Kula od karata

Veliki grijesi su se događali u vrijeme dok su klub vodili Kristijan Magaš i Pino Gjergja. I u tom razdoblju se stavio temelj za ogroman dug koji je nastao. U tom razdoblju se trošilo i uzimalo na sve strane, a objektivno ovaj Grad i KK Zadar nisu bili spremni za takve troškove. Kupovali su se igrači “sve u 16”, a ništa, baš ništa se nije napravilo da se ojača klub u ostalim segmentima
Prije nekoliko godina, dok sam studirao, tijekom ljetnih praznika radio sam kao turistički animator u jednom hotelskom naselju na jednom od hrvatskih otoka. Ne želim reklamirati hotel, ali mogu reći da sam se oduševio ljepotama mjesta, no samo nekoliko dana nakon što sam stigao tamo, prisustvovao sam najnelogičnijem štrajku radnika ikad. Naime, nekoliko mjeseci prije sezone cijelo hotelsko naselje kupio je američki poduzetnik i spasio ga od propadanja. Naime, uložio je veliki novac, spasio sve radnike i čak zaposlio velik dio novih ljudi, čime je na neki način i riješio pitanje nezaposlenosti u mjestu. Ipak, jednog dana nezadovoljstvo radnika hotela je kulminiralo i sve se glasnije pričalo o štrajku. Nama, a bilo nas je desetak u animatorskom timu, i nije bilo jasno zašto. No, brzo smo saznali. Naime, novi vlasnik nakon obilaska hotela shvatio je da mnogi od radnika nisu na svom radnom mjestu. Dapače. Ne pojavljuju se cijeli dan, a u cijelom hotelu zaista radi nekoliko “malih od kužine” i desetak učenika na praksi. Ostali su se šetali, kartali, pili kavu ili jednostavno nisu dolazili na posao. Ne treba uopće govoriti da je prijašnja garnitura vlasti podijelila na desetke direktorskih mjesta. I tome je vlasnik želio stati na kraj pa je uveo poznatu kontrolu karticama, unajmio kontrolore i učinio sve da natjera ljude da rade ono za što su i plaćeni. I tu je puklo.
“Ma vidi ti njega. Da neki Amerikanac meni naređuje. Moš mislit…”, čulo se od nezadovoljnih radnika, a kao da je bilo jučer sjećam se kada je jedna recepcionerka buntovno otišla sa svog radnog mjesta i to s “pravim” razlogom.
“Budale. Ne zna on koliko sam ja dugo radila ovdje. Idem ja na kavu s Maricom. Nismo se pošteno ni iščavrljale danas…” I tako je krenuo ni više ni manje, nego štrajk.
Dobro, dalje neću, ali pitate se zašto sam na ovaj način započeo tekst o KK Zadru. Manje-više zato što me taj hotel itekako podsjeća na garnituru u tom klubu. Preoštro? Nikako! Taj klub je bio godinama sinonim za trošenje. A kada je valjalo zasukati rukave i raditi. E onda je bio problem.
Željeli mi priznati ili ne, KK Zadar je dosegao dno. A i na odličnom putu je da propadne i niže. Niti euforija koja se stvorila oko finala nije mogla to prikriti. A, eto, bit ću iskren pa reći, možda je i bolje da Zadar nije postao prvak, jer bi se onda mnogi skrivali iza te titule.
A zašto je Zadar dotaknuo dno? I onda krećemo s teniskim dvobojem. Loptica se prebacuje s jedne na drugu stranu, a očito je da uopće ne postoji prava volja da se dođe do istine. A ta istina i nije toliko teška za shvatiti. Prije svega. Glavni krivci za rasulo kluba nisu glavni treneri. Ma kako se oni zvali. Aco Petrović, Zmago Sagadin ili Danijel Jusup. I tu treba podvući crtu. Jer nitko od ta tri trenera nije savršen trener. Ali na kraju krajeva tko je savršen. A oni koji jesu, teško da će doći u Zadar.
Tko je savršen?
No, zato oni koji jesu zaista krivci, su ljudi koji zaista vode Zadar. I to već godinama. Veliki grijesi su se događali u vrijeme dok su klub vodili Kristijan Magaš i Pino Gjergja. I u tom razdoblju se stvorio temelj za ogroman dug koji je nastao. U tom razdoblju se trošilo i uzimalo na sve strane, a objektivno ovaj Grad i KK Zadar nisu bili spremni za takve troškove. Osim toga, kupovali su se igrači “sve u 16”, a ništa, baš ništa se nije napravilo da se ojača klub u ostalim segmentima. Pogotovo u radu s mlađim kategorijama. A nije tajna da omladinski pogon Zadra odavno ne proizvodi igrače. Manje-više igrač u Zadru može nastati samo kao plod slučajnosti ili se svojim radom mora izdići više od zadarske škole košarke. Zadar odavno nema sistem po kojem će se stvoriti igrači. I kad toliko trošiš na seniore, a zanemaruješ rad s mladima koji očito vode ljudi kojima tu više nije mjesto, onda to ne može ići na dobro. I nije išlo. Nakon Gjergjine vladavine rezime je sljedeći. Dvije titule prvaka – klub u grobu. I kada je košarkaška euforija bila na vrhuncu. Kada se osvojila titula (doduše sa super skupom momčadi), kada se uselilo u toliko očekivano dvoranu, stiglo je naglo triježnjenje. Sve se srušilo kao kula od karata. I to je ona stara priča. Ako temelji nisu jaki, onda sve ruši. Samo je bilo pitanje dana.
Kula od karata
No, ako je “stara” uprava glavni krivac za ove stvari, a to i jest, nikako se ne smije zaboraviti spomenuti da je i nova Uprava, na čelu s direktorom Zdenkom Mičićem bilo što dobro uradila. Puštanje Prostrana i smjena Zmage Sagadina samo su vrh očajnih poteza. Jer kada pustiš najperspektivnijeg (za sada samo to) hrvatskog organizatora igre i trenera koji je stvorio na desetke kvalitetnih igrača (Jaskevicius, Bečirovič, Welsh, Udrih, Milič, Brezec, Zukauskas…), onda je stvarno upitno koliko sportsko znanje postoji. A griješili su čelni ljudi Zadra od početka. Kada su samo pojačavali pritisak na prvu momčad i trenera (Sagadina). Jer čim je bilo jasno da Zadar ove sezone neće biti financijski i igrački moćan poput prošlih, kada je bilo jasno da je mnogo klubova igrački jače od Zadra (Cibona, Zagreb, Cedevita, Hemofarm, Partizan, Olimpija…), onda se nije trebalo zahtijevati Final Four regionalne lige i drugi krug Eurokupa, budući da su u Zadrovoj skupini bile dvije momčadi koje su nekoliko puta skuplje od Zadra. Jer kad se dovodi trener koji je dokazao da zna raditi s mladim igračima, onda mu je bilo potrebno vrijeme. I bilo je potrebno dati otvorene ruke. Jer ako se u posljednjih pet godina moglo gledati kako se klub uništava, zašto treneru koji je, ako ništa drugo radnik poznat po radu s mladima, ne dati barem dvije sezone. Jer u onakvom kaosu kakav je KK Zadar, niti mnogo skuplji i poznatiji treneri ne bi mogli napraviti rezultat preko noći. No, Upravi je važniji bio “glas ulice” i glas pojedinih interesnih skupina, nego ići putem jedne sportske logike. A ona glasi, za rezultat je potrebno mnogo znanja, rada, ali i vremena. Na žalost to se nije dogodilo, nervoza se širila, igrači nisu dobivali plaće, smijenjen je trener i rasulo je došlo do maksimuma. Ako je netko i mislio da će svojevrsna šok terapija donijeti rezultata, taj nije imao pojma. Jer problem nije bio trener, koji je objektivno imao sasvim solidne rezultate. I to s momčadi prilično limitiranom. Problem je bio što su Sagadinovom smjenom idućeg trenera postavili pred itekako vruću stolicu i vjerojatno mnogi ne bi prihvatili tu funkciju. Jer na kraju krajeva, teško da bi Aco Petrović došao u jeftinu momčad, koja uopće ne prima plaću. Danijel Jusup je četvrti put sjeo na klupu Zadra. I svaki put je nešto napravio. Jednom je dignuo Zadar iz košarkaške anonimnosti, drugi put osvojio regionalnu ligu. I svaki put sa Zadranima i svaki put je izbacio jednog ili više mladih igrača. Jeli mogao bolje ovaj put? Sigurno jest. Sigurno da su i neke njegove greške utjecale na poneki poraz. Ali te greške, prema greškama ove, a pogotovo prošle, uprave su minimalne.
Šira slika
Uostalom svatko griješi, ali u ovom slučaju je važna šira slika. A ta slika govori da je Jusup ipak dobro rješenje, ali na duge staze. I to se valja napomenuti. Pogotovo sada, jer teško je očekivati da će u idućoj sezoni Zadrani imati jaku i skupu momčad. I zato se u nekim segmentima valja krenuti iz početka. I raditi. Samo raditi. A ova Uprava Zadra, kad već nisu ostale, mora shvatiti da neće klub izvući iz ovakve situacije ovakvim pristupom. U KK Zadru moraju raditi ljudi koji su dovoljno stručni i adekvatni. Od čistačice do direktora. A to nije tako. Glavna odlika KK Zadra je nepotizam i socijala, koja omogućava “uhljebljavanje”. Na kraju krajeva zašto su na tapetu samo glavni treneri? Mnogo ljudi u KK Zadru ne radi svoj posao kako treba. Zašto nitko ne analizira dugogodišnji loš rad s mlađim kategorijama. I na kraju krajeva zašto se ne dovedu mladi, stručni i školovani ljudi. Mnogo je kineziologa na burzi. A mnogi od njih su i kvalitetni. I jednu stvar valja istaknuti. Sigurno da se glavni trener neće birati natječajem, jer čelni ljudi moraju vidjeti kakvog trenera žele, koliko mogu ponuditi, tko je slobodan i onda krenuti u razgovor. Ali zašto nitko, ali baš nitko od novih zaposlenika, pred sezonu i tijekom sezone ih je itekako bilo, nije došao u klub putem natječaja. Bilo da se radi o uredniku portala, voditelju pressa, novim trenerima… KK Zadar dobiva naš novac iz proračuna i nije fer, jednostavno nije fer da se zapošljava preko veze. I dok se na takav način dobivaju poslovi, gospodo nećete se maknuti s nule. E, to je već priča za drugi put…