Lotomanija svud oko nas

Opet oko mene lotomanija. Svi se nadaju da će baš oni biti ti koje će ovoga puta biti pod okriljem Fortune. Pa se uplaćuju kombinacije i kombinacije, moli se u svetoga Šime, moli se i doma uvečer i ujutro… Kako nada umire zadnja, mislim da ni nema Nade koja ne igra loto. Ali i Mire, Ive, Šime, Ante, Mare, Kate…
Loto je odlučila zaigrati i moja baba pa me zvala da mi izdiktira pomno birane brojeve koje joj imaju važno značenje u životu, ali neće da otkrije koje i koje joj moram uplatiti. I ona je već smislila što bi s dobitkom. Osim nove freze koja joj pothitno treba, ostalo bi podijelila unucima… A kad je čula baba Bodulica da je baba Vlajina zaigrala loto, morala je i ona. Ona je rekla da bi sebi kupila novi kaić, a ostalo unucima. Dakle, ja se uopće ne moram brinuti, koja god od dvije babe dobila na lotu, ja ću imati svoj dio…
Već sam rekla da ne vjerujem baš pretjerano u igre na sreću. Mislim da bez motike nema ni zarade, a sreća ionako nije baš nešto pretjerano na mojoj strani, pa ni u puno benignijim situacijama od one kad treba dobiti na lotu. Recimo, redovito počne padati kiša kad ja nemam kišobran sa sobom, a kad ga uzmem – kao za inat grane sunce. Sreća me ne šljivi ni kad se nađem na cesti u blizini lokve. Naravno da je auto, kad sam ja u pitanju neće zaobići… Nisam ni pretjerane sreće kad mi rikne auto baš dan nakon što mi je isteklo učlanjenje u autoklub… Osim toga, imam svoju teoriju zašto još nije izvučena dobitna kombinacija. Nema šanse da se ne izvuče sedam brojeva kad cijela bivša Juga igra loto u nadi da će baš on/ona biti ta/taj sretnik/ca. Uplaćeni su milijuni i milijuni, znam osobno bolesne ekipe koja je i po tisuću kuna uplaćivala, a ta sedmica nikako da ugleda svjetlost dana. A 52 milijuna su u igri ovoga puta. Broj i neće biti izvučen dok god smo u banani, a uplatama lota punimo milijunima državi proračun. Pa recimo, milijuni i milijuni koji s računa domaće nam lutrije idu u proračun fino mogu pokrpati rupice na računu s kojeg se skida za penziće, izgradnju novih škola, nefunkcionalnih bazena, raznoraznih sklepanih arena i dvorana koje da ne padnu u kolaps izvlače brene ma što god neki mislili o tome… I dok god je tako, neka đeki raste i do sto milijuna. Ma, nije problem skužiti od svih uplata koje su u kompjuteru nešto više od sat i pol prije samog početka koje kombinacije nema i izvući te brojeve, ali to je, naravno, samo moja mašta i nekakva teorija koja, vjerojatno, i nema neke veze s logikom. Ali opet, kako to da posljednjih desetak kola samo ministar Šuki trlja ruke jer on je najveći dobitnik a da uopće nije ni uplatio listić. Hm, hm…
Možda sam se i zeznula. Da sam eventualno uplatila listić s datumima kad sam se zadnji put poševila, koliko godina pauziram i sl. vjerojatno bih zeznula Šukija pa bi nam država ostala bez znatnog prihoda koje bih joj maznula. Jer te kombinacije, nema šanse da budu nedobitne. Pa valjda bi mi se i sam bog smilovao kad bi vidio koja je to muka i nevolja…
Ali, čekam ja studentski tulum kad će doći kršni Drnišanin kojega mi je mlada studentica namijenila. E, ako to bude ispalo kako je ona planirala, ja sam na konju…
A ja sam nekako mišljenja da bi se od Zadrana moglo posrećiti Grdoviću. On je toliko puta otpjevao onu svoju pjesmu: Da je meni u životu dobit sedmicu na lotu… tako da bi mu bog mogao uslišiti želje. Ako za ništa drugo, a onda da kupi onog opjevanog tovara, na njemu mu se u onakvom stanju ionako sigurnije voziti nego u nekom bijesnom autu….