U SAD-u sam mnogo naučio od poznatih predavača

Toliko toga je već iza mene da se više i ne sjećam kako sam igrao. Međutim, jedan detalj nikada neću zaboraviti. Tricu kod neriješenog rezultata, 40 sekundi prije kraja utakmice protiv Australaca za brončano odličje ću uvijek pamtiti – rekao je Ivan Batur
Mladi košarkaš Zadra Ivan Batur ovoga je ljeta na klupskom planu ostvario ono što je želio. Naime, potpisao je šestogodišnji ugovor sa svojim matičnim klubom Zadrom i trener Zmago Sagadin ga je odredio kao jednoga od igrača koji se treba pojaviti na pripremama kluba. No, na reprezentativnom planu je imao zaista pretrpano ljeto, gotovo bez ijednog dana za odmor. U srpnju je bio na U-19 Svjetskom prvenstvu na Novom Zelandu, odmah nakon toga se priključio juniorskoj reprezentaciji koja je išla na U-18 Europsko prvenstvo u Francuskoj, da bi na kraju dobio poziv za “The Adidas Nations Basketball Program”, odnosno kamp koji se održava u američkom Dallasu u organizaciji poznate sportske tvrtke Adidas. Na SP-u na Novom Zelandu Ivan je bio standardni član prve petorke, uz još dva Zadranina, Tonija Prostrana i Šimu Olivarija. Ivan je na parketu prosječno provodio 21 i pol minutu i postizao 7,1 koševa i 3,2 skoka u prosjeku. Tamo je Hrvatska osvojila brončano odličje, a nakon toga je za dio te momčadi uslijedilo novo natjecanje – juniorsko Europsko prvenstvo u Francuskoj. Hrvatska juniorska reprezentacija je imala puno poteškoća, a Ivan je pet dana proveo u krevetu s visokom temperaturom. Problema s ozljedama su imali i važni igrači Prostran i Babić. Na kraju je osvojeno osmo mjesto nakon kojega su igrači dobili zasluženi odmor, ali Batur ni tada nije dobio slobodno, već je otišao u SAD gdje je bio pozvan na Adidasov kamp.
– Taj je kamp zamišljen kao turnir sedam regionalnih reprezentacija (Afrika, Azija, Kanada, Europa, Latinska Amerika, SAD 1 i SAD 2) koje su sačinjene od igrača mlađih od 18 godina. U reprezentaciji Europe igrao sam zajedno s još jedanaest vršnjaka, a bilo nas je iz cijele Europe. U momčadi su bila dva Srbina, dva Francuza, dva Slovenca, po jedan Grk, Bugarin, Nijemac, Španjolac i Talijan i jedini ja iz Hrvatske. Trener nam je bio proslavljeni košarkaš Detlef Schrempf. Tamo sam svaki dan u prijepodnevnim satima imao treninge i predavanja koja su pomažu budućim profesionalnim košarkašima. U popodnevnim satima na rasporedu su bile utakmice, ukupno pet njih. Tamo sam upoznao mnoge trenere koji su uglavnom bivši proslavljeni NBA košarkaši. Oni su na ovom turniru bili u ulogama trenera i mentora. Od svakoga sam ponešto mogao naučiti – govori Batur na početku.
Propušten početak priprema
Zbog toga kampa ste propustili početak klupskih priprema. Trener Zmago Sagadin nije bio previše sretan što ćete ići na taj kamp i propustiti prvi dio priprema.
– Istina je da sam propustio prvi dio klupskih priprema, ali da će tako biti znalo se puno prije, čim je određeno da će one početi 27. srpnja. Još za vrijeme Svjetskog prvenstva na Novom Zelandu znalo se da sam određen za Adidasov kamp te da se u Zadar vraćam 10. kolovoza. No, nije samo Adidasov kamp u pitanju, već i Europsko prvenstvo koje je trajalo do 2. kolovoza. Ja razumijem trenera Sagadina koji želi na početku priprema imati što veći broj igrača, ali to je teško ostvarivo budući da su u to vrijeme reprezentativna natjecanja u punom jeku.
U pogonu ste cijelo ljeto, od U-19 SP-a, U-18 EP-a pa do ovoga kampa na kraju i sada se priključujete pripremama KK Zadar. U kakvom ste fizičkom stanju, očito je to bilo vrlo naporno budući da ste se na EP-u u Francuskoj razboljeli.
– Na pripreme U-19 reprezentacije otišao sam 27. svibnja, a u Zadar sam se vratio 10. kolovoza što znači da sam dva i pol mjeseca bio odsutan od kuće. Na spomenuta tri natjecanja sam ukupno odigrao 29 utakmica, što pripremnih, što službenih. Bilo je naporno, ali i slatko jer smo osvojili brončano svjetsko odličje. Što se tiče fizičkog stanja poslije tolikih napora, sigurno da nije najidealnije, ali i to će vremenom doći na svoje.
Bronca s Novog Zelanda
Na Novom Zelandu ste napravili odličan uspjeh osvojivši broncu. Mogli ste čak i pokoju stepenicu više da je bilo malo koncentracije i sreće u polufinalu protiv Amerikanaca.
– O SP-u na Novom Zelandu već je dosta toga rečeno. Ja sam i prije početka natjecanja za vaš  list rekao da mi idemo osvojiti zlato. Nedostajalo nam je jako malo da uspijemo u tome, ali mi smo ostvarenim na kraju ipak zadovoljni.
Jeste li zadovoljni svojom igrom tamo? Vi, Toni Prostran i Šime Olivari ste imali podosta minuta i prigode za igru.
– Toliko toga je već iza mene da se više i ne sjećam kako sam igrao. Međutim, jedan detalj nikada neću zaboraviti. Tricu kod neriješenog rezultata, 40 sekundi prije kraja utakmice protiv Australaca za brončano odličje ću uvijek pamtiti. Vi ste rekli da smo nas trojica Zadrana proveli dosta minuta u igri, ali to je stvar trenera. On odlučuje koliko će tko igrati i vjerojatno je imao razloga da nam povjeri podosta minuta. U konačnici, Toni je izabran u najbolju petorku turnira.
Nakon toga ste s Novog Zelanda odmah krenuli u Europu kako bi se priključili juniorskoj reprezentaciji. Jeste li vi i ostali koji ste se Novog Zelanda odmah priključili juniorima imali premalo vremena za odmor, oporavak i prilagodbu na 11 sati vremenske razlike?
– Za odmor uopće nisam imao vremena. Po povratku s Novog Zelanda dobili smo tri dana odmora, a ja sam jedan dan morao iskoristiti kako bih napravio vizu za SAD-e zbog odlaska u Adidasov kamp. Koliko smo imali vremena za oporavak, vjerojatno su pokazale moja bolest i petodnevna visoka temperatura te ozljede Prostrana (skočni zglob) i Babića (prijelom prsta).
Na EP-u u Francuskoj ste osvojili 8. mjesto. S obzirom na sve probleme i ozljede, gledate li iz igračkoga kuta na to kao na uspjeh ili neuspjeh?
– To nikako ne možemo smatrati uspjehom, jer smo taj plasman ostvarili već polovicom natjecanja. Da nije bilo pehova koji su nas pratili, sigurno bismo bili osvojili odličje, samo je pitanje kojega sjaja. U svakom slučaju, ostaje žal za propuštenim, jer je ova generacija, objektivno gledano, zaslužila odličje.
Vi ste se tamo razboljeli i propustili nekoliko utakmica. Jeste li zadovoljni svojim igrama, iako zbog bolesti sigurno niste mogli sudjelovati u igri koliko biste vi, a i trener htjeli?
– Nakon pet dana provedenih u krevetu, teško je očekivati igru kojom bih bio zadovoljan. S obzirom na stanje u kakvom sam bio, to i nije loše. No, na kraju je to ipak bilo nedovoljno da pomognem ekipi kako bi napravila nešto više.
Dallas
Odmah nakon toga ste krenuli u Dallas i sada ste se vratili u Zadar. Mislite li da vam je koristio odlazak na kamp u SAD ili biste više voljeli da ste mogli biti u Zadru i odraditi s ostalim igračima prva dva tjedna priprema?
– Iz Dallasa sam se vratio u ponedjeljak 10. kolovoza, a već u utorak sam bio na jutarnjem treningu gdje sam izvršio neka mjerenja s kondicijskim trenerom. Odmor sam dobio do četvrtka kada se trebam pojaviti na jutarnjem treningu. U međuvremenu trebam obaviti i liječničke preglede. Da se vratim na vaše pitanje, ne želim razmišljati što bi bilo kad bi bilo, nije moje da o tome razbijam glavu. Odluka kluba je bila da idem u kamp, tamo sam otišao i profesionalno odradio sve što se od mene tražilo. I u budućnosti ću isto činiti.   

