Više od 70 posto Hrvata vjeruje domaćim prehrambenim prozvodima

Nedavno veliko istraživanje Hrvatske agencije za hranu (HAH) “Percepcija građana o rizicima iz hrane”, provedeno u suradnji s agencijom Ipsos Puls na području cijele Hrvatske, na reprezentativnom uzorku pokazuje kako više od 70 posto građana RH ima veće povjerenje u domaće proizvode od onih uvoznih, odnosno smatraju ih sigurnijim, kaže dr.sc. Zorica Jurković

O tome koliko i u koje doba dana  (ne)trebamo jesti,  ljudski je rod napisao na stotine knjiga i priručnika, više ili manje dobrih.  No, tek u drugoj polovici 20.  stoljeća počeli smo malo više  razmišljati i o tome što zapravo jedemo, kakvu hranu  kupujemo i koliko je ona sigurna za naše zdravlje. Ne  samo da smo počeli razmišljati, nego smo počeli i poduzimati prve korake na uspostavi zakonskih regulativa o  sigurnosti hrane. Sigurnost  hrane zapravo je znanstvena  disciplina koja podrazumijeva rukovanje hranom, pripremu i skladištenje na način da  se osigura prevencija od bolesti uzrokovanih hranom,  što uključuje niz postupaka i  procedura koje se trebaju pratiti kako bi se izbjegle potencijalne opasnosti za zdravlje ljudi. Danas je teško povjerovati da su krajem 19. stoljeća, na vrhuncu industrijske  revolucije, proizvođači hrane  stavljali doslovce sve čega su  se domogli da bi smanjili  troškove proizvodnje ili bolje  prodali proizvod.
Slatkiši s aromom  olovne soli
Tako su, primjerice, u papar dodavali prašinu s tvorničkog poda, u slatkiše se dodavala olovna sol, a bakrena  sol bila je neizostavan sastojak u konzervama graha i  krastavaca. Kao umjetna bojila koristile su se boje za  tkanine. Vrlo je vjerojatno da  su naše bake i djedovi pili  kakao “obogaćen” prašinom  iz opeka, koji se tada iz britanskih tvornica uvozio diljem Europe. Ipak, zahvaljujući radnicima u tvornicama  koji jednostavno zbog moralnih, ali i zdravstvenih razloga, nisu mogli čuvati “poslove  tajne”, šokantna istina je isplivala na površinu.
Lavinu su 1880. godine pokrenule žene zaposlene u njujorškim klaonicama, koje su  bile toliko prljave i neodržavane, da se radnicama  gadilo dolazati na posao.  Kupci su na kratko prestali  kupovati meso pakirano u  tim klaonicama. Od tada su  se u istraživanje sigurnosti  hrane i u uspostavu zakonskih regulativa polako počeli  uključivati brojni znanstvenici. Generacije znanstvenika ne samo da su radile na  danonoćnom ispitivanju svakog proizvoda koji se našao u  prodaji, nego su uspjeli privući pozornost javnosti i  proširiti svijest da sve što  nam se prodaje u lijepom  omotu nije uvijek dobro za  naš organizam.
Naime, alkohol i cigarete  mogu nas godinama lagano  ubijati, ali možda nas prije  ova dva trovača ubije neka  hrana. Sjetimo se samo debata o o emulgatoru E330,  otrovanom čipsu, ili panike  zbog kravljeg ludila. Ta se  smrtonosna neurodegenerativna bolest, poznata i pod  nazivom GSE – goveđa spongiformna encefalopatija prvi  put pojavila u Velikoj Britaniji 1985. godine, a slična je  encefalopatiji kod ovaca. Bolest je uzrokovalo mesno  koštano brašno dobiveno  preradom strvina zaraženih  ovaca koje se koristilo u  prehrani goveda, a zaražene  ovce prerađivane su u tvornicama koštanog brašna u goveđu hranu.
Ova je jeziva praksa započela prije 60-ak godina kada je porasla cijena soje i  ribljeg brašna kojima su hranili životinje, pa su Britanci  počeli proizvoditi mesno  koštano brašno iz klaoničkih  otpadaka ovaca i goveda. Nitko nije previše mario što se  događa sa životinjama (osim  aktivista i prijatelja životinja)  sve dok se nije dogodio prvi  slučaj zabilježen kod ljudi. I  to upravo u Velikoj Britaniji,  1995. godine. Bolest je nazvana varijantom Creutzfeldt-Jakobove bolesti (vCJB)  jer je vrlo slična rijetkom neurodegenerativnom oboljenju  koje je opisano 1920. godine.  Oboljeli su tako što su jeli  meso zaražene životinje,  uglavnom mozak, iznutrice i  leđnu moždinu. U Velikoj  Britaniji su od ove bolesti  umrle 154 osobe, u Francuskoj šestero, a u Italiji, Irskoj,  Kanadi i SAD-u po jedna osoba. To su samo potvrđeni  slučajevi, jer bolesnici nakon  duge agonije umiru od upale  pluća pa možda u neki  slučajevi nisu istraženi.
Percepcija o rizicima  iz hrane
Iako je 1996. godine diljem  svijeta usvojen HACCP sustav koji identificira moguće  opasnosti (biološke, kemijske i fizičke) koje mogu utjecati na sigurnost hrane i  korake u procesu u kojima je  moguće provoditi mjere za  kontrolu tih opasnost, još  uvijek čujemo vijesti da je u  Kini zbog kontaminiranog  miljeka umrlo na desetke novorođenčadi, da se negdje  opet pojavio slučaj kravljeg  ludila ili poput nedavog izbijanja epidemije E. coli  O104: H4 u Njemačkoj i  Francuskoj. Grupa znanstvenika otkrila je da je jedna  serija sjemena biljke piskavice uvezene iz Egipta, koja  se koristi za proizvodnju klica, najvjerojatnija poveznica  između ove dvije epidemije.
U Hrvatskoj, srećom, nismo imali takvih dramatičnih  slučajeva. Kod nas većina ljudi salmonelozu i uglavnom su  sami krivi jer su, primjerice,  pojeli francusku salatu koju  su donijeli s rođakovog pira i  koja je stara pet dana.
O sigurnosti hrane o Hrvatskoj danas brinu brojne  institucije, od sanitarne inspekcije do zavoda za javno  zdravstvo, ali Hrvatska agencija za hranu nacionalno je  tijelo za sigurnost hrane.  Agencija je započela s radom  3. siječnja 2005. godine, sa  sjedištem u Osijeku. Ravnateljicu HAH-a dr.sc. Zoricu  Jurković pitali smo koliki postotak građana RH ima povjerenje u domaće proizvode?
– Nedavno veliko istraživanje Hrvatske agencije za hranu (HAH) “Percepcija  građana o rizicima iz hrane”,  provedeno u suradnji s agencijom Ipsos Puls  na području  cijele Hrvatske, na reprezentativnom uzorku pokazuje  kako više od 70 posto  građana RH ima veće povjerenje u domaće proizvode  od onih uvoznih, odnosno  smatraju ih sigurnijim, kaže  dr.sc. Zorica Jurković i nastavlja:
– Sukladno Zakonu o hrani  (46/07) sva hrana na tržištu  RH mora biti zdravstveno ispravna. Kako bi se zadržala  sigurnost i zdravstvena ispravnost proizvoda, naravno  i potrošač se mora pridržavati  svih naputaka koji su mu dani  na deklaraciji, posebno vezano za čuvanje hrane. Republika Hrvatska je sigurnost  hrane uvrstila kao jedno o  prioritetnih pitanja. Pojam sigurnosti hrane podrazumijeva politiku čiji je osnovni cilj  zaštita zdravlja i interesa potrošača i sloboda kretanja  hrane na tržištu. Funkcioniranje cjelokupnog sustava sigurnosti hrane zahtijeva interdisciplinarni pristup i veliku odgovornost svih sudionika, uključujući i rad inspekcijskih službi, naglašava  ravnateljica Hrvatske agencije za hranu.
Koncept “od polja do  stola”
Svijest o sigurnosti hrane  koju kupujemo svakim je danom sve veća. Kupci sve  češće provjeravaju zemlju  porijekla, datum trajanja,  pažljivije čitaju deklaracije.  No, riječ je o gotovom proizvodu. O tome koji se mehanizmi kontrole sigurnosti  hrane provode od proizvodnog procesa do prodaje u trgovinama, dr. sc, Jurković  kaže:
– Bitna promjena u novom  sustavu, od 2007. godine, je  to što je nadzor nad sustavom  hrane prethodnim zakonodavstvom u našoj zemlji bio  isključivo na finalnom proizvodu, a odgovornost za neispravne proizvode na državi tj.  na inspekcijama, veterinarskim i sanitarnim, koje su  pratile procese proizvodnje i  vršile nadzor gotovog proizvoda. Globalizacijom, posebice stvaranjem jedinstvenog  tržišta te s ciljem postizanja  konkurentnosti, bilo je potrebno osigurati način koji bi  riješio problem različite nacionalne legislative koje se  odnose na hranu. U tom kontekstu došlo se do zaključaka  da se ujednačena sigurnost  hrane može osigurati samo  ako se sigurnost postigne u  svakoj fazi njezine proizvodnje, prerade i distribucije,  kaže dr. sc. Jurković i nastavlja:
– Naime, odgovornost za  sigurnost hrane je proširena,  podijeljena među više subjekata koji sudjeluju u ovom  lancu, a svaki je odgovoran za  svoj dio proizvodnje kako bi  se u konačnici dobio siguran  proizvod. Tako je uspostavljen takozvani koncept sigurnosti hrane “od polja do  stola”, pojašnjava Zorica Jurković.
No, često se postavlja pitanje u kolikoj se mjeri kontrolira hrana koja se prodaje  na tržnicama, pogotovo mliječni proizvodi, maslinovo  ulje i jaja. Dr. sc. Jurković  kaže da se kontrole i ovih  proizvoda obavljaju redovito  prema nacionalnim planovima kontrola:
– Nadležnosti inspekcija  zakonski su propisane te je  tako službena kontrola  zdravstvene ispravnosti, higijene i kakvoće hrane i hrane  za životinje podijeljena između Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog  razvoja, Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi i Državnog inspektorata na način da  je za svaku fazu lanca prehrane od primarne proizvodnje  do maloprodaje točno  određena jedna inspekcija.

Nema straha od novih epidemija

Nedavni slučaj izbijanja epidemije E. coli u Njemačkoj i Francuskoj rezultirao je padom prodaje određenih vrsta povrća i kod nas. Na pitanje imamo li razloga za zabrinutost da će se ovakvi slučajevi događati sve češće, dr. sc. Zorica Jurković kaže:
– Uistinu, nema razloga za zabrinutost kako će se takvi slučajevi događati češće. Epidemija E.coli je poprimila doista značajne razmjere, ali ništa ne indicira da bi se takvi slučajevi mogli događati češće. Sustav sigurnosti hrane funkcionira, međutim nažalost svjedoci smo kako se krize ipak događaju. Ključno je da se iz svake krize nešto novo nauči u svrhu boljeg i učinkovitijeg funkcioniranja sustava u budunosti te smanjivanja mogućnosti da se nešto slično ikada ponovi.

Pet ključeva sigurnosti hrane

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) autor je pravila  “Pet ključeva sigurnosti hrane”, koja se danas potrošačima  preporuuju agencije diljem svijeta, barem u zemljama sa  zakonskom regulativom o sigurnosti hrane:
1. Održavajte čistoću: Perite ruke prije upotrebe hrane i  često za vrijeme pripreme hrane, perite ruke nakon  obavljanja nužde, perite i sterilizirajte sve površine, pribor i  posuđe kojim se koristite za pripremu hrane i zaštitite  kuhinju i hranu od insekata, nametnika i drugih životinja.
2. Odvojite kuhanu hranu od sirove: Odvojite sirovo meso,  perad i plodove mora od ostale hrane, upotrebljavajte  posebnu opremu i pribor kao to su noževi i daske za  rezanje namirnica za sirovu hranu i čuvajte hranu u  posudama kako biste izbjegli međusobni dodir sirovih i  termički obrađenih namirnica.
3. Potpuno termički obradite hranu: Hranu temeljito  prokuhajte ili ispecite osobito meso, perad i plodove  mora. Hranu kao što su juhe i gulaši pustite da zavre da  budete sigurni da se kuhaju pri 70 stupnjeva Celzijusa. Za  meso i perad provjerite je li njihov sok bistar, a ne  ružičaste boje.  Bilo bi najbolje da upotrijebite termometar.  Temeljito podgrijte već skuhanu hranu.
4. Čuvajte hranu pri sigurnim temperaturama: Ne  ostavljajte skuhanu ili pečenu hranu na sobnoj temperaturi  duže od 2 sata, brzo spremite u hladnjak svu skuhanu ili  pečenu i lako pokvarljivu hranu (po mogućnosti ispod 5  stupnjeva C), držite skuhanu ili pečenu hranu na toplom  (iznad 60 stupnjeva C) prije posluživanja, ne pohranjujte  hranu predugo, čak ni u hladnjak i ne odmrzavajte  smrznutu hranu na sobnoj temperaturi.
5. Upotrebljavajte sigurnu vodu i sirove namirnice:  Upotrebljavajte sigurnu vodu ili je prokuhavajte da je  učinite sigurnom. Odaberite svježe i zdrave namirnice te  one koje su termički obrađene, kao što je pasterizirano  mlijeko. Perite voće i povrće, osobito ako se jede sirovo i  ne upotrebljavajte hranu kojoj je istekao rok trajanja.