BESKONAČNA LJUBAV Marija Maša i Josip Cjole Perinić iz Vrsi proslavili zlatni pir

Slika korisnika mkvanja
Fascinantni bračni maraton koji traje pola stoljeća
U subotu smo se vjenčali kod matičara u općini u Ninu. Tu noć smo spavali u svojim kućama u Vrsima, Josip u svojem a ja u Diklića u svojem krevet. Sačuvaj Bože, tradicijski nije bilo prve bračne noći. U nedjelju prijepodne smo se vjenčali u našoj crkvi sv. Mihovila. Nakon ručka sam napokon ostala kod mog Josipa. U ponedjeljak su nam došle robarice, donijele su robu, dotu, prisjeća se slavljenica Marija Maša
Velimir BRKIĆ
Marija Maša i Josip Cjole Perinić

Život piše priče, ponekad i bajke. Iako se sve češće govori kako brak nije »na cijeni«, a neprestano statistički ali i oko nas raste broj razvoda ima i životnih priča sa sretnim ishodima, a kako se ljubi i istinski voli u 50 godina braka svojim primjerom pokazali su slavljenici iz Vrsi, 74-godišnji Josip Perinić zvani Cjole i njegova 69-godišnja supruga Marija rođ. Diklić, zvana Maša.
U crkvi sv. Mihovila arkanđela ispred don Alojza Kneževića su obnovili bračne zavjete. Potom su u bistrou Deli u Vrsi-Mulo u nazočnosti obitelji i prijatelja proslavili zlatni pir, pedesetogodišnjicu zajedničkog života.

Nerazrješivost sakramenta ženidbe

- Osim obitelji, u dobru i zlu nas je održala međusobna ljubav, vjera u Boga, nerazrješivost sakramenta ženidbe i obitelj, složni su slavljenici, Cjole i Maša, koji su vidno zaljubljeni kao i prvog dana.
Slavljenik Josip bio je pomorac i živio je stotinjak metara zapadno od župne crkve, a slavljenica u Gornjem selu.
- Nedjeljom i blagdanima pjevala sam u župnom zboru, u povratku bih prolazila pokraj Perinićeve kuće, a njezina majka bi govorila: Koja lipa cura, taman za mog Josipa, prisjeća se slavljenica Marija Maša.
Nakon Josipovog povratka s pomorskog vijađa na nedjeljnoj misi su im se susreli pogledi. Marija sekundarno od srama spustila, ali to je ipak bio sudbonosni ‘klik’.

Ajme, koliko bačava vina

- Josip i njegov otac su me došli isprositi. A kada je u vižitu kod Perinića došla moja ujna, koja je voljela piti, nije je zanimala ni kuća ni bogatstvo već konoba: Ajme, koliko bačava vina, sa smiješkom će slavljenica.
Prije pola stoljeća shodno tradicionalnim običajima njihov pir je trajao čak tri dana.
- Prvi dan u subotu smo se vjenčali kod matičara u općini u Ninu. Ručak je bio kod njegovih i kod mojih. Tu noć smo spavali svojim kućama, Josip u svojem a ja u Diklića u svojem krevet. Sačuvaj Bože, tada tradicijski nije bilo prve bračne noći, u jednom će dahu slavljenica, te nastavlja:
- Drugi dan, u nedjelju, vjenčali smo se i u crkvi, u 10 sati. Bio je ručak i ja sam ostala kod mog Jole. Nakon ručka ostala sam kod Perinića. Trećeg dana, u ponedjeljak, došle su nam robarice, donijele su robu, dotu, i zajednički smo ručali i proslavili našu svadbu, s vidnim zadovoljstvom će slavljenica Marija Maša koja je bila domaćica, brinula i odgajala djecu, te se brinula o vinogradu i svemu ostalom, dok je Cjole plovio.

Na putu deveto unuče i prvi praunuk

Njihova ljubav urodila je s troje djece koji su im podarili 8 unučadi: Slavicu udanu za Branka Kovača i imaju troje djece, Slaven koji živi u Vrsima i u braku ima troje djece te Lovre koji živi s roditeljima i ima dvoje djece.
- Deveto unuče i prvo praunuče je na putu, ponosno će slavljenica koja je nabrojila svoju unučad: Lovre, Laura, Ante, Marija, Mate Josip, Šimun, Donat, Gabrijela.
Kako su Cjole i Maša u ovdašnjem KUD-u Sv. Lovre na misnom slavlju su ih kolege počastili s nekoliko pjesama, izdvajamo pjesmu posvećenu njima »Zlatni pir« koju je za ovu prigodu napisao pjesnik Ivica Jordan Ićan iz Vrsi..
- Obitelj i naša kršćanska vjera su najvažnije u našem zajedničkom životu i bez toga nema ničega, ističe slavljenik Josip Cjole.
A na slavljeničkom ručku mužikaši iz KUD-a, Giovani, Pave i Ićan, bili su neodoljivi.
- Usprkos krizama, životnim poteškoćama i križevima brak i bračno zajedništvo su čvrsti temelj na kojemu se gradi obitelj i društvo, ono je garancija budućnosti, tvrdi ponosni slavljenik Cjole tijekom »zlatnog slavlja« koje je potrajalo i nakon sedam ili osam »putnih«, tko zna do kada.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)