KOLUMNA POSVEĆENA KUĆNOJ NASTAVI

Slika korisnika mkvanja
TV SVEKRVA
PIXSELL
Škola na daljinu

Malo je problematično u ove dane ne imati tv-prijamnik, a pisati o televiziji. Prije se lijepo znalo. Trebaš pisati, otiđeš kod nekoga nešto posuditi, sjedneš za stol, i dok se oni sudaraju po kuhinji (jer, nije bilo tko došao na kućni prag), i iznose sve što imaju na »astal« da ponude dragog gosta, jednim okom gledaš što je na televiziji. I lako je bilo prije, dok si mogao ljudima upadati u domove, ali sada kada vlada stroga izolacija, a pogotovo onda kada cijela moja obitelj radi u zdravstvu pa si višestruko sumnjiv i opasan. U svakom slučaju, priča mi prijatelj, kako je njemu strašno u popodnevnim satima, jer onda ide tv- škola za djecu, a on je, kao i ja, u školi bio loš, bilo mu je dosadno i znalo bi se dogoditi da zaspe za vrijeme nastave. U to doba to i nije bilo baš upadno, ali danas kada si star i umoran, odmah, čim usneš, počneš ispuštati čudne zvukove i uskoro cijela soba odjekuje od tvoga složnog, ritmičnog hrkanja. U svakome slučaju, ‘ajmo po redu.

MATEMATIKA

Uvijek sam mrzio matematiku i uvijek je moja sirota mama morala plaćati matematičare koji su se onda privatno natezali s mojim neznanjem i sve je to trajalo dok nisam, u srednjoj školi konačno upao u šake čuvenom, legendarnom »Benksu«, koji me spasio i uspio mi na jednostavan način objasniti što i kako, a što nikako nije mogla ona nesretnica koja mi je predavala u gimnaziji, a koja ni sama nije znala riješiti zadani zadatak. Doduše, u medicinskoj školi me dočekala jedna divna djevojka kod koje mi je bilo lijepo jer je bila normalna i razumna, a bio sam joj prva generacija i sve je bilo super i ja sam nešto čak i naučio. Sve sam doduše poslije zaboravio jer ne volim matematiku i da se mene pita to bi bio izborni predmet. Naučiš samo toliko koliko ti treba da te baba ne prevari kada ti prodaje salatu i da znaš koliko ti je velika površina sobe za kupiti laminat... Ali, opet ja bježim od televizijske teme. U ovoj tv-školi, jedna je mlada i simpatična djevojka objašnjavala kako se množi i dijeli i ja sam je sve razumio i baš mi je bila super ova »corona - matematika«, a onda sam shvatio da se radi o nastavi za drugi razred osnovne i da ako ni to ne razumijem onda zbilja...

TJELESNI

Nakon pola sata matematike ide tjelesni. O tome sam već pisao. Nastavnik tjelesnog (uf, ne smijem ovako grubo. Oni se danas velevažno nazivaju »kineziolozima«) leži na podu i pokazuje vježbe. Vježbe su super i trebale bi, i bez obzira na karantenu, biti svaki dan na televiziji tako da se sve ove polupokretne generacije koje su se već počele polako pretvarati u elektronske sprave s kojima se služe i poprimati oblik fotelje u koju su zavaljeni. I baš nešto mislim... Ovako je to baš super i ti »difovci« (ups, opet sam bezobrazan. Htio sam reći »ti profesori kineziologije«), na ovaj način postaju posve suvišni, tj. svaki, obični nastavnik može na kraju sata djeci pokazati par vježbi za istezanje i posao je obavljen i bez kineziološkog vakulteta i bez magisterija i doktorata, a svi ovi koji bi htjeli upisati taj vakultet mogu upisati nešto drugo, nešto puno korisno i cijenjeno, a to bi bio recimo prometni vakultet. To je jedan jako koristan faks. Možeš se do mile volje zabavljati sa semaforima i kružnim tokovima (tijekovima?). hmmmm... Opet će mi moj dobar susjed E.M. reći ono svoje: »Mario opet svašta pišeš. Tebe će zbilja neko ubiti.«

PRIRODA I DRUŠTVO

U ovom predmetu je jedna žena kopala motičicom po podu studija i zamišljala krumpire, jabuke i patlidžane i govorila djeci kako se to sadi. Uz to je išla i pjesmica sa sljedećim stihovima: »moja baka to zna svak doktor je za povrtnjak«, i ja sam se odmah raznježio na ove stihove. Ne znam samo jeli doktorat stekla na kineziološkom ili prometnom fakultetu, ali doktorat je doktorat pogotovo u Hrvatskoj. Našoj zadarskoj djeci je npr. to jako blisko jer, budimo realni, tko od zadarske gradske djece nema neku baku na selu iz kojeg su došli i koja tamo vrijedno kopa po povrtnjaku i hrani koke koje daju zdrava jaja za njenog unuka. To je prava baka, a ne ona koja živi na poluotoku i prehranjuje se od svoje mizerne penzije zbog koje sada mora skupljati plastične boce i ne može unucima kupiti ni »Životinjsko carstvo«. A tko joj je kriv kada je završila književnost ili povijest umjetnosti?

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (9 glasova)

Komentari

Slika korisnika ZDPARTIZAN
Istina, žalosno što se mora sakupljati ambalaža, pitam se kako će vojska nezaposlenih uskoro živjeti.Vladajući se hvale pred izbore kako su oni uspjeli sve staviti pod kontrolu.lako je obećavati,nažalost ljudi vjeruju. Niko ne spominje kako pokrenuti posao, važnije je kako otići do frizera od kako pokrenuti posao i od tog posla živjeti?