Višečlane obitelji na rubu gladi

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika admin
Josip PEDIŠIĆ
Kuharice su toga dana pripremile pohano meso i krumpir

Iako hrvatska Vlada šalje poruke o skorom izlasku iz recesije, slika u Pučkoj kuhinji "Sveti Vinko Paulski" i nije tako optimistična. Sve i da recesija završi, posljedice će se dugo sanirati. Upravo zbog te situacije, starim i nemoćnim, radno nesposobnim i onima narušenog zdravlja koji se hrane u Pučkoj kuhinji, pridružila se nova kategorija potrebitih - višečlane obitelji u kojima su roditelji ostali bez posla.

Ljuti na bogate političare

Ljudi koji se hrane u ovoj kuhinji uglavnom su žalosni zbog svojih teških sudbina, ali i zahvalni na pomoći Caritasu Zadarske nadbiskupije pri kojem djeluje Pučka kuhinja.

- Hrana je odlična, osoblje je prva liga. Ima puno dobrih ljudi koji nam pomažu, donose jesti i žele ostati anonimni jer su dobronamjerni i ništa više. Ali ljute me naši bogati političari. Država i sudstvo ne rade ništa da nam pomognu. Recimo, ja sam ostao bez kuće kad sam je prodavao. Bio sam žrtva prijevare. Sudstvo je prije dvije godine zapečatilo ulaz u moju kuću, ona je sada prazna, sudski spor još traje, a dok se to ne završi ja sam beskućnik, govori Romeo Dražović koji živi u barakama iza Pučke kuhinje.

Kako dodaje, tamo je većina njih ostala bez svojih domova na prijevaru - kuće su im oteli ili neki prevaranti ili država. Većina njih su, kaže Romeo, dragovoljci Domovinskog rata, radno su sposobni, željeli bi raditi, a nitko im ne želi pružiti priliku.

Bude Sladić, korisnik Pučke kuhinje, kaže da je razvojačeni branitelj, visokoobrazovana politička osoba, član HSS-a.

- Diskriminiran sam na razini lokalne samouprave Grada Šibenika i to mogu potkrijepiti dokumentima. Ne poštuje se Deklaracija o ljudskim pravima. Hrvatska Vlada uopće nema strategiju za beskućnike, smatra ih građanima ne drugog, nego petog reda. Štoviše, smatra ih opasnima za društvo, što je zaista žalosno. Ovdje svi imamo srednju stručnu spremu, a neki od nas i fakultete. Svi smo zainteresirani za posao, želimo sudjelovati u stvaranju političkog i pravnog društva, ali ta prava su nam uskraćena, priča Bude te dodaje da je većini njih tamo dosta teško o tome pričati jer su već frustrirani.

Jako je zahvalan Caritasu i Pučkoj kuhinji.

- Hrana je raznovrsna i ukusna. Imamo doručak, ručak i večeru. Bez Pučke kuhinje svima bi nam bilo puno teže, kaže Bude.

Taj dan je na meniju bilo pohano meso i krumpir. Ipak, neki i nisu tako zadovoljni, no takvi su htjeli ostati anonimni.

- Ja sam dobio samo kruh i imam pravo samo na ručak, a Bosanci dobiju sva tri obroka. Za njih ima i narezaka i pomidora i sladoleda. Puno njih tu imaju mukte šišanje, brijanje, kupanje... Ma da iz Turske neko dođe, imao bi više prava nego ja koji ovdje imam didovinu i iz Zadra sam, rekao je jedan korisnik kuhinje.

Jedna baka se žalila da je gladna i žedna, da je šećerni bolesnik, a da ni večeru nema.

Pomoć Grada i donatora

Ipak, postoje kriteriji po kojima se dobiva pomoć i određuju prava određenog korisnika. Kako kaže Mirjana Tadić, pomoćnica ravnatelja Caritasa, ako je netko bolestan, ima pravo i na večeru, a za njih postoji čak i dijetalni meni.

- Imamo kategoriju korisnika koji su u sustavu socijalne skrbi i koji ostvaruju pravo na jedan dnevni obrok u kuhinji, a Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi refundira taj dio troškova. Od ukupno 270 korisnika, većina je starih i nemoćnih te osobe narušenog zdravlja, kojima obroke dostavljamo na kućne adrese. Zatim imamo samce, a zbog recesije je i sve više višečlanih obitelji koje se više same ne mogu prehranjivati, priča Tadić.

Kuhinja je otvorena 1996. godine. Tada je imala 10-ak korisnika, a broj je iz godine u godinu rastao.

- Svako poraće je teško i u socijalnom, ekonomskom i svakom drugom pogledu i tada su se kod ljudi stvorile nove potrebe. I sad se nalazimo u jednom turbulentnom razdoblju, ali smatramo da je prolazno i da moramo podijeliti teret i pomoći onima koji žive u najtežim uvjetima, govori Tadić te dodaje da Pučka kuhinja ne bi funkcionirala bez pomoći Grada Zadra, Gradskog ureda za zdravstvo i socijalnu skrb te bez brojnih donatora, vrijednih poljoprivrednika, pekara, ribara te svih onih koji prepoznaju vrijednost ovog projekta.

Pučka kuhinja postoji i u Benkovcu i tamo opslužuje 110 korisnika, ali cilj im je proširiti i djelovanje zadarske Pučke kuhinje.

- Sada obuhvaćamo uži dio grada, mislim tu i na Kožino i Crno, ali imamo puno upita i iz obližnjih sela. Nažalost, financijski to još uvijek ne možemo ostvariti, ističe Tadić.

I kako zaključuje, ima uvijek zadovoljnih i nezadovoljnih.

- Poslužujemo obrok za sedam dana u tjednu. Nedjeljom ne radimo, ali se u subotu pripremi obrok za nedjelju. Hrana je kvalitetna i trudimo se udovoljiti svima, ali ipak nije to restoranska hrana. Na meniju je jedno jelo. Koliko je god znalo biti teško, nikad se nije dogodilo da nismo imali što skuhati. Na kraju krajeva, cilj je pomoći čovjeku u potrebi, a nema bolje pomoći od konkretne pomoći, zaključuje Tadić.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno