Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

21 C°

Žorić: U Malagi bih mogao igrati do kraja karijere

15.07.2012. 22:00
Žorić: U Malagi bih mogao igrati do kraja karijere


Na početku nije bilo lako, ali jako brzo sam se prilagodio. Mogao bih ostati tamo igrati do kraja karijere. I grad je jako ugodan za život. Klima je vrhunska, praktički cijelu godinu je 20 stupnjeva, grad je na moru…


Sjedimo za istim stolom, otprilike u isto doba godine kao lani. Preko puta nas je Luka Žorić, otvoren i dobro raspoložen, kao i prošli put kada smo razgovarali, ali i bogatiji za veliko iskustvo. Iza njega je prva prava sezona u inozemstvu, ne računajući jednu utakmicu u Njemačkoj početkom 2005. te kratku epizodu u ljubljanskoj Olimpiji krajem iste godine. Prošlu je sezonu odradio u Unicaji, vrhunskom španjolskom klubu, s kojim je lani potpisao trogodišnji ugovor, nakon što je sa Zagrebom osvojio prvenstvo Hrvatske i kup Krešimira Ćosića te bio najkorisniji igrač regionalne lige. Sezona u Malagi bila je jedna od onih s dva lica. Do sredine siječnja sve je išlo jako dobro, a onda je uslijedila rijetko viđena crna serija.
– Prvi dio smo igrali čak pomalo iznenađujuće dobro, kako u prvenstvu Španjolske, tako i u Euroligi. U prvenstvu smo bili u samom vrhu i prošli smo prvi krug Eurolige. A onda se sve okrenulo. Točno sam imao sam osjećaj da je jedna utakmica prelomila sezonu i onda su kola krenula nizbrdo. Bio je to poraz od Reala u Malagi u posljednjoj sekundi – prisjeća se Luka.
Crna rupa
Bilo je to u prvom kolu drugog kruga Eurolige, 19. siječnja. Zanimljivo, baš je tada Žorić odigrao svoju najbolju europsku utakmicu. Imao je “double-double” učinak, ubacio 32 poena, uključujući dva bacanja za izjednačenje 78:78 pa koš za vodstvo 80:79, deset sekundi prije kraja. Međutim, u preostalom vremenu nakon time-outa, Nikola Mirotić je pogodio za pobjedu Madriđana.
– Bila je to odlična utakmica, napeta do posljednje sekunde, zbog kakvih se košarka i gleda i voli. Odigrao sam stvarno dobro, ali na kraju nam se nije posrećilo. Da smo to pobijedili, mislim da bismo išli u sam vrh, a ovako, kada se okrenulo, nismo se više mogli izvući.
Tada je krenula rijetko viđena negativna serija za tako veliki klub, čak 20 poraza u 22 utakmice, 13 u prvenstvu, jedan u Kupu Kralja te šest u Euroligi. Kako to objasniti?
– To je ista momčad koja je igrala i prvi dio sezone. Istina, imali smo neke ozljede, ali najveći problem je bio što se poremetila neka hijerarhija i kemija unutar momčadi. Upali smo u crnu rupu iz koje nismo mogli pronaći izlaz.
Nakon 15 poraza u 16 utakmica smijenjen je trener Mateo Chus.
– To je malo drukčije nego kod nas. Nakon desetak poraza su čak govorili da nema šanse da mijenjaju trenera, ali to je bilo jednostavno neizbježno. Jako mi je žao tog trenera. Po meni je on odličan stručnjak, veliki radnik i jako dobar čovjek. Nije mu se posrećilo. Mislim da je možda bio čak i predobar i preblag prema nekim igračima. Još jednom se pokazalo da se tako ne može.
Za trenera je tada postavljen Luis Casimiro.
– On je poznati španjolski trener, već 20 godina radi u ACB ligi i s Manresom je osvojio jedini naslov prvaka za taj klub.
Spas u Bilbau
Uslijedilo je još nekoliko poraza, ali je sezona ipak zaključena s tri pobjede, koje su na neki način spasile situaciju. Unicaja je kod kuće pobijedila Fuenlabradu i Sevillu te u međuvremenu Bilbao u gostima, što je bila ključna utakmica sezone.
– Tako smo završili na devetom mjestu, što je bilo nužno da bi sljedeće sezone igrali Euroligu. Bila bi stvarno katastrofa da to nismo uspjeli. U tim posljednjim utakmicama smo se nekako uspjeli skupiti. Došao je malo iskusniji trener, koji je to malo izrotirao, neke igrače ostavio izvan momčadi i pogodio. Odigrali smo vrlo dobre tri utakmice i spasili što se spasiti dalo. Išli smo u Bilbao svjesni da oni uopće nisu kvalitetniji od nas i da samo trebamo dati sve od sebe. To je jako težak gostujući teren, ali odigrali smo pravu utakmicu u pravom trenutku i na kraju smo ih praktički lagano dobili.
Kada podvuku crtu, u klubu sigurno nisu zadovoljni sezonom.
– Momčad je ipak slagana za nešto više. Na početku su nam ciljevi bili da uđemo u top 16 Eurolige i plasiramo se na završni turnir Kupa kralja, gdje Unicaja nije bila posljednjih nekoliko godina. To smo i napravili i tim dijelom su zadovoljni, ali poslije smo potpuno pali i naravno da nitko ne može biti zadovoljan. Mislim da smo mogli i morali mnogo više. Imat ćemo priliku sljedeće sezone napraviti što nismo ove.
Kako su navijači reagirali na toliko poraza? Ako je suditi po popunjenosti dvorane, a na posljednjoj utakmici sezone je primjerice bilo 8500 ljudi, nisu vas napustili.
– Tamo je ipak malo drukčija kultura navijanja nego kod nas. Zapravo, to je potpuno druga priča. Izgubi se ne znam koliko utakmica za redom, ali ljudi i dalje dolaze na utakmice i podržavaju vas. Tako je to u Španjolskoj. Jako dobar primjer je Estudiantes. Na posljednjoj utakmici, nakon što su pred punom dvoranom izgubili od izravnog konkurenta Murcie i prvi put u povijesti se našli na poziciji koja vodi u niži rang, navijači su pozvali igrače natrag na teren i pljeskali im i plakali istovremeno.
Užitak igrati u Malagi
Ipak, nezadovoljstvo čelnih ljudi kluba rezultiralo je time da će u momčadi sljedeće sezone ostati samo jedan igrač.
– Ugovore smo imali samo Joel Freeland i ja, ali mislim da je on jako blizu NBA lige, tako da ću ostati samo ja. Sigurno žele nešto promijeniti. Da je bio dobar rezultat, možda bi ostali svi, a ovako se sve mijenja – kaže zadarski centar, kojeg ugovor s Unicajom veže još dvije sezone.
VIŠE U TISKANOM IZDANJU