Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

19 C°

KOLUMNA POSVEĆENA KUĆNOJ NASTAVI

16.04.2020. 16:17


Malo je problematično u ove dane ne imati tv-prijamnik, a pisati o televiziji. Prije se lijepo znalo. Trebaš pisati, otiđeš kod nekoga nešto posuditi, sjedneš za stol, i dok se oni sudaraju po kuhinji (jer, nije bilo tko došao na kućni prag), i iznose sve što imaju na »astal« da ponude dragog gosta, jednim okom gledaš što je na televiziji. I lako je bilo prije, dok si mogao ljudima upadati u domove, ali sada kada vlada stroga izolacija, a pogotovo onda kada cijela moja obitelj radi u zdravstvu pa si višestruko sumnjiv i opasan. U svakom slučaju, priča mi prijatelj, kako je njemu strašno u popodnevnim satima, jer onda ide tv- škola za djecu, a on je, kao i ja, u školi bio loš, bilo mu je dosadno i znalo bi se dogoditi da zaspe za vrijeme nastave. U to doba to i nije bilo baš upadno, ali danas kada si star i umoran, odmah, čim usneš, počneš ispuštati čudne zvukove i uskoro cijela soba odjekuje od tvoga složnog, ritmičnog hrkanja. U svakome slučaju, ‘ajmo po redu.


MATEMATIKA
Uvijek sam mrzio matematiku i uvijek je moja sirota mama morala plaćati matematičare koji su se onda privatno natezali s mojim neznanjem i sve je to trajalo dok nisam, u srednjoj školi konačno upao u šake čuvenom, legendarnom »Benksu«, koji me spasio i uspio mi na jednostavan način objasniti što i kako, a što nikako nije mogla ona nesretnica koja mi je predavala u gimnaziji, a koja ni sama nije znala riješiti zadani zadatak. Doduše, u medicinskoj školi me dočekala jedna divna djevojka kod koje mi je bilo lijepo jer je bila normalna i razumna, a bio sam joj prva generacija i sve je bilo super i ja sam nešto čak i naučio. Sve sam doduše poslije zaboravio jer ne volim matematiku i da se mene pita to bi bio izborni predmet. Naučiš samo toliko koliko ti treba da te baba ne prevari kada ti prodaje salatu i da znaš koliko ti je velika površina sobe za kupiti laminat… Ali, opet ja bježim od televizijske teme. U ovoj tv-školi, jedna je mlada i simpatična djevojka objašnjavala kako se množi i dijeli i ja sam je sve razumio i baš mi je bila super ova »corona – matematika«, a onda sam shvatio da se radi o nastavi za drugi razred osnovne i da ako ni to ne razumijem onda zbilja…


TJELESNI
Nakon pola sata matematike ide tjelesni. O tome sam već pisao. Nastavnik tjelesnog (uf, ne smijem ovako grubo. Oni se danas velevažno nazivaju »kineziolozima«) leži na podu i pokazuje vježbe. Vježbe su super i trebale bi, i bez obzira na karantenu, biti svaki dan na televiziji tako da se sve ove polupokretne generacije koje su se već počele polako pretvarati u elektronske sprave s kojima se služe i poprimati oblik fotelje u koju su zavaljeni. I baš nešto mislim… Ovako je to baš super i ti »difovci« (ups, opet sam bezobrazan. Htio sam reći »ti profesori kineziologije«), na ovaj način postaju posve suvišni, tj. svaki, obični nastavnik može na kraju sata djeci pokazati par vježbi za istezanje i posao je obavljen i bez kineziološkog vakulteta i bez magisterija i doktorata, a svi ovi koji bi htjeli upisati taj vakultet mogu upisati nešto drugo, nešto puno korisno i cijenjeno, a to bi bio recimo prometni vakultet. To je jedan jako koristan faks. Možeš se do mile volje zabavljati sa semaforima i kružnim tokovima (tijekovima?). hmmmm… Opet će mi moj dobar susjed E.M. reći ono svoje: »Mario opet svašta pišeš. Tebe će zbilja neko ubiti.«




PRIRODA I DRUŠTVO
U ovom predmetu je jedna žena kopala motičicom po podu studija i zamišljala krumpire, jabuke i patlidžane i govorila djeci kako se to sadi. Uz to je išla i pjesmica sa sljedećim stihovima: »moja baka to zna svak doktor je za povrtnjak«, i ja sam se odmah raznježio na ove stihove. Ne znam samo jeli doktorat stekla na kineziološkom ili prometnom fakultetu, ali doktorat je doktorat pogotovo u Hrvatskoj. Našoj zadarskoj djeci je npr. to jako blisko jer, budimo realni, tko od zadarske gradske djece nema neku baku na selu iz kojeg su došli i koja tamo vrijedno kopa po povrtnjaku i hrani koke koje daju zdrava jaja za njenog unuka. To je prava baka, a ne ona koja živi na poluotoku i prehranjuje se od svoje mizerne penzije zbog koje sada mora skupljati plastične boce i ne može unucima kupiti ni »Životinjsko carstvo«. A tko joj je kriv kada je završila književnost ili povijest umjetnosti?