Festival završen "Zatvaranjem ljubavi"

Slika korisnika admin
Marin GOSPIĆ
Marko Mandić i Pia Zemljič bili su zaduženi za monologe u Rambertovoj "Zatvaranje ljubavi"

Zatvoren je 17. Zadar snova, festival suvremenog kazališta u Zadru i to premijernom izvedbom komada Zatvaranje ljubavi po tekstu Pascala Ramberta, a u režiji Ivice Buljana. Večer prije izvedena je predstava Šuma, drvo, skoro, skroz u režiji Nore Krstulović i Vedrana Peternela.

Koliko od vas nikad nije doživjelo orgazam? Koliko vas se boji to priznati? - postavljeno je pitanje na pretposljednjoj produkciji 17. Zadra snova. Redatelji Nora Krstulović i Vedran Peternel odlučili su se poigrati odličnim tekstom "Book of orgasms", ali i stereotipima te progovoriti o onome o čemu se u našem društvu još uvijek šuti ili priča spuštenog pogleda i crvenih obraza. Ipak, odakle dolazi toliki sram kada govorimo o vlastitim tijelima i zašto je tako strašno priznati da se u njima može uživati. Tko sve postavlja moralne granice i osude i kako se osjeća mlada osoba koja tijekom razvoja osjeti mijene u sebi koje joj je nedopušteno istraživati? Odakle uopće u društvu tolika želja da zatre svaki osjećaj tjelesnog užitka kao nešto nemoralno i zlo, kao nešto zbog čega se može biti kažnjen, bilo osudom, bilo odbacivanjem?

U ovoj multimedijalnoj predstavi u kojoj se odlično koristi nekoliko medija, poput višeglasja, elemenata lutkarskog kazališta, glazbe, videozida - nastupa sedam izvođača: Ines Cokarić, Ivica Gunjača, Zvonko Hrabar, Sanja Mataga, Vedran Peternel, Adriana Šnajder i Šime Zanze, a njihov cilj je samo jedan - pokazati snagu orgazma koju koči naučeni, a ne uređeni osjećaj krivnje.

Posljednjeg dana festivala premijerno je izvedena predstava Zatvaranje ljubavi po tekstu Pascala Ramberta i u režiji Ivice Buljana. Monologe su izvodili Marko Mandić i Pia Zemljič, inače partneri zbog čega je zanimljivo bilo vidjeti ideju koju su i sami glumci svojim partnerstvom u tekst ugradili. Govoreći o prestanku jedne velike ljubavi u nekim trenucima glumci prestaju biti glumci te postaju partneri koji preispituju vlastite odnose jedno prema drugom, kao i umjetnost kojom se bave.

Tekst je dosta težak i mučan u nekim trenucima, a bavi se krajem jedne velike ljubavi koja je ostavila samo ispijene i ogorčene neznance koji se međusobno optužuju. Redatelj je na samom početku upozorio kako se radi o dva duga monologa, muškom i ženskom te kako je ovo još uvijek radna verzija te publika ima priliku pogledati nastajanje predstave u procesu. Ipak, dva monologa koja su zajedno trajala nešto duže od dva sata nekima je ipak bila previše pa su tijekom predstave napuštali gledalište.

 Sama priča počinje in medias res, On objašnjava Njoj zašto je među njima gotovo i zašto ju više ne voli. Preispituje se sam pojam ljubavi koji je sveden na samu predstavu, na glumu u kojoj su podijeljene uloge, u kojoj se u zadanoj situaciji očekuje točno određena reakcija. Svatko od njih dvoje ima svoje razloge zbog kojih se ljubav istrošila, a dok u prvom dijelu njegova monologa u kojem je ona prikazana kao hladna osoba koja ga je proračunato zavela, u njenom monologu priča je na njenoj strani. Tko je u pravu? I jedno i drugo. Publika bi se mogla simbolizirati i s jednim i drugim i složiti se kako razdvajanje ljubavi ostavlja samo gorak okus, a ljubav koliko snažno može vinuti toliko nisko može baciti jer nitko nije okrutniji i ne može mrziti jače od osoba koje su se nekad voljele.

Iako se još uvijek radi o radnoj verziji treba istaknuti odličnu izvedbu Pie Zemljič, a predstavi se ipak može zamjeriti njezina dužina i u nekim dijelovima izuzetna artificijelnost i napornost teksta zbog čega je predstavu u određenim trenucima teško pratiti te koncentracija lako odluta da bi se opet vratila.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno