Požar izazivaju budale bacajući opuške iz automobila

ZDRAVI LIJEKOVI ZA BOLESNU NACIJU
U Dnevniku Hrvatske televizije, svako malo saznamo nešto novo, nešto što dosad nismo znali. Ovom se prilikom radilo o lijekovima i o tome kako se šakom i lopatom prepisuje sve i svašta, a najviše ono za što su neki liječnici dobili mali poticaj od farmaceutskih tvrtki. Kao, sve je na vidjelo izašlo nakon afere “Hipokrat”. Prije nitko, kao, na to nije ni pomislio, osim što se po bolnicama stalno vrte neki mladi ljudi u odijelima i s debelim torbama u ruci, čiji je posao posjećivati liječnike i malo s njima porazgovarati o zdravlju, vremenu i obiteljskoj situaciji. Liječnici, naravno moraju biti upoznati s novitetima u farmaceutskoj industriji, a za to, koliko je meni poznato, služe i one male dopisnice i čestitke koje dobivaju putem pošte, a u kojima piše što je novo u svijetu lijekova.
U svakom slučaju, ispada da postoje liječnici, jedan manji dio kako kažu u vijestima, koji upozoravaju na zloupotrebu lijekova, što znači da ih veliki dio zloupotrebljava, tj. prepisuje bez posebnog razloga, ili forsira određenu vrstu lijeka. S druge strane, realno gledajući, ‘ajde ti reci prosječnom pacijentu da bi bilo bolje probati malo stati na kočnicu i gutati manje tableta. Odmah bi rekao da mu ne želiš prepisati lijek, da te nije briga i sl. Zato, neka svaki čovjek pije lijekove! Neka svako dijete ima pumpicu za astmu, jer ih je ionako sve više s respiratornim problemima. Neka svatko pije lijekove za spavanje, za budnost, za smirenje, za potenciju, za impotenciju… I da sada ne nabrajam više. Važno je da se kupuje, a ako i nema neke konkretne bolesti, nije važno. Već će se nešto novo izmisliti u laboratorijima.
SANDRA PERKOVIĆ, NAŠ PONOS I DIKA
Eto. Da nije u našem sportu sve, baš sve vezano uz Mamića, Dinamo i nogomet, već da ima i nečeg što nas može razveseliti, dokazala nam je naša draga Sandra Perković koja je opet nešto osvojila. U stvari, ne bilo što, već titulu svjetske prvakinje. Ova mi je djevojka od početka bila simpatična, a osobito onda kada su je nepravedno optužili za dopingiranje, kada je onako iskreno, kroz suze, rekla da će se vratiti, još jača nego prije. To je i napravila i pokazala da joj gluposti s dopingom nisu ni potrebne, jer je sama po sebi najveća i najbolja. Osim toga, ta je žena i vrlo lijepa i elegantna, što nama koji smo pratili sport još u ono vrijeme kada su disk bacale bradate četverokutne žene (žene?) iz Istočne Njemačke, nije baš jasno. Bilo kako bilo, bravo našoj Sandri uz želju za dobro zdravlje i još sličnih uspjeha.
P. S. Već sam čuo komentare kako Sandra nije oborila svjetski rekord istočne Njemice Gabriele Reinsch iz 1988. godine, ali zaboravljaju da je to bacao Gabriel, a ne Gabriela i da bi sve takve “svjetske rekorde” (osobito istočnonjemački) trebalo izbrisati i povijest početi pisati otkada je uvedena prava doping kontrola.
ŠUMSKI POŽAR U ZADRU, GRADU GDJE IMA SVE MANJE STABALA
S obzirom na to da je u Zadru gužva i da je vruće, ja sam u ovo doba tradicionalno na krstarenju i o događajima u gradu saznajem preko medija. U Vijestima tako kažu da je u “centru Zadra” izbio šumski požar. Sve je to zvučalo čudno, a osobito ako uzmemo u obzir da u centru grada već godinama ima sve manje i manje stabala (ali, koga briga? Što može zamijeniti onaj divan pločasti sjaj trga Petra Zoranića) pa se čovjek s pravom pita – gdje je ta “šuma” koja se zapalila. Tek kada sam u drugim vijestima, na drugoj televiziji, saznao da je planulo u blizini škole, znao sam o čemu se radi i što je najgore, nisam se iznenadio. Zašto? Zato što često tamo prolazim, i svaki se put nerviram kakve sve spodobe voze automobile. Odmah vidiš da takav ne bi smio voziti ni frezu oko rodne kuće, a kamoli automobil po gradu. U jednoj ruci naravno mobitel, a u drugoj pogađate – cigareta. Koliko sam samo puta vidio kako ta stoka (na ovaj način vrijeđam poštene i korisne životinje, ali mi je nekako došlo da se tako izrazim) baca opuške kroz prozor, da mi nije jasno kako već pola grada nije izgorjelo i u pepeo se pretvorilo. Ta odvratna bahatost je toliko sveprisutna da kada čujem da je požar izazvao bolesni piroman (čuj mene – a koji piroman nije bolestan u glavu), ili stara baka koja je palila suho granje i travu, uopće u to ne vjerujem. Požar izazivaju budale koje bacaju opuške iz automobila. A zašto onda nema više požara preko ljeta? Jednostavno. Zato što skupi automobili koje su im kupili tatice, sada svi imaju klima uređaj pa im se ne da otvarati prozor radi bacanja opuška. Oh, Bože, kako su mi odvratni!