Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

E moj šjor Jure

16.07.2019. 13:47
E moj šjor Jure


Kaže gospodin Jurica Pavičić: Kakav je to film? Taj General. Dosadan. Suhoparan. Tu nema srpskih žrtava? Ti Hrvati redom su dobrice? Kakav je to ratni film koji ne osuđuje Tuđmanove bojovnike. Te palikuće.. crkava i domova.. to naprosto nije "povijesno ni politički pošteno", veli Jure… To je samo slavljenje one Olujene bure… E moj šjor Jure. Znam da vam nije lako bilo gledati to tako… Vi bi rađe kako ste ono pisali gledali film Napokon osuđena Tuđmanova Hrvatska… Je li ono bilo tako? Kad ste pisali od srca ljuto.. sretno.. lako. Kad se čitala prva presuda u Haagu… O kako ste ljubili tu rečenicu.. 24 godine Gotovini, 20 Markaču.. tu rećenicu tako vam dragu. U Haagu.. pa onda ono kad ste cijeli list unaprijed tiskali u jutru konačne presude blistali… Nema šta presuda će biti potvrđena… Već se orilo.. već se zborilo.. već sjevalo već pjevalo.. od Vardara pa do Triglava. Nek se zna bit će osuđena oba dva… A ono Infarkt… Ono međunarodna izdaja.. ono urota Zrinsko Frankopanska.. ono čuti za vas bilo je, mogu razumjeti.. što je to bilo… "SLOBODNA SU OBA DVA" jadna vam bila je mati. Niste tog jutra, a ni sve ove godine mogli zaspati… U Jutarnjem imali niste što tiskati.. PUSTILO IH.
Bome je… Koje Tragedije.. za vas… Osta van je.. škropac glas… Koji je to GRIH. Šok je to bio za vas.. razumijem zato ovaj vaš politički proglas. Pa sigurno da je ovaj film vama dosadan.. razlog je jasan.. vi ste se dosađivali i od devedeset prve do devedeset pete.. podmazali ste ako se ne varam pete. Zbrisali ste i čekali što će biti… Vjerovali u novi Blajburg. Vjerovali u restauraciju Juge i njenih Belih dvora. Teška je ovo vama hora. Pa eto možda šjor Jure, možda ste glede dosade u pravu.. tu nema, recimo, onog klanja Vukovara, silovanja Lovasa.. nema od tih do temelja spaljenih sela.. Slavonije ni glasa..nema… Čuda ti, ne nema ni onog uradka Save Štrbca koji se prikazivao u Engleskoj, znate… A možda niste čuli kako Srbsko selo Škabrnja pod ustaškom čizmom tuli. O tome bi se lijepo dalo pisati.. ali vi ste odlučili brisati.. Vi biste o tome hvalospjev spjevali samo da ste čuli… Kako tuli… A crkve tek one "srbske". Podgradine, Pridrage.. Zemunika Donjeg, Škabrnje, Smilčića. Mog Dračevca, Murvice, Sovara, Benkovca, Lišana, Svete Stošije.. Gospe od zdravlja, Gospe Loretske, Svetog Šime blaženo mu sveto ime… Plesne škole, Zadarskog radija… To je slika, to je film. O tome bi se dalo pisati moja dika… Ne bi bilo dosade… O tim "srbskim" mjestima ste trebali pisati. Šteta, niste bili tamo… A bili ste blizu. Bili ste na ovu stranu amo… I sad vam je ovo dosadno, glupo, šuplje, među Hrvatima nema hulje… Čak su i glumci rekli kako im je dosadno bilo.. razumijem i njih jadno im tilo… Ali šoldi se uzeli jesu.. i u Gotovini i u Regresu…
Pa dobro moj pobro, razumijem ja tebe.. i tvoje frustracije… Znam da ti je muka od Nacije. I meni je muka, ali ti nisi osoba Glupa. Znaš ova dica što prošla su sve one Golgote, što su razapeta bila.. znaš petnaest tisuća bilo je razapetih tila… Tisuću devesto tri još ih fali… Zatrpali ih jesu oni isti neznani kanali… Znaš njima dosadno bilo nije.. dosadno im je jer ih još zemlja krije, ali polako izlaze.. jer jedino iz mraka zvijezde se na nebu vide. Proplamsat će, zasjat će… Kao što je zasjala Hrvatska država naša. Kakva takva stoji. Dosadno joj nije i ničeg se ne boji. A vi pišite, volim to kad se tako piše… Jer se svakim danom, godinom, satom, ono JUGE IME BRIŠE… Nema je više.. to je vaša muka.. ne, ne i neće je više nikad biti.. eto zato mogu s radošću umriti.. neće je nikad više biti… Šjor Jure uvati se kakve cure… Piši ono ti je lipo bilo da je Dalmatinac domaćica posta — i tu nisi falija. Svi nosimo traveše… A ovo ostavi.. znam da ti paru diže.. a ne ono što gmiže… Nismo mi krivi što smo ostali živi… I što na DOMOVINE LICU RATA NEMA BLATA… Tako reče sud u Haagu. Pozdravi mi i onu svoju ljubimicu Del Ponte Dragu… Ona vam je bila sva nada — Sa mosta Draga. Šteta bila je zaljubljena u Antu.