A-2 liga pomogla

Imali ste priliku igrati u seniorskoj konkurenciji neke utakmice. Jesu li velike razlike između seniora i juniora i u čemu trebate napredovati, odnosno koje nedostatke trebate ukloniti kako biste postali kvalitetan seniorski igrač?
– Prošlu sezonu igrao sam A-2 ligu za Pet bunara, što mi je puno pomoglo u poimanju seniorske košarke u odnosu na juniorsku. Bez obzira što je A-2 liga ipak nešto niži stupanj natjecanja, tamo ima jedan broj kvalitetnih momčadi u kojima igraju iskusni bivši prvoligaški igrači. Sigurno se od svakoga ponešto može naučiti. O svojim manama i vrlinama ne bih govorio, treneri su ti koji će reći na čemu trebam raditi kako bih uspješno mogao igrati seniorsku košarku .

Nametnuti se Sagadinu

Trener Sagadin je rekao da ove sezone želi podignuti vas i Marina Šarliju te vas pripremiti za seniorsku košarku. Mislite li da možete izboriti mjesto u prvoj momčadi za sljedeću sezonu?
– Meni to osobno nije rekao, ali sam to čuo još za vrijeme reprezentativnih priprema. Drago mi je da ima takvo mišljenje, a ja ću se potruditi da svojim odnosom prema radu i radom na treninzima to i opravdam. 

Prva momčad…?

Ovoga ljeta ste potpisali šestogodišnji ugovor s KK Zadar. Biste li radije ostali u seniorima Zadra ili bi za vas bilo bolje otići negdje na posudbu gdje biste imali više minuta na parketu?
– Ja sam završio juniorski staž i potpisao profesionalni ugovor s KK Zadar. To znači da sam igrač Zadra i na pripremama ću dati sve od sebe kako bih ušao u prvu momčad. Što će od toga biti, vidjet ćemo. Ja vjerujem u sebe i u svoj rad, a na treneru je da odabere najbolje.