"Kristovo srce izvor je naše hrabrosti"

Slika korisnika admin
Adam VIDAS

Svetkovina Presvetog Srca Isusova je svetkovina Božje ljubavi prema nama, rekao je o. Damjan Kružičević, benediktinac sa Ćokovca, tijekom misnog slavlja u crkvi Srca Isusova u Zadru na Voštarnici. Poručio je da nam Kristovo srce pokazuje putove ljubavi, milosrđa i opraštanja. Propovjednik je posebno istaknuo da nije moguće biti čovjek, a biti bez srca.

- Je li moguće ostati čovjek, a biti bez srca?  Kako to živimo kad živimo bez srca? Živimo u strahu. Srce je organ naše hrabrosti, vjere i ljubavi. Živjeti bez svega toga znači preživljavati, vegetirati. Nije to ona slika čovjeka koju je Bog stvorio. Krist nam je ostavio srce koje kuca i daje život. Živjeti hrabro, s vjerom i u ljubavi je poruka svetkovine Srca Isusova.

- Svi mi to želimo za sebe i za one koje volimo, a opet tako često se prestrašimo, tako često strahovi zatvore vrata našega srca, povrijeđenost navuče zasune na vrata naše duše i zaboravimo vjerovati, ne usuđujemo se ljubiti. Strah nas je pokazati hrabrost života. A Bog nam otpočetka strpljivo i blago objavljuje tajnu svoga srca, otkrivajući sebe i svoj život. Tako u njegovu srcu spoznajemo tajnu našega života, kazao je o. Damjan protumačivši zatim poruke srca u Svetom pismu.

- Bog kroz cijelu povijest Starog zavjeta želi dotaknuti ljudsko srce, zahvatiti ga, preobraziti i privući sebi. Čini to preko proroka koji su stalna Božja Riječ upućena ljudskom srcu. Bog preko proroka Ezekijela govori: "Dat ću vam novo srce." To nije srce od kamena, već od mesa. Između Božjeg i ljudskog srca kao da je stajala neka prepreka do onog trenutka kad je Bog poslao svoga Sina Isusa Krista, kad je u čovjeku iz Nazareta zakucalo ljudsko božansko srce. Isus otkucajima svoga srca daje životni ritam našem srcu, riječi su predvoditelja euharistije koji je pozvao na nasljedovanje blagog, otvorenog, širokog i poniznog srca utjelovljenog u Kristu.

- Isusovo srce kuca u srcu svakog od nas. Mi ne bismo živjeli bez njegovih otkucaja. Bog nas i danas želi uzeti za ruke i kao Efrajima učiti hodati. Krist nam daje svoje ruke i srce i mijenja naše tvrdo srce u novo. Srce bdije, sluša, govori, plače, umire. Umjesto riječi srce možemo staviti riječi Isus i čovjek. Istina je da se Isusovo srce radovalo čime je posvetilo svaku našu radost. Njegovo je srce probodeno i umrlo na križu. Time želi posvetiti i naša svakodnevna umiranja. Pozvani smo svakodnevno umirati i uskrsnuti s njime, govori o. Damjan Kružičević.

- Kristovo srce nam daje snagu za to. Njegova hrabrost je izvor naše hrabrosti. Pozvani smo umirati sto puta dnevno, a da bismo to mogli treba pružiti ruke Kristu, otvoriti svoje srce njemu i dati se voditi. Samo hrabro srce može umrijeti jedanput dnevno. Stotinu puta umirati u danu možemo samo s Kristom. On nam svaki put daje snagu preko euharistije i sakramenata. Umrijeti sto puta dnevno sami ne možemo, ali s Bogom sve možemo. Kad se događa to umiranje? Svaki put kad stavimo sebe na drugo mjesto, u drugi plan, kad znamo zbog ljubavi umrijeti našoj sebičnosti, zahtjevnosti, oholosti, kad znamo dio svog života, srca, vremena i ljubavi darovati drugima. Stoga je potrebno otvoriti svoje srce, a ne držati ga zatvorenim kao neki tajni "trezor", izdvaja se u propovijedi.

- U Kristovom srcu upisan je cijeli naš život, od prvog trenutka, od naših prvih koraka, riječi, osmijeha, snova, ostvarenih i neostvarenih, od naših uspjeha i razočaranja do onoga što bijasmo, jesmo i što ćemo biti. Ništa mu naše ljudsko nije strano. U Isusovom srcu pohranjeno je i zapisano iskustvo čovjeka, dodao je još o. Damjan naglasivši važnost života iz Kristove patnje i iskustva čovjeka raspetog na križu čije srce ljubi do kraja

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno