KRALJICA HRVATA Stotine vjernika na svečanom misnom slavlju i veličanstvenoj procesiji

U povodu blagdana Velike Gospe svečano misno slavlje i veličanstvenu procesiju u ravnokotarskom Marijanskom svetištu, u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Škabrnji, koja je 1992. godine u Domovinskom ratu bila potpuno srušena, a potom iz pepela podignuta još velebnija i veličanstvenija, svečano misno slavlje u subotu 15. kolovoza u koncelebraciji sa župnikom don Ivanom Rončevićem predvodio je omiljeni zadarski svećenik, mons. Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije i upravitelj svetišta sv. Šime u Zadru.
 

Pod plaštem Majke Božje

– Draga braćo i sestre, svečani dan nam osvanu, sunce svojim zrakama i danas obasjava našu crkvu i čitavu Lijepu našu. Majko Marijo, kraljice Hrvata, budi i ti naše sunce koje će nam danas sjati, čije će zrake topline i svjetlosti obasjati naša srca i pameti, kako nikada ne bismo pali u tamu, već hodali tvojim putem, putem života, blizine s Bogom, kazao je mons. Lenkić.
Još od najranije hrvatske povijesti je tradicija štovanja Velike Gospe, Blažene Djevice Marije, što svjedoče brojne crkve, samostani, molitve, pjesme i hodočašća posvećena Gospi. Sve ratove, glad, napade i nevolje hrvatski narod je proživio pod plaštem Majke Božje pouzdajući se u njezin zagovor. U znak zahvalnosti časte je kao "kraljicu Hrvata", a zazivaju "najvjernija odvjetnica Hrvata". Očituje se i u pozdravu "Hvaljen Isus i Marija".
– U hodočašću svojoj rođakinji Elizabeti, budućoj majci Ivana Krstitelja, izrekla si hvala Bogu, izrekla si Bogu veličanstveni hvalospjev koji sažima cijeli tvoj život. U tvojim riječima "Veliča duša moja Gospodine" sažeta je cijela teologija. Tu otkrivamo istinsko značenje hodočašća, tu prepoznajemo razliku između istinske vjere i tradicije ili folklora, rekao je propovjednik, Bibinjac Lenkić.
 

​Istinski ili folklorni kršćani

Velika Gospa dan je svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Naime, prema katoličkoj teologiji, Marija je uznesena na nebo dušom i tijelom.
– Majko danas te želim susresti, želim biti bolji čovjek, bolji kršćanin, bolji suprug, bolji otac, bolja majka, bolji djed ili baka, bolja kći ili sin. To je put života, to je svaki dan u godini, 24 sata na dan, naglasio je Lenkić.
Ako, kaže on, pojedinačno i zajedno uđe oholost i sila u srce, u brak ili obitelj, na posao ili susjedstvo, tu se događa lažno kršćanstvo, lažno čovještvo, tradicionalni kršćani ili folklorni kršćani, oni koji Boga nisu upoznali i u svoje srce primili.
– Zato, dragi moji, danas u ovom svetom misnom slavlju molim i za vas i za sebe, da nas ovaj svijet ne odvuče s prave i istinske hodočasničke staze. Da ne postanemo tradicionalisti ili folklorni kršćani, koji se Boga i Crkve sjete kad bi trebali slaviti krštenje ili kada organiziramo sprovod. Majku Kristovu molimo da nam pomogne da budemo sveti, kako bi se jednog dana susreli s njom, u nebeskoj slavi. Na tom hodočasničkom putu bila nam Marija pomoćnicom i zagovornicom, poručio je mons. Josip Lenkić.
Usprkos zvizdanu od oko 30 stupnjeva Celzijusa za vrijeme središnjeg misnog slavlja u povodu zaštitnice župe i zavjetnog blagdana Škabrnje, jednog od simbola hrvatskog stradanja u Domovinskom ratu, najpoznatiju Marijansku "Rajska djevo, kraljice Hrvata…", pjevalo je mnoštvo vjerničkog puka. Doduše, zbog epidemije koronavirusa bilo ih je znatno manje nego prošlih godina.
 

Tradicija jača od preporuka

Uz sudjelovanje sakristana Zorana Ražova te ministranata Petra Pavičića i Šime Brkića, poslanice su već tradicionalno čitale Rajka Ivković i Jagoda Bašić, dok je molitvu vjernika čitala Ines Škara, koordinatorica župnog zbora koji je skladnim pjevom uveličao ovo svečano euharistijsko slavlje.
Usprkos preporukama zadarskog nadbiskupa mons. Želimira Puljića, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, na vidno zadovoljstvo nazočnog vjerničkog puka održana je veličanstvena procesija s Gospinim kipom. Litiju je nosila Anka Pavičić, dok su za nošnju Gospinog kipa i crkvenih zastava ove godine zaduženi bili Škare: Šime, Jure, Božo, Luka I