Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Polako postajemo svjesni što smo zaista napravili

Autor: Roman Morović

15.07.2009. 22:00
Polako postajemo svjesni što smo zaista napravili

Foto: Sebastian GOVORČIN



Jedini smo mi namučili Amerikance i imali smo veliku priliku da ih dobijemo. Unatoč zaostatku na poluvremenu, treću četvrtinu smo odigrali sjajno, dobili smo je s 15 razlike i došli do vodstva. Završnica je bila vrlo neizvjesna, a oni su imali više sreće i malu naklonost talijanskog suca Lamonice
Trećinu hrvatske rezprezentacije koja je na Svjetskom prvenstvu do 19 godina na Novom Zelandu osvojila treće mjesto činili su Zadrani. Zbog te činjenice ovaj je uspjeh svim ljubiteljima zadarske košarke sasvim sigurno još i draži, a posebno je to tako iz razloga što su se svjetskom broncom okitila čak trojica igrača Zadra, Prostran, Batur i Olivari, koji bi za koju godinu trebali postati nositelji igre u svom matičnom klubu. Njihovi dojmovi iz Auclanda još su uvijek vrlo svježi.
– Tek sada malo pomalo počinjem biti svjestan kakav smo uspjeh postigli. Biti treći na svijetu, u konkurenciji tako kvalitetnih momčadi je zaista nešto nevjerojatno. I za nas i za hrvatsku košarku to je jedan zaista velik uspjeh. Još sam uvijek po dojmom te bronce i stvarno sam presretan – kaže Ivan Batur.
Uoči početka prvenstva najavljivali ste da idete po medalju, što ste na kraju i ostvarili, no to nije bilo nimalo lako.
– Mi smo išli na Novi Zeland s ciljem da uzmemo medalju. Trener nam je uvijek ponavljao da smo najbolji i mi smo vjerovali da to možemo ostvariti. Vjerovali smo da možemo i do zlata, ali nismo imali baš sreće u tom polufinalu s Amerikancima. Bili smo blizu, žao nam je što nismo uspjeli, ali na kraju smo prezadovoljni s broncom.
Protiv Argentine pokazali zube
Unatoč početnim pobjedama protiv Kazahstana i Novog Zelanda čini se da vas, sve do susreta s Argentinom, ostale reprezentacije nisu doživljavale kao ozbiljne konkurente za sam vrh.
– Argentina je došla na Svjetsko prvenstvo kao prvak sjeverne i južne Amerike, a u finalu tog natjecanja su dobili SAD, što dovoljno govori kakve su bile njihove ambicije. Kada smo njih pobijedili najavili smo svima da možemo daleko dogurati što smo kasnije i pokazali.
U četvrtfinalu je na vama bio golemi pritisak budući da ste znali da bi vas eventualni poraz izbacio iz borbe za medalje, a do tada ste imali sjajan učinak od pet pobjeda i samo jedan poraz.
– Taj sustav natjecanja nam se baš i nije svidio, jer da smo izgubili u četvrtfinalu sve naše pobjede prije toga pale bi u vodu i ne bi bili u prilici boriti se za medalje. Ta utakmica s Portorikom je bila dosta fizički i psihički teška za nas, jer smo znali da je ne smijemo izgubiti. Ipak, pokazali smo da smo čvrste glave, odigrali smo još jednu odličnu utakmicu i plasirali se u polufinale.
U polufinalu ste naišli na budućeg svjetskog prvaka i prvog favorita natjecanja, SAD. Opći dojam nakon završetka prvenstva je da je Hrvatska jedina imala kvalitetu i igru kojom je mogla pobijediti Amerikance. Od finala su vas dijelile sitnice, možda jedna ili dvije lopte.
– Jedini smo ih mi namučili i imali smo veliku priliku da ih dobijemo. Unatoč zaostatku na poluvremenu treću četvrtinu smo odigrali sjajno, dobili smo je s 15 razlike i došli do vodstva. Završnica je bila vrlo neizvjesna, a oni su imali više sreće i malu naklonost talijanskog suca Lamonice.
Nesretno ispustili Amerikance
Iako ste na poluvremenu zaostajali 13 razlike, u trećoj četvrtini ste to sve nadoknadili i u jednom trenutku poveli sa +4. Što se dogodilo u svlačionici?
– Jednostavno smo se dogovorili da nema predaje i da ćemo izići na teren i dati svoj maksimum u drugom poluvremenu. Znali smo da smo prvo poluvrijeme odigrali vrlo loše, ali isto tako smo znali koliko vrijedimo i koje su naše mogućnosti. Možda smo se u početku malo prepali, jer su Amerikanci slovili za prve favorite i najjaču reprezentaciju na svijetu, ali mi smo vjerovali da se možemo nositi s njima što smo na kraju i pokazali. Dali smo sve od sebe, izišli smo na teren s velikom voljom i željom da pokažemo što možemo. Nažalost, nismo ih uspjeli pobijediti, ali i sama ta činjenica da smo im jedini bili tako blizu nešto znači.
Unatoč nesretnom porazu u polufinalu smogli ste snage i odigrali najbolje onda kada je to bilo najpotrebnije, u posljednjoj utakmici na prvenstvu koja vam je donijela brončanu medalju.
– Iako smo izgubili to polufinale bili smo svjesni koliko nam znači ta utakmica za treće mjesto i zaista smo dali sve od sebe na toj utakmici. Australija je odlična momčad i siguran sam da bi svaka iduća naša utakmica također bila neizvjesna. Oni su nas pobijedili u skupini, ali smo im mi uzvratili u toj borbi za treće mjesto kada je bilo najvažnije.
Kako si zadovoljan svojom igrom na prvenstvu?
– Zadovoljan sam svojom igrom, mislim da sam dosta dobro izvršavao one zadatke koje je trener od mene tražio. Dobro sam odradio svoj dio posla kao i svi drugi igrači, a posebno bih istaknuo Šimu Olivarija, koji je odradio veliki dio posla u obrani, jer je uvijek čuvao najboljeg protivničkog igrača. Toni je kao razigravač odlično odradio svoj posao, bio je cijelo vrijeme motor naše momčadi, centri su također bili odlični, ali zaista ne bih nikoga posebno izdvajao. Ovo je bio pravi momčadski uspjeh.
Odmora nema, sljedi Europsko prvenstvo U-18 u Metzu, a potom pripreme sa Zadrom.
– Trebat će imati dosta snage i izdržljivosti, jer nas sada očekuje Europsko U-18 pa onda i pripreme sa seniorima Zadra. U međuvremenu ću od 4. do 9. kolovoza biti u Adidasovom kampu u Dallasu gdje ću igrati za Europu na nekakvom turniru, a na kojem će igrati kontinent protiv kontinanta. Bit će naporno, ali ono što je sigurno je da ću i dalje davati sve od sebe na svakom treningu i na svakoj utakmici kako bi igrao sve bolje i bolje i kako bi pomogao svojoj momčadi koliko god mogu – zaključio je Batur.
 


English u Tau Ceramici


Bivši igrač Zadra Carl English potpisao je jednogodišnji ugovor sa španjolskim doprvakom Tau Ceramicom, s opcijom produljenja na još jednu sezonu. Dvaedesetosmogodišnji Kanađanin, koji je zadarskim navijačima ostao u lijepom sjećanju iz sezone 2006./2007. (20 p po utakmici), prošle je sezone bio najbolji strijelac Gran Canarie, a u svom novom klubu imat će težak zadatak nadomjestiti najboljeg strijelca momčadi iz Vittorie, Srbina Igora Rakočevića koji je otišao u turski Efes Pilsen.




 


Brončana trica


Iako je Hrvatska gotovo cijelo vrijeme kontrolirala utakmicu za treće mjesto, Australci su se serijom 9-0 dvije minute prije kraja uspjeli vratiti u egal. U posljednju minutu ušlo se s rezultatom 81-81, a onda je ključnu tricu za Hrvatsku pogodio Ivan Batur.
– Tu sam utakmicu počeo u prvoj petorci, ali sam onda veći dio utakmice proveo na klupi. U trećoj četvrtini mi je trener rekao da se pripremim, da ću ući u igru. Malo sam se zagrijao, psihički pripremio i kada sam došao u situaciju da opalim tu tricu, bio sam siguran da će ući što se na kraju i dogodilo – kaže Batur.


 


U Metz po novu medalju


Od 23. srpnja do 2. kolovoza u Metzu se igra Europsko prvenstvo U-18, a Hrvatska je u skupini sa Španjolskom, Ukrajinom i Njemačkom. Kakva su očekivanja?
– Do sutra smo još na odmoru, a onda idemo na to Europsko prvenstvo do 18 godina u Metz. Ovo Svjetsko prvenstvo nas je dosta ispraznilo i psihički i fiziči, umorni smo od dugog putovanja i brojnih utakmica, ali vjerujem da ćemo smoći snage i odraditi to prvenstvo na najbolji mogući način. Uzeli smo medalju na svjetskom, sada idemo po još jednu na europskom prvenstvu i mislim da ova generacija ima kvalitete za to – kaže Batur.


 


Nezaboravna atmosfera


Ono što su svi igrači posebno isticali sa Svjetskog prvenstva na Novom Zelandu jest fenomenalna atmosfera koju su im priredili tamošnji hrvatski iseljenici.
– Ono je bilo nešto nevjerojatno, ne samo to slavlje nakon osvojene bronce, nego cijela atmosfera otkada smo došli u Auckland. Način na koji su nas ti ljudi primili, dočekali, kako su nas bodrili je nešto fenomenalno. Puno su nam pomogli na utakmicama, a družili smo se i izvan terena. To je bilo nešto zaista posebno, nešto što će mi zauvijek ostati u sjećanju – kaže Batur i dodaje kako su imali dovoljno slobodnog vremena da razlgedaju najveći novozelandski grad.
– Nekoliko puta smo bili u toj Hrvatskoj kući i u Dalmatinskoj kući, a ostatak vremena smo uglavnom obilazili Auckland, koji je zaista lijep grad.