Dan poslije sutra

Slika korisnika admin

Poslije predizborne pomutnje, dolazi dan predizborne šutnje. Jedino tada političari strepe od odluke građana, a ne obrnuto. A na dan poslije sutra se uložilo sve kako bi se vladalo u novom »lokalnom dobu«.

Kad padnu zastori predizborne predstave, gledatelji će je moći svrstati u neinventivni već odgledani komad ili u nadralističnu igru koja smišljeno bježi od stvarnosti ili u neargumentiranu kritiku koja nudi nedorečen epilog. Da ne bi sve ispalo kao sivo političko kazalište, manje loši glumci, obožavani i uvažavani u svojoj sredini ipak će dobiti sramežljivi pljesak i proglasiti izbornu pobjedu.

Naime, ovih su se dana veliki i mali političari rastrčali po hrvatskim gradovima, toliko da su se jedva mimoilazili na ulicama i predizbornim lokalitetima izlažući se čak i riziku susreta. Nakon svega što su izgalamili i nakon svih (polu)gradilišta koja su otvorili, svih investicija o kojima su zborili, svih kritika od kojih su se umorili i svih obećanja kojima su se, misle, dodvorili - tišina bi biračima upravo mogla goditi.

Jer opet se većina političara ponašala kao da birači uopće nemaju sposobnost pamćenja i razmišljanja pa su »gradili«, obećavali i besramno se hvalili, samouvjereno kličući svojoj pobjedi. Osim ljudi, u predizbornu kampanju diljem Hrvatske uključeni su i bageri. Neka se vide, neka se zna da se građanima kopa bolja budućnost! Otvarale se i ceste, rotori, igrališta, vrtići, trgovi, potpisivali projekti, kopala kanalizacijska mreža, brojile buduće investicije u milijunima eura, sviralo se, pjevalo, jelo i pilo. Kao da u predizbornoj kampanji sve počinje, a izborima završava!

Za koga je ovakvo kampanjsko buđenje života izrežirano i koga bi trebalo motivirati za izlazak na birališta? One koje ionako vjeruju »svojima« što god činili i one koje su neki političari posebno iznervirali pa će glasati protiv njih, a zapravo ne za nekoga. Oni koji budu promišljali predizbornu kampanju, bez obzira što znaju da je ona svuda i uvijek u određenoj mjeri »prozirna«, mogli bi i nakon predizborne šutnje, šutjeti i ne dati svoj glas nikome, isto kao i oni koji misle da njihov glas ne može ništa promijeniti. No, moraju biti svjesni da je i to nebiranje izbor.

Kada se sa kampanjom isprepletu i štrajkovi, prizemljeni zrakoplovi i zaustavljeni vlakovi, prijetnja općim kaosom zaposlenih u državnim i javnim službama, tada je strankama koje su vladajućoj koaliciji još teže na lokalnoj razini obećavati i uvjeravati. Ono čime se SDP, odnosno Milanović, dosjetio braniti je to da ga proziva HDZ koji godinama nije uspio pokrenuti zemlju pa ne zna zašto bi mogao sada i zašto od njega traži da on to učini u godinu i pol.

Dok za HDZ i Karamarka u gospodarskoj sferi kampanje »rade« i sindikati, on se, kako je i obećao, vraća Tuđmanu otkrivajući mu spomenik. No, sindikati će ipak po nalogu Državnog izbornog povjerenstva kao i drugi, na dan predizborne šutnje morati šutjeti, a ne prosvjedovati.

Dan poslije sutra posebno će biti stresan za političare koji će morati poštovati odluku birača, a bude li potrebno znat će pronaći način da nadahnuti svojom taštinom i poraz pretvore u pobjedu.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno