»Svijetom mladih vladaju neki drugi autoriteti s TikToka i YouTubea«

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika asaric
Dr. Polona Bencun Gumzej o zabrinjavajućim incidentima učenika
Autor: 
Ono što je bitno da bi kazna imala učinak je svjesnost počinitelja o tome što je napravio i kajanje zbog počinjenog. Samo tako kazna ima smisla jer na neki način ‘iskupljuje’ počinitelja. Nadalje, izuzetno je važno da postoji posljedica u obliku primjerene kazne, ne samo za dijete koje je učinilo pogrešnu stvar, nego i zbog druge djece kojoj se šalje jasna poruka što je dozvoljeno, a što je neprihvatljivo, kazuje dr. Bencun Gumzej
Marin GOSPIĆ
Dr. Polona Bencun Gumzej, zadarska specijalistica školske medicine

Potaknuti nedavnim nemilim događajem u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna kad su učenici profesorici ulili dezinficijens u vodu koju je potom popila, razgovarali smo s dr. Polonom Bencun Gumzej, zadarskom specijalisticom školske medicine, o aktualnim temama kao što su bunt prema autoritetu, razmišljanje o možebitnim posljedicama, buduće sprječavanje takvih incidenata, kao i o primjerenoj kazni.
- Za početak, htjela bih se ograditi od aktualnog slučaja koji se dogodio prošlog tjedna u Školi primijenjene umjetnosti u Zadru. Načelno, i u tom slučaju se dogodilo nepoštivanje autoriteta profesora, ali s obzirom da ne raspolažem detaljima i motivima događaja, sve ovo što govorim zapravo se ne odnosi na ovaj konkretan događaj, iako je povod za članak, ističe dr. Bencun Gumzej nastavljajući da su djeca i mladi dio društva u kojem živimo i da ih ne možemo gledati i prosuđivati izvan okvira trenutka i društva u kojem oni žive.

Relativiziranje nasilja

Međutim, pri tom nipošto ne misli da bi razumijevanje trebalo abolirati nasilno ponašanje mladih. Kako govori, verbalno, pa i fizičko nasilje je svuda oko nas.
- Ljutnja, bijes i agresivnost dio su naše ljudske prirode. Ponašanje i razmišljanje djece i mladih oblikuje se prema dominantnom predlošku kojem su izloženi. Djeca svaki dan u obitelji, vrtiću, školi, na cesti i u virtualnom svijetu uče socijalne vještine, snalaženje u međuljudskim odnosima i nošenje s tuđim i vlastitim osjećajima, tumači dr. Bencun Gumzej i zaključuje da, na neki način, kontinuiranim neosuđivanjem i relativiziranjem nasilja što je česta pojava u medijskim i drugim prostorima, šaljemo poruku dijelu mladih da je »OK« reagirati nasilno.
U samom kontekstu škole nameće se još jedna važna tema, a to je pitanje autoriteta.
- Treba li autoritet uloge biti dovoljan za poštovanje? Sama činjenica da netko ima titulu dr. mr. prof. ing. u današnjem svijetu nije dovoljna da bi zaslužili poštovanje. Posebno ne u svijetu većine mladih. Njihovim svijetom vladaju neki drugi autoriteti. Iskreno, mislim da je to dobra stvar za nas odrasle. Moramo biti svjesni da autoritet koji potiče iz uloge, bilo profesora, bilo liječnika, jednostavno nije dovoljan u situacijama kada smo u stvarnom odnosu s drugom osobom. Posebno ako je ta druga osoba dijete ili adolescent, upozorava dr. Bencun Gumzej naglašavajući da kada smo s njima u odnosu, nužno je imati i onaj drugi puno važniji osobni autoritet koji proizlazi iz naše osobnosti.

(Straho)poštovanje

Kako objašnjava, taj autoritet uz autorite uloge je mladima puno lakše poštovati.
- Kada se postavljamo samo iz autoriteta uloge, najviše što možemo očekivati jest da nas se mladi boje. Što opet nikako nije ono što je najbolje. To je ona vječna tema jačanja odgojne dimenzije škole, dimenzije koja je zadnjih desetljeća prilično marginalizirana. Htjeli mi to priznati ili ne, činjenica je da svi odrasli koji s djetetom provode više od pola sata dnevno utječu na dijete! Što više vremena s njim provodimo i što bliskiji odnos imamo, to je naš utjecaj veći. Većina odraslih nije svjesna toga, a ako i jeste, ne preuzima potpunu odgovornost za svoj utjecaj, ukazuje dr. Bencun Gumzej što potkrjepljuje činjenicom da kada se dogodi neki događaj koji podigne medijsku pažnju, svi traže krivca što je zapravo način na koji pojedinci ili institucije prebacuju odgovornost.
U skladu s tim, kako oprimjeruje, čut ćete: »sve polazi od obitelji«, »kriva je obitelj«, »kriva je škola«, »krivi su mediji« i tako dalje.
- Prepoznajete obrazac? Bitno je naći krivca i ne zapitati se svatko za sebe, koja je moja osobna odgovornost za ovo? Svi ovi stavovi, mišljenja i komentari zapravo govore o tome koliko mi odrasli ne želimo preuzeti svatko svoj dio odgovornosti. Ne postoji jedan krivac i jedan uzrok ove kompleksne pojave, ona je proizvod dugoročnog iskustva svakog pojedinog djeteta i grupe vršnjaka. Svi mi imamo svoj dio odgovornosti. Jer svako dijete koje pribjegne nasilnom ponašanju ne postaje takvo preko noći. To su djeca čije su potrebe dugo vremena bile zanemarene ili su neadekvatno, nedostatno zadovoljavane bilo od strane obitelji, bilo od strane škole i stručnih službi, bilo od strane društva u kojem živimo, naglašava dr. Bencun Gumzej i dodaje da je nasilno ponašanje djetetov način pokazivanja »negativnih« emocija.

Konstruktivno vodstvo

Ključ mentalnog zdravlja, kako tumači, jest u razumijevanju, prihvaćanju i izražavanju »negativnih« emocija. Izuzetno je bitno od najranijih dana pružiti djeci konstruktivno vodstvo odraslih u ovom za sve nas kompliciranom području.
- Svi moramo biti svjesni svoje uloge i modela koji pokazujemo djeci oko nas jer djeca uče kopiranjem i upijanjem naših modela. Mislim da je jasno da mladi koji gledaju što mi radimo, imaju dva izbora: ako vi ne preuzimate odgovornost, nećemo ni mi ili potpuno suprotno: postati preodgovoni. Nikako u ovom trenutku ne smijemo smetnuti s uma da su djeca i mladi zadnje dvije školske godine izloženi tolikom nekontinuitetu, nesuvislosti, promjenama i prebacivanjima s jednog modela na drugi da slobodno mogu reći kako većina njih ima značajne rupe u obrazovanju. A o rupama u odgojnom smislu se ne usudim ni razmišljati, ukazuje dr. Bencun Gumzej na otežavajuće okolnosti odrastanja.
Kako nastavlja, nastavnici uglavnom mjesecima nemaju kontakt s djecom i mladima, vrlo malo ih vide, pitaju nešto izvan konteksta obrazovanja. Roditelji su zabrinuti za egzistenciju i većinom nisu u stanju pratiti dječji virtualni svijet.
- A mladima trebaju odrasli koji su kontinuirano i stvarno prisutni, zainteresirani za ono što im se događa. Djeca i mladi trebaju puno vremena provesti s nekim da povjeruju, opuste se i ohrabre pitati i podijeliti ono što im se događa, tražiti pomoć. Ovako kako je trenutačno postavljen svijet mladih, oni su doslovce bez kontinuiranog vodstva odraslih, prepušteni sami sebi. I još dodatno, prije par tjedana, po povratku u školske klupe nakon online nastave, koju su rijetki ozbiljno doživljavali, izloženi su enormnom stresu kada su profesori počeli ispitivati, davati testove i ocjenjivati kao da su imali potpuno normalnu školu, navodi dr. Bencun Gumzej i ukazuje kako sve ovo može dovesti do agresivnih, nasilnih ili nepromišljenih činova.

Posljedice nepromišljenosti

Nameće se pitanje jesu li svjesni potencijalne opasnosti i posljedica svojih nepromišljenih činova.
- Specifičnost adolescentnog mozga jest upravo u nezrelosti centara za kontrolu emocija, nezrelosti prefrontalnog korteksa u kojem je smješteno logičko razmišljanje, povezivanje uzroka i posljedice, predviđanje mogućih ishoda neke akcije. Nadalje, njihov mozak je puno više od mozga odraslih pod kontrolom limbičkih dijelova što znači da su skloni ishitrenosti, izlaganju nepromišljenim rizicima jer u tom trenutku je jedino bitno ispasti »cool« pred grupom vršnjaka. Opet ponavljam, nemam saznanja što je pozadina ovog konkretnog događaja, ali sam prilično sigurna da je tu bilo više nepromišljenosti nego zle namjere. Naravno, to ne opravdava počinitelja, zaključuje dr. Bencun Gumzej.
Kako bi se spriječili takvi incidenti u budućnosti, mladi trebaju jasno i transparentno vodstvo odraslih da bi se mogli razvijati.
- Otvoreni razgovori bez senzacionalizma o svim mogućim temama bi definitivno pomogli. Premalo razgovaramo s mladima u smislu »ako to - onda to«. To bi se se trebalo učiti od najranije dobi. Ono što se nama čini logično i što nam se podrazumijeva nikako ne mora nužno biti jasno i mladima. Oni su još dodatno toliko izloženi hrpi ‘fora i pokusa’ raznoraznih ‘autoriteta’ s TikToka ili YouTubea da mi ni zamisliti ne možemo što im sve može pasti na pamet, ukazuje dr. Bencun Gumzej kako upravo zato treba s njima razgovarati i slušati što im se vrti po glavi.
Primjerenu kaznu će, sigurna je, odrediti Nastavničko vijeće, ravnateljstvo i stručna služba u skladu sa svojim pravilnicima i stručnom znanju.

Kajanje počinitelja

- Ono što je bitno da bi kazna imala učinak je svjesnost počinitelja o tome što je napravio i kajanje zbog počinjenog. Samo tako kazna ima smisla jer na neki način ‘iskupljuje’ počinitelja. Nadalje, izuzetno je važno da postoji posljedica u obliku primjerene kazne, ne samo za dijete koje je učinilo pogrešnu stvar, nego i zbog druge djece kojoj se šalje jasna poruka što je dozvoljeno, a što je neprihvatljivo, kazuje dr. Bencun Gumzej.
Valja se osvrnuti i na druge učenike i na tzv. difuziju odgovornosti.
- Djeca i mladi vrlo često ‘nepodopštine’ rade u grupi i zbog grupe. Koja je grupna odgovornost? Tu smo već na skliskom terenu jer je psihologija grupe značajno različita od psihologije pojedinca. Kako smo mi bića grupe i naše preživljavanje, odrastanje i življenje ovisi o zajednici, skloni smo imati slijepe pjege i ne vidjeti negativnosti ili ih opraštati i relativizirati ako je osoba koja ih čini ‘naša’. Pripadanje je važnije od ideje dobra i zla. Opet se vraćam na to da djeca i mladi trebaju konstruktivno vodstvo odraslih da bi mogli izgraditi čvrste stavove i imali hrabrosti reći: ne, ovo nije normalno, naglašava dr. Bencun Gumzej.
Kako zaključuje, grupna dinamika »zla« obično se sastoji od jednog ili par vođa, grupe sljedbenika i tihe većine koja šuti i ne želi se petljati.
- O svemu tome treba pričati s djecom, ali da bismo mogli voditi ovakve razgovore, prvo mi odrasli moramo biti svjesni ove dinamike i ne donositi olako zaključke i dijeliti kazne, sumira dr. Bencun Gumzej promišljanje o aktualnoj temi i ključnoj ulozi odraslih u svijetu djece i mladih.

Djeca su ključ, ali djeca uče od svijeta

- Škola postoji zbog učenika i ima odgovornost za svakog pojedinog mladog člana.

I upravo zbog toga, imamo obvezu ukazati svim učenicima škole da je čin koji se dogodio apsolutno neprihvatljiv i opravdanja za njega nema te na njega treba odgovoriti u skladu s njegovom težinom. Istovremeno, ovaj događaj otvara nova pitanja, za nas kao Školu, ali i za sve nas kao društvo. Svojim primjerima trebamo pokazivati, a ne zbunjivati. Trebaju se znati jasne granice između dobrog i lošeg i treba ustrajati na tome da će društvo koje zatvara oči pred lošim za posljedice imati tešku sudbinu. Suosjećanje, empatija, plemenitost, odgovornost i savjest ne smiju biti samo riječi nego nužni faktori izgradnje osobe. Trebaju se učiti od rane dobi te njegovati i poticati tijekom odrastanja kako bismo uistinu mogli polagati nade u bolju budućnost. Djeca su ključ, ali djeca uče od svijeta. Pobrinimo se da djelić svijeta koji činimo mi sami bude dobar primjer zdravih odnosa i razmišljanja.

Mi kao škola nećemo odustati od povjerenja u naše učenike i znamo da će naša predanost i upornost prevagnuti, dio je objave Škole primijenjene umjetnosti i dizajna Zadar na mrežnim stranicama.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno