Kada odem kod djece u Zagreb, svi me pitaju odakle mi ove prekrasne ogrlice

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika asaric
Umirovljenica Marija Salamunić, zagrebačka Zadranka, ne krije svoje oduševljenje Muzejem antičkog stakla
Imam po jednu za svaki pulover i stvarno podignu svaku obleku koju stavim na sebe, a cijena im je jednog ručka. Mislim da je to možda malo obezvrijeđivanje truda i rada umjetnika, mislim da bi takav ručni rad morao biti skuplji, kao i suveniri u MAS-u, ističe ova vitalna umirovljenica
Marin GOSPIĆ
Marija Salamunić i njena košarica s ‘blagom’ ogrlica umjetnice Antonije Gospić

Jedna od najvećih fanova Zadarskog lista, ujedno i pretplatnica našeg tiskanog izdanja, svakako je gospođa Marija Salamunić (84), korisnica Doma za starije i nemoćne osobe Zadar smještenog na popularnoj Sfingi. No, povod za razgovor s gospođom Marijom nije bio vezan samo uz naš dnevni list već njena opčinjenost osebujnošću i kvalitetom postava Muzeja antičkog stakla u Zadru (MAS) za kojeg je ova rođena Zagrepčanka istaknula kako se takve institucije ne bi posramile niti mnoge svjetske kulturne meke.

Oduševljenost Antonijom Gospić

Naime, gospođa Marija, svoj skromni, ali topao apartman u prizemlju Doma dijeli sa svojim suprugom, Rinom Prosperom Salamunićem (86), umirovljenim liječnikom rodom iz Jelse na otoku Hvaru, osnivačem i bivšim ravnateljem Doma zdravlja s kojim već 60 godina dijeli dobro i zlo. Ova zaljubljenica u umjetnost ističe svoju oduševljenost našom poznatom umjetnicom, Antonijom Gospić iz MAS-a, čija joj je ogrlica s privjeskom od puhanog stakla, kaže, zaštitni znak. Dok ponosno pokazuje svoju prekrasnu ogrlicu s tipičnim Antonijinim štihom, spremno dohvaća slamnatu košaricu sa svojim »blagom« iz koje ponosno izvlači pozamašan broj Antonijinih ogrlica izrađenih od perli od puhanog stakla te moramo primijetiti kako već sada ima zavidnu kolekciju radova naše zadarske umjetnice.
- Vidite, ovo je meni Zadar. Kada odem kod djece u Zagreb, svi me pitaju odakle mi ove prekrasne ogrlice. Imam po jednu za svaki pulover i stvarno podignu svaku obleku koju stavim na sebe, a cijena im je jednog ručka. Mislim da je to možda malo obezvrijeđivanje truda i rada umjetnika, mislim da bi takav ručni rad morao biti skuplji, kao i suveniri u MAS-u, ističe ova vitalna umirovljenica, koju ni godine ni vremenska prognoza ne sprječavaju u obilasku kulturnih ustanova kako u Zadru tako i u Zagrebu.
Ova vjerna pretplatnica našeg Zadarskog lista, spremno pokazuje isječke članaka koje godinama čuva, a vezani su uz samo njoj bitna kulturna događanja na području grada Zadra u kojem se davnih godina zaposlila, ostala živjeti te u konačnici provodi i mirne umirovljeničke dane u jednom od ljepših gradskih kvartova.

Radni vijek u Zadru

- Dugo godina sam živjela i radila u Zadru, on mi je drugi grad poslije Zagreba kojega smatram svojim domom. Nisam nikada imala nikakvih problema sa zaposlenjem ovdje jer sam kao mlada djevojka pristala doći s mužem na Ekonomsku školu što mi nije baš bilo ugodno jer su đaci bili nešto mlađi od mene pa sam se osjećala nekako »zeleno« naspram njih. Poslije sam radila u Tvornici za preradu soje, nakon toga u Privrednoj komori i još ponegdje, odnosno na svim mjestima gdje sam skupljala određeno iskustvo, ali svoju najveću ljubav, kulturu nikada nisam zapostavljala, ističe gospođa Marija.
Naglašava kako je njezina povezanost s kulturnim događanjima krenula zapravo s njezinim zaposlenjem u Tvornici za preradu soje u Zadru gdje je radila na poslovima analize i planiranja. Tada su se osnivali nekadašnji SIZ-ovi. Kako je Tvornica jednom prigodom trebala poslati izaslanika u SIZ za kulturu, odlučili su kako bi to trebala biti upravo gospođa Marija pod izlikom kako ona jedina od zaposlenika ide u kazalište i na izložbe. Tu je naviku, kaže, donijela sa sobom iz Zagreba. Ovo imenovanje zapravo je odlučilo njezin daljnji put.
- Upravo tu sam puno naučila i upoznala ljude, Antuna Travirku, Pavušu Vežića i ostale značajne povjesničare grada Zadra, što vjerojatno ne bih da nisam bila u SIZ-u. Sada sam se posebno vezala uz naš Muzej antičkog stakla (MAS) jer je gospodin Ivo Fadić, osnivač i ravnatelj bio ujedno i profesor na Muzičkoj školi. Moja kći koja živi u Zagrebu, morala je tada uz klavir imati i drugi instrument gitaru pa bi on tako doletio. Tako sam ga i upoznala, a on me je puno godina kasnije i upoznao s postavom Muzeja koji je proslavio svojih 13 godina. Onda sam njegovom animacijom upoznala upravo taj Muzej, a onda i prigodne kojekakve izložbe, predavanja. Meni je to bio centar kulture u Zadru. Tek s vremenskim odmakom sam vidjela kako je to velika vrijednost u Zadru, jer imati Muzej antičkog stakla, i to ovakvih umjetničkih predmeta, to nema nigdje na svijetu i to treba cijeniti i treba forsirati putem turističkih vodiča, direktora hotela, da rade animaciju naših gostiju za tu kulturu, a ne samo za toplo more i sunce. Stoga sam osjećala potrebu ukazati na postojeće vrijednosti u gradu, koje treba forsirati u promociji grada i županije, naglasila je ova vitalna umirovljenica.

Arhiva isječaka iz Zadarskog lista

U svojoj arhivi publikacija, isječaka iz Zadarskog lista ima brojne najave i osvrte upravo na događanja u MAS-u među kojima posebno ističe ukrajinsku umjetnicu Oksanu Veber koja je u MAS-u u Zadru prvi put izlagala povodom obilježavanja Dana grada Zadra 2009. godine na samostalnoj izložbi slika »Ples sjena«, a posljednji put 2019. godine pod nazivom »Stakleni budoir«, o kojoj je nakon toga izišao članak pod naslovom »Umjetnica inspirirana zadarskim staklom i otokom Ugljanom«.
- Oksana je prvenstveno slikarica s izborom tema od morskih pejzaža, posebno nadahnutih čestim boravcima na otoku Ugljanu, mrtvih priroda do dominantnog motiva ženskog lika. U svom širokom spektru umjetničkih interesa bavila se i vitrajem te je njezin afinitet za radom u mediju stakla rezultirao i suradnjama s Muzejom antičkog stakla u Zadru. Upravo ovdje je istraživala tehniku staklene fuzije te je realizirala svoje slikarstvo u mediju stakla. Dakle, inspiraciju je pronašla u našem MAS-u i to mi je izuzetno velika čast, i sada svima govorim kako je i ona znala prepoznati nas i našu umjetnost, uputila nas je gospođa Marija dodajući kako je iz svoje arhive izvukla upravo članak o njoj jer je Ukrajinka i trenutno živi u zbjegu u Pragu.

Nije Zagreb na kraj svijeta

Gospođa Marija i njezin suprug svoje umirovljeničke dane provode ustaljenim ritmom. Dan započne Zadarskim listom koji ih čeka uz kavu i doručak, dok je ostatak dana raspoređen na razne aktivnosti u Domu, odmor, no svoju tradicionalnu šetnju i poslijepodnevnu kavu u Marexa ne propuštaju. Ističe kako je zadovoljna tretmanom, smještajem i osobljem u Domu, sretna što su joj djeca i unuci zdravi, iako u Zagrebu, koji, kaže nije na kraj svijeta. Nezadovoljna je jedino jer je nekada bila najčitač u Gradskoj knjižnici u Zadru, a sada kako slabije vidi tu svoju ljubav ne može njegovati u tolikoj mjeri.
- Niti ja ni suprug ne gledamo televiziju već čitamo isključivo novine, tiskano izdanje, jer ja vam volim osjećaj slobode, sama reguliram redoslijed i vrijeme onoga što ću pročitati, dok mi je u elektronskim medijima to nametnuto i to me zamara, zaključila je simpatična gospođa Marija ispraćajući nas uz supruga osmijehom uz najavu možda neke nove zanimljive pričice vezane uz bilo grada Zadra.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)