LATICA, VOŠTARNICA I RODITELJI Daniela Dunat Amon: »Ljudi koji ne žive naš život, ne mogu ni zamisliti naše dnevne izazove«

S obzirom da su za djecu s poteškoćama u razvoju vrtići i škole puno više od odgojno-obrazovnih ustanova jer tamo imaju poseban pristup i različite multidisciplinarne terapije, poseban je izazov bio takav rad organizirati na daljinu. No, uz puno veće uključivanje posredstva roditelja, kreativnost i stručnost djelatnika i različite mogućnosti modernih tehnologija, Dječji vrtić Latica i Osnovna škola Voštarnica-Zadar uspjele su prilagoditi način rada te su u stalnom kontaktu s roditeljima svojih korisnika. Na dnevnoj razini se roditeljima polaznika vrtića i učenicima isporučuju materijale i upute za rad, a roditelji daju povratnu informaciju o realizaciji.

Mauro i njegova mama
Jedan od tih korisnika je i Mauro star 3 i pol godine. Njegova majka Daniela Dunat Amon ispričala nam je kako za njega izgledaju dani izolacije.
– U ovoj situaciji svjetske pandemije, populacija o kojoj se vrlo malo govori ispašta jako puno dokidanjem svih oblika vrtića, škola, treninga, radionica i rehabilitacija, a to su djeca s težim smetnjama u razvoju. Majka sam troipolgodišnjeg dječaka s poremećajem iz spektra autizma. On je, uvođenjem mjera Stožera, ostao bez svog vrtića (DV Latica), privatne rehabilitacije (kabinet Senzo) te rehabilitacije i likovnih radionica u Udruzi za autizam Zadar. Čitava naša tjedna i dnevna rutina, nestala je. Za dijete iz spektra, koje je izrazito ovisno o rutini te mu navedeno omogućava samoregulaciju, umanjuje frustracije, održava pažnju i koncentraciju te opći razvojni napredak, to je velik gubitak. Uz pisana uputstva i praktične materijale koje dobivamo od rehabilitatora, svakodnevno, roditeljskim trudom i naporima, obavljamo dio rehabilitacije i vježbi doma. To, naravno, nikada ne može biti puna zamjena za stručnu pomoć kakvu je dijete ranije uživalo. Ipak, pozitivni smo i slavimo svaki kućni uspjeh te javljamo dnevne ishode rehabilitatorici, priča Dunat Amon.
Sretni su, kako ističe nadalje ova majka, što žive u kući s vrtom, što Mauru omogućuje prijeko potrebne senzorne podražaje i poticaje te dozu slobode koja mu je iznimno bitna.
– Djeca poput njega, koja žive u stanovima, sada dodatno trpe. Ljudi koji ne žive naš život, ne mogu ni zamisliti naše dnevne izazove te količinu psihofizički snage i snage duha potrebnu za udovoljiti potrebama djeteta koje je neverbalno, ne može se izraziti na klasičan način kao ni standardno razumijevati. Obitelji djece s autizmom, a vjerujem, i druge djece s težim teškoćama, pogođene su aktualnim zbivanjima puno snažnije od opće populacije. Ostati doma zasigurno je najbolje za sve nas u epidemiološkim smislu, ali u razvojnom napretku apsolutno ne, ako govorimo o djeci čiji razvojni put nije redovan i koja uče isključivo asistirano. Zato, ako aktualnu situaciju mogu i moraju izdržati naša djeca s teškoćama, može i dužan je svatko. Ostanite doma da bi sve ovo čim prije došlo kraju, naša djeca dobila svoj puni život nazad te kako bi svi zajedno bili bolje i pažljivije društvo, poručuje Daniela Dunat Amon.

Nije isto kao neposredan rad s djecom, ali…
Vesna Penjalov, ravnateljica Dječjeg vrtića Latica istaknula je kako je prije svega važno da su sva djeca zdrava i da su svi roditelji uspjeli ostati doma s njima, s obzirom da su djeca ipak u rizičnoj skupini za koronavirus.
– Uspjeli smo organizirati naš rad na daljinu, a radimo i dalje na tome da se usavršimo. Svi su djelatnici u radnoj obvezi, od kuće svakodnevno kontaktiraju s roditeljima, koristimo sve moguće alate i kanale. Pratimo upute pravobraniteljice za osobe s invaliditetom koja posebnu pozornost pridaje djeci s teškoćama u razvoju. Roditelji dobivaju stručnu podršku, upute za primjerene aktivnosti, igru, vježbe te daju povratnu informaciju. Međusobno su djelatnici u kontaktu, podnose izvješća o kontaktima i onome što su radili s roditeljima i djecom na tjednoj bazi, govori Penjalov.
Kako ističe nadalje, jasno je da to nije isto kao neposredan rad s djecom, s potrebnom opremom i u prilagođenom prostoru, ali svakako će pomoći održati kontinuitet u ovoj izvanrednoj situaciji.
– A i ovo je jedno novo iskustvo za svih nas iz kojeg možemo jako puno toga korisnog izvući, došli smo i do nekih materijala i alata koje možemo i ubuduće koristiti, kazala je Penjalov koja je u prostorijama vrtića svakodnevno te na raspolaganju za slanje potrebne dokumentacije, stručnih procjena i mišljenja na kojima djelatnici Latice također puno rade.
Kako ističe nadalje Penjalov, na čistoću samog prostora se i inače jako puno misli, a sad je cijeli vrtić i sav materijal dezinficiran, prostorije se redovito provjetravaju, tako da je u svakom trenutku sve spremno za povratak djece.

Roditelji više aktivno uključeni u nastavni proces
I u OŠ Voštarnica Zadar stalno rade na unaprjeđivanju nastave na daljinu, a sudeći prema rezultatima anketa među roditeljima i učiteljima, rade to dosta dobro.
Kako govori Irena Dukić, ravnateljica OŠ Voštarnica-Zadar, jasno je da bi svi voljeli da se vrati naš uobičajeni stil školovanja, ali i iz ove situacije izvlači se maksimum.
– Jako nam je važno da djeca ne izgube kompetencije na kojima se radilo, da se sačuva ono što su savladali do sad. A s obzirom na puno redovitiju komunikaciju s roditeljima i njihovu veću uključenost u same metode, moguće je da će djeca po povratku u školu imati i određeni skok u napredovanju. Teško da bi ovo na duge staze moglo funkcionirati, može doći i do zasićenja, ali mislim da ćemo jako puno dobroga izvući iz ove situacije, govori Dukić.
Kako nastavlja ravnateljica, roditelji u anketi ističu niz prednosti ovakvog načina školovanja.
– Više su aktivno uključeni u nastavni proces djece, kvalitetno provode vrijeme s djecom, nemaju vremenskog ograničenja i rade u ono doba dana kad je dijete najbolje raspoloženo. Neka djeca ne vole ustajati rano pa im se i u tome sad može prilagoditi nastava. Negativne strane su što djeci nedostaju druga djeca, učiteljice, znaju imati otpor, kažu da to nije prava škola i slično. Ali roditelji imaju upute od učitelja kako postupati u tim situacijama, govori Dukić, dodajući kako vjeruje da roditeljima ipak nije lako, posebno ako imaju više djece.
Ipak, smatra da se u ovome učvrstio odnos roditelj-učenik-učitelj, od čega će svi imati koristi.

Svi se ipak jedva čekaju vratiti u poznatu rutinu
– Zahvalna sam i učiteljima koji zaista daju sve od sebe da nastava na daljinu dobro funkcionira. Teško je doći do materijala, izbjegavamo printanje i bilo kakvo slanje papira radi sprječavanja širenja zaraze pa su pritom malo ograničeni. Srećom, svi su jako informatički pismeni i brzo usvajaju i nove načine kako realizirati ovakvu nastavu. Sve što smo u ovome naučili i dalje učimo, dobro je i za naš osobni, a posebno profesionalni rast. Učitelji još kao pozitivne strane ovoga ističu da se radi jedan na jedan sa svakim učenikom, da se sve razmjene informacija s roditeljima rješavaju u realnom vremenu, ne trebaju se čekati informacije ili slično. Učitelji također navode da ne kasne s individualnim odgojno-obrazovnim planom (IOOP) koji za svakog učenika zajedno rade na početku godine učitelj, stručna služba i roditelj. S tim IOOP-om definirali smo prioritetne ciljeve u vidu kompetencija koje bi htjeli da učenik savlada i na koji način kako bi mu život bio što kvalitetniji, govori Dukić.
Uz nova saznanja i korisna iskustva, svi se ipak jedva čekaju vratiti u poznatu rutinu, a sljedeću pedagošku i školsku godinu započeti u novim prostorima u Mocirama.
 

Logoped, senzorna integracija, igra… sve na daljinu

U OŠ Voštarnica se i na daljinu provode metode koje su se pokazale najučinkovitijima – TEACCH i PECS.
– TEACH je pristup prema kojem se učionice i drugi prostori škole prilagođavaju osobama s poremećajem iz autističnog spektra kako bi odgovarali njihovim odgojno-obrazovnim potrebama u smislu posebnih stilova učenja, specifičnostima komunikacijskog sustava kojim se služe, motivacije, pažnje, percepcije. Potrebno im je pružanje visoke strukture u organizaciji cjelokupnog prostora učionice po zonama i to za individualni, za grupni rad i rad jedan na jedan; za odmor i opuštanje, za igru, kao i visoke strukture u organizaciji radnih materijala; za vizualnu prezentaciju sadržaja i vizualno prezentiranje načina izvođenja neke aktivnosti, slikovni dnevni raspored aktivnosti. Svrha toga je omogućiti im najbolje uvjete za usvajanje znanja – da im sve odgovara, da je predvidivo, da može biti samostalan, da nije frustriran… Tako može biti usmjeren na učenje.
PECS je metoda komunikacije uz pomoć sličica. Time se želi omogućiti osobama s teškoćama da se mogu izraziti u potpunosti, a ne samo kao izražavanje zahtjeva za zadovoljavanje potrebe. Sva naša djeca znaju s jednom-dvije riječi izraziti određenu potrebu. Ali kod komunikacije uz pomoć sličica koristi se istovremeno govor i krajnja je namjera razviti govor, odnosno izražavanjem što potpunijim rečenicama sa ili bez sličica, te osoba na taj način može sama inicirati razgovor, nešto komentirati, pitati, biti proaktivna i sudjelovati u nečemu, govori ravnateljica Dukić.
Osim toga, na daljinu se, posredstvom roditelja, rade i vježbe logopeda, terapija igrom, senzorna integracija, rad na socijalnim vještinama i ostalo kroz odgovarajuća odgojno-obrazovna područja. Kako ističe Dukić, za dodatne edukacije učitelja i stručne službe u svrhu usvajanja učinkovitih i znanstveno potvrđenih metoda rada u OŠ Voštarnica – Zadar u protekle dvije godine potrošilo se 300.000 kuna i stalno se jako puno radi na unaprjeđivanju svakog segmenta stručnog kao i drugih područja rada škole.
 

Radosno se pripremaju za Mocire

Uz rad na daljinu koji iziskuje poseban i potpuno novi režim, u Latici i Voštarnici pripremaju se za useljenje u novu zgradu na Mocirama za koju se nadaju da će biti spremna za sljedeću školsku godinu.
Ravnateljica Latice, Vesna Penjalov, ovih dana je i u pripremama za javnu nabavu za opremu novih prostorija Dječjeg vrtića Latica u zgradi na Mocirama.
– Radovi su u tijeku, stalno smo u kontaktu i suradnji s Odjelom za graditeljstvo Grada Zadra koji je iznimno angažiran da se sve završi ne vrijeme. Zajedno s OŠ Voštarnica, a i drugim budućim korisnicima zgrade, dajemo sve od sebe da bude sve gotovo za sljedeću pedagošku godinu. Bit će to potpuno drugačiji prostor nego sve do sada. S obzirom da je kod nas specifično što radimo sa svim vrstama poteškoća, promišljamo puno o vrsti opreme i svemu što nam je potrebno. Jako smo optimistični i veselimo se useljenju, govori Penjalov.
A ono što posebno veseli svih iz OŠ Voštarnica, a što će uvelike doprinijeti kvaliteti rada, je novi prostor u Mocirama.
– Neki dan sam bila u Mocirama i toliko sam sretna da to ne mogu ni izraziti. Taj prostor izgleda fantastično i ne mogu još vjeroati da će to biti prostor naše škole. Opremu i troškovnik koji smo popisali prije deset godina sad možemo zanemariti. Odonda nam se promijenila i struktura učenika, sad imamo gotovo 50 posto iz spektra autizma, tad ih je bilo nekoliko. Sad su djeca s lakšim intelektualnim poteškoćama u redovnom obrazovanju pa mi imamo samo djecu s težim intelektualnim poteškoćama. O novim metodama i pristupu da i ne pričam. Tako da sad u suradnji s Ministarstvom znanosti i obrazovanja radimo specifikacije kakve želimo učionice i koja je potrebna oprema, a još ne znam koliko će za to biti predviđeno novca u državnom proračunu. Tu informaciju čekam, govori Dukić, dodajući da se nada da će sljedeću školsku godinu započeti u novoj zgradi.