Nedodirljivi šerifi Oružanih snaga

Pad aviona iznad Slunja, izgradnja fantomskog mosta kod Karlovca i elitnih apartmana u Kovčanju, afera s nabavom kamiona samo su neki skandali vojno-obrambenog sustava koji nije ustrojen kako bi trebao biti ili je dan na samovolju nekolicini ljudi

General-pukovnik Mladen  Kruljac je u pritvoru  zbog sumnje u makinacije sa zemljištem. Iz istražnih voda stižu najave kako će  zbog sličnih rabota uskoro morati  odgovarati još najmanje tri-četiri  visoka časnika. Oružane snage i  Ministarstvo obrane su 8. srpnja  ove godine doživjeli možda i najveću moralnu pljusku ikada – zgradu zapovjedništva Kopnene vojske  pretražila je policija, tražeći inkriminirajuće dokaze protiv Kruljca,  u tom trenutku još uvijek aktualnog zapovjednika te grane vojske.  MORH i OSRH na niskim su granama. Ovaj se slučaj još uvijek  kotrlja i trebat će vidjeti do kakvih  će se još saznanja doći.
Kada se samo pogleda posljednjih par godina, vojni i obrambeni  sustav prečesto su bili na tapetu  zbog loših stvari da bi to mogla biti  slučajnost. Samo da se nabroje neki skandali: padanje dva aviona  iznad Slunja, izgradnja fantomskog mosta kod Karlovca, izgradnja elitnih apartmana u  Kovčanju, afera s nabavom kamiona. Toliko je bilo propusta da se ne  mogu nazvati slučajnošću. Neformalno se u razgovoru s časnicima  može saznati da je problem sam  vojno-obrambeni sustav, koji nije  ustrojen kako bi trebao biti, a čak i  ovo što je ustrojeno bilo je dano na  samovolju nekolicini ljudi koji se  osjećaju poput šerifa s Divljeg zapada – nedodirljivo.
Generator problema
Promjena na samom čelu ministarstva ukazuje kako ipak postoji nekakva politička želja da se  nešto popravi. Otišao je Branko  Vukelić, politički postavljena figura uz kojeg se vezivalo nekoliko  afera, a zamijenio ga je Davor  Božinović, profesionalni diplomat,  u tom trenutku nestranačka osoba,  s brojnim vezama u inozemstvu.  Doduše, Vukelić se trebao teško  razboljeti da ga se makne s njegove  pozicije, a većina afera u kojoj ga se  spominje još uvijek nije istražena.
Ove godine napokon je s čelnog  mjesta Glavnog stožera maknut  Josip Lucić, general zbora kojeg su  mnogi i iz vojnog sustava prepoznavali kao najvećeg generatora  problema. Dolazak Drage Lovrića  na njegovo mjesto bio je još jedan  pokazatelj kako se vojni sustav  prema inozemstvu želi prikazati u  što boljem svjetlu. Lovrić je naime  dugogodišnji izaslanik OSRH pri  NATO-u, s brojnim vezama u Bruxellesu. I ne može se poreći da je  Hrvatska vojska prema vanjskim  partnerima počela izgledati ozbiljnije. No, unutar sustava još uvijek nije sve posloženo kako bi trebalo biti.
Josip Lucić ime je koje se  najčešće spominje kada se krene  raditi analiza geneze jednog propadanja. Mesićev čovjek, iako nikada nije bilo najjasnije što ovu  dvojicu veže, koji je od 2000.do  2003. godine bio zamjenik tadašnjem načelniku Glavnog  stožera Petru Stipetiću, da bi nakon toga do početka ove godine bio  na čelnoj poziciji. A već njegovo  formalno obrazovanje je bilo takvo  da u mirnodopskim uvjetima nikada nije mogao postati general  pukovnik. A s mjesta načelnika  Glavnog stožera on je otišao u činu  generala zbora, što znači da je  među 11 osoba koje su ikada u  Hrvatskoj dogurale do tog čina ili  još višeg, stožernog generala.
Pragmatični Lucić
Kakav je Lucić bio najbolje oslikavaju njegove riječi s jednog neformalnog druženja. Pred trojicom  novinara tada je bez previše uvijanja izjavio kako se nakon vojne  karijere namjerava baviti politikom, i da “nije glup sada se nekome  zamjerati”. Pragmatičnost prije  svega. Uz to je do prošle godine  imao pokroviteljstvo predsjednika  države, tako da je bio gotovo nedodirljiv. Ljudi iz vrha Oružanih  snaga kazat će kako se više u svom  radnom vremenu bavio analiziranjem kako o njemu pišu novinari  nego kako unaprijediti vojni sustav. Uz to je bio idejni projektant  apartmana u Kovčanju, koji mu je  od lipnja do listopada služio kao  svojevrsna ljetna rezidencija.
I drugi niži generali su imali  svoje eskapade, no kako je Lucić  postavio pravila ponašanja, nije se  moglo njima zamjerati za zaobilaženje službenih odredbi. Tako je  nekadašnji zapovjednik HRZ-a  Vlado Bagarić helikopter iskoristio da mu preveze stvari potrebne  za osobnu zabavu, pa su se i nesretne boce s rakijom kotrljale po  zrakoplovu.
Može se zaključiti kako je 2000.  godine napravljen propust kada se  krenulo u ozbiljnu mirnodopsku  preobrazbu Oružanih snaga. Nije  uspostavljen sustav, a ljudi koji su  imali obrazovanje time nisu nužno  obezbjedili napredovanje. Dapače.  Sam primjer četvero diplomaca koji su prvi iz Hrvatske završili prestižni West Point govori da vrhušku  vojske školovanje nikada nije zanimalo. Nitko od njih nije dobio  nikakve prilike za napredovanje,  dapače, gotovo sustavno ih se zatiralo. Mario Bogunović, jedan od  najboljih pitomaca s West Pointa  morao je na dodatnu osnovnu obuku, iako je čovjek u Sjedinjenim  Državama završio elitnu “Airborne” (padobransku) obuku. Čovjek  je nakon svega završio kao trener  mladih kategorija jednog košarkaškog nižerazrednog kluba.

