Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

Imamo mi dovoljno grafita i bez Mateja

Autor: Mario Padelin

15.06.2010. 22:00


TKO ZNA ZNA. TKO NE ZNA – BOLJE DA ŠUTI
Počelo je Svjetsko nogometno prvenstvo, a ja sam se nesretnik za to vrijeme skitao po inozemstvu. Ima doduše i tamo televizija, ali nema naše drage Hrvatske televizije i onih njenih prigodnih emisija koje me toliko ushićuju. Nema duhovitih voditelja (oni koji bi trebali biti smiješni to nisu – i obrnuto) i “stručnih” gostiju. Nema “simpatičnog” Beusana Matea i ostalih, tako da sam jedva čekao da se vratim kući i nekome uvalim pred televizor, s obzirom da sam svoj odavno razbio u jednom od svojih čestih nastupa bijesa. I što sam vidio? Šale i pošalice od kojih su neke zbilja dobre (Pervan i Tarik), a neke jezivo grozne (ona trojica u birtiji). Što se tiče nagradnih igara za publiku, bilo bi bolje ništa je ne pitati, pa se nećemo osjećati nelagodno kada čujemo gluposti poput one da je Kairo glavni grad Sudana.
Opet je tu i Goran Vlaović, koji inače pristojno komentira događaje na utakmicama, samo što se ovom prilikom malo zaletio konstatacijom da je Sjeverna Koreja prvi put na Svjetskom prvenstvu, tako da ga ovom prilikom ja, Mario, moram podsjetiti da su oni već jednom bili i to u Engleskoj 1966. godine. Ali, ne samo da su bili nego su i prošli grupu (izbacivši Italiju) i došli do četvrtine finala gdje su skoro pobijedili Portugal (vodili su 3:0, ali im je Eusebio zabio 4 gola), a što su stvari koje bi netko tko se razumije u nogomet trebao znati. Zato – ispeci pa reci.
IZVJEŠTAJ O VREMENU
Na utakmici između Italije i Paragvaja smo prvo čuli da je bilo vruće, pa nije, pa je padala kiša, što nije dobro jer su svi mokri. Kada je kiša konačno prestala, pojavio se novi problem jer se odnekud, niotkoga zvan, pojavio i jak vjetar koji je smetao jer je puhao, a nećemo ni spominjati dodatne tegobe koje je izazvao klizav teren, jer je trava bila neuobičajeno skliska što je vrlo čudno ako je trava mokra. A kako se utakmica bližila kraju tako je, pogađate već, postajalo sve hladnije i hladnije, što je uz neprestanu kišu jedna od najpoznatijih odlika afričkog kontinenta. Eto, tako to komentiraju naši novinari. A primijetio sam još nešto zanimljivo. Talijanski je golman na rukama imao neuobičajeno velike, čak bi rekao ogromne rukavice. I mislim tako, postoji li neko pravilo koliko bi golmanske rukavice smjele biti velike? Mogu li se nositi rukavice onako iste kao one kod Mikija Mausa samo velike pola metra – metar, a kojima bi bilo lakše braniti? Na to ne znam odgovor, ali primjećujem da sam počeo pisati gluposti pa je bolje da prekinem.
NEVERENDING STORY
Izgleda da nema kraja natezanju po medijima, a prvenstveno u Red Carpetu. Sada se ne svađaju samo Vlatka Pokos i ta Dolores Lambaša, već se u sve umješala i Alka Vuica. Pa se ide u obiteljske degenerativne bolesti, tko može, a tko ne može imati djece i zašto. Kako se tko odnosi prema vlastitom djetetu, ali i prema tuđem. Kako tko, kada se napije, priča sa svojim sinom, spominje se i sirota Maja Lena (da ona ista “partijanerica” koja se već i sama besramno gura u medije), a naravno i pokojna Ena Begović čije ime uzima u usta kako tko hoće.
Posebno je tužno vidjeti taj sretni par dvoje mladih i zaljubljenih, Dikana i nju. On se za svoje godine drži prilično dobro, ali kada su zajedno u kadru izgledaju kao da kćerka vodi ostarjelog oca na sistematski pregled i pokušava na račun svoje “ljepote” šarmirati brkatog bolničara i progurati ga (oca) preko reda, kroz punu čekaonicu bijesnih penzionera. S druge strane, nešto ipak ne razumijem. Imam ja jednog susjeda udovca koji je Dikanov vršnjak, a koji se drži deset puta bolje od njega. U odličnoj je formi, šarmantan je, a za one druge stvari, ako ne ide, tu je i viagra. Ali, na njega se ne skupljaju mlade i zgodne djevojke kao muhe na ……. med. Na Dikana pak vrlo. To sigurno nije zbog njegovog bogatstva, jer bi onda značilo da su i Vlatka, i Alka i Dolores i da ne spominjem druge, s njim bile zbog njegovih novaca, a žena koja s nekim spava zbog novaca ima i svoj naziv. Da se razumijemo. Nemam ja ništa protiv tog zanimanja, ali zašto onda ne nazvati stvari pravim imenom. Ali pustimo sada sve njih, jer jedna je stvar neosporna. Koliko se god trudili to prikriti, u svim tim natezanjima, gađenjima i vrijeđanjima oni evidentno uživaju. Pa neka im bude.
MATEJ NEĆE OSTVARITI SVOJU ŽELJU
Matej je neki urbani dječko, onako malo odeblji i čupaviji, a koji se nalazi u jednoj od nebrojenih reklama za mobilne operatere. On govori onako ležerno, tako da ga pola ne razumijem, a organizira kako sam kaže -“grafite, skejtanje, ples, brejkdens….”(?). Mateju za sve to treba mobitel, jer kako sam kaže – “po cijeli dan telefonira”. Hm, to je već za socijalnu službu. Ako cijeli dan telefonira i crta grafite, kada stiže ići u školu. Osim toga, kaže da mu je želja napraviti najveći grafit, i to baš negdje na moru. Dragi Matej, bog ti dao zdravlja, ostani ti tamo gdje jesi pa crtaj rekordno velike grafite u svome Osijeku, jer mi imamo dovoljno išarane zidove i bez tebe. Oh, kakva glupa reklama!