FOTOGALERIJA: Tereza Kesovija napunila HNK, Zadrani su uživali u glasu dive!

Koncertom „To sam ja“ diva hrvatske, i ne samo hrvatske estrade, Tereza Kesovija u utorak je u Hrvatskom narodnom kazalištu Zadar obilježila 60 godina karijere. Glazbeno druženje sa zadarskom publikom i to u pravom smislu riječi – druženje, s obzirom da interakcije na relaciji diva – posjetitelji nije manjkalo, Kesovija je započela izvedbom pjesme „Pred tvojim vratima“. Koncert je startao nešto iza 20 sati i potrajao s jednom kratkom pauzom od desetak minuta skoro do 23 sata, a u međuvremenu, zadarska je publika svjedočila događanju koje ni jedna riječ, ni jedan superlativ ne može ni približno dobro opisati. Iako te večeri nije pjevala svoj veliki hit „Ja sam pjesma“ ako bi već trebalo u dvije, tri kratke riječi opisati koncert, opisati divu naziv te pjesme bio bi savršen. Jer Tereza je pjesma, jer Tereza je emocija, duboka, autentična emocija, glas koji ni nakon šest desetljeća karijere nije izblijedio.

Sretni i bolni trenutci
Dapače, godine su divi dale još jednu patinu više, dubinu satkanu od proživljenih iskustva, od sretnih no i bolnih trenutaka, od života koji je bio sve samo ne lagan. Prisjetila se stoga Tere nekih minulih vremena kroz pjesme, kroz šaljive dosjetke pa i kroz slike albuma, nekadašnjih singlica, koncerata, druženja sa svjetski poznatim umjetnicima… koje su se vrtile na velikom video zidu u pozadini pozornice.
Glazbena pratnja je brojala svega četiri glazbenika koje je predvodio Joško Banov s kojim se diva zafrkavala, kao i s ostalim članovima svog tima, gotovo cijele večeri. Taman onoliko koliko je i trebalo jer je Terezin glas, spomenuto, bio i ostao toliko snažan da je na trenutke bez bilo kakvog problema pjevala a capella pa čak i bez mikrofona, demonstrirajući još jednom, po tko zna koji put, zašto je jedna od najvećih, ne samo u Hrvatskoj, zašto joj je pošlo za rukom osvojiti i Pariz, Francusku, „upisati“ svoje ime upečatljivo i na listu francuskih diva. Koncert je stoga očekivano brojao i nekoliko francuskih pjesama poput čuvene „Je suis malade“ koju je diva iznjela s takvom lakoćom, s toliko emocija, da je bilo sasvim očekivano da su neki od posjetitelja i suzu pustili.

Pjesme i anegdote
Pjevala je Tere, da spomenemo tek neke od njenih uspješnica i „Nono, dobri moj nono“, i „Sunčane fontane“, i “Nježne strune mandoline“, i „Stare ljubavi“, i „I ni me stra“, i noviju skladbu „Ostavi me tu“… hit do hita, evergreen do evergreena, pjesme koje su odavno poslale dio, ne samo glazbene kulture već dio kulture općenito. Prisjetila se Tere i Arsena, nasmijavši okupljene kada im je prepričala kako su i on i ona potekli iz siromašnih obitelji težaka koji su morali prodati svinje koje su imali da prežive zimu ne bi li im kupili flaute i omogućili da se bave glazbom. Vedra, topla, animirala je publiku i drugim anegdotama, suvereno vladavši scenom, kako to samo najveći mogu praćena snažnim pljeskom, praćena skandiranjem cijele večeri. Šalila se i na svoj račun rekavši kako je ona odlučila ostati na pet „banki“ (50 godina), što joj je, sudeći po energiji, bez zadrške i uspjelo.
Koncert je zaključila s nekoliko biseva među kojima su bile i pjesme „Prijatelji stari gdje ste“, „Nima Splita do Splita“ i „Sviraj mi sviraj“, neumorna, vrijedna divljenja s obzirom da su se u jednom trenutku kolege joj glazbenici povukli sa scene, što je bilo i za očekivati nakon trosatne svirke. No ne i ona.
– Samo neka oni odu, možemo mi i a capella, zaključila je kroz smijeh diva, dignuvši na noge sve i jednu osobu u zadarskom teatru koji je te večeri slavio glazbu s velikim „G“, koji je kao i ona bio – glazba.