SVI MESIĆEVI LJUDI

Stjepan Mesić imao je tijekom svoja dva mandata ogroman utjecaj na  vojni sustav. Tako si je namjestio od početka, jer mu je jedan od prvih  poteza bilo umirovljenje 12 generala koji su mu napisali otvoreno  protestno pismo. Među njima i Damira Krstičevića, čovjeka za kojeg  su i vanjski promatrači mislili da bi uskoro trebao postati načelnik  Glavnog stožera. I kada je zbog navodne politizacije maknuo te  generale, potrudio se nekolicinu časnika čvrsto vezati uz svoju  politiku. Prije svih na tome su spisku bili prvi čovjek Glavnog stožera  Josip Lucić te zapovjednik Kopnene vojske Mladen Kruljac. Zanimljivo  u tim odnosima je bilo to što se njih dvojica nisu međusobno slagala,  ali kako ne bi ljutili predsjednika, uvijek sklonog nervozi kad nije po  njegovom, jednostavno su se trpjeli. Međusobne razmirice rješavane  su potiho, a kada bi ih dohvatila VSOA, odnosno VSA prije, na brzinu  su se te stvari rješavane na najvišem političkom nivou.
S tog najvišeg političkog nivoa zanle su stizati packe i novinarima koji  bi krenuli preduboko kopati po sumnjivim poslovima Mesićevog  dvojca. Tako da su Kruljac i Lucić prema van imali odličnu zaštitu, a  njihova nestručnost je upropaštavala sustav iznutra. Kakav je bio Lucić  kao načelnik Glavnog stožera, govori činjenica da se uspio posvađati  sa svakim ministrom obrane u svom mandatu.