moći vezati uz taj otrcani poklič. Kada veliki dio birača misli kako zemlja ne ide u dobrom smjeru onda nije mudro poručivati kako se nastavlja istim putem naprijed bez obzira koliko opravdano bilo hvalisanje sređivanjem stanja u zemlji ili nekim blagim znakovima oporavka. Za oporbu to nikad ne može i neće biti dovoljno. Kao što ni Vladini rezovi za Europsku komisiju nisu dovoljni. To što iz oporbe nema zvonkih, probojnih projekata i ideja za koje bi se bez sumnje i promišljanja zaključilo da ona doista „ide dalje", druga je priča, jer je oporba sada u prilici obećavati. A što ako se i Karamarkov HDZ samo povrati unatrag? Što ako osim domoljubnih nebodera ne bude impozantnih gospodarskih građevina? Hoće li se srušiti svijet lakovjernim biračima? Neće. Uvijek ostaje ono zadovoljstvo koje graniči s prokletstvom, da su pobijedili „naši". Tako se to već godinama odigrava na polariziranoj i gotovo paraliziranoj političkoj sceni. Ako već ni za jedne ni za druge nema jamstva ni vjere da će konačno izvesti zemlju iz krize, onda birači pribjegavaju ideološkoj bliskosti i ne sluteći kako je to razlog zašto se hrvatska kreće rakovim koracima.

Priča predsjednice Kolinde Grabar Kitarović o zajedništvu kao političkoj platformi na kojoj je i pobijedila na izborima iz dana u dan biva ispraznija, a i neuvjerljivija jer pozivanjem političkih stranaka na „saslušanje" u vrijeme dok tinja svojevrsna predizborna kampanja, s naknadnom paljbom na premijera za kojega je mogla i pretpostaviti da se pozivu neće odazvati, suviše sliči na političku smicalicu. Jer, osorni i arogantni premijer nije za suradnju, nije za razgovor, taština mu je ispred svega, svi su ispod njega, teško je s njim razgovarati?! Nije tako davno bilo kada ga je pozivala na ostavku, a sada ga poziva na polusatni sastanak o gospodarskoj situaciji u zemlji. I tko se javio da obrani premijera i njegovo ignorantsko ponašanju prema predsjednici - bivša premijerka Jadranka Kosor, koja sada ističe kako Milanović ne mora polagati račune predsjednici. Kakvi politički biseri!

No, konačno su se s predsjednicom dobro narazgovarali sindikalni čelnici. Šestorica veličanstvenih rekoše ni manje ni više nego da su oduševljeni razgovorom s predsjednicom - jer s premijerom se ne može razgovarati. Lijepo je kad i njih neko razumije!? Još samo da svi koji visoko lete, slete malo niže i shvate osiromašeno radništvo i nezaposlene pa s njima otvoreno porazgovaraju kako im je svih ovih šest godina recesije i koliko im je još ostalo poštovanja i povjerenja prema političarima i njihovim sloganima, koalicijskim slaganjima i laganjima.

Možda bi im tada svima, a posebno vladajućima, postalo jasnije i politički opasnije, oksimoronsko: naprijed - unatrag!

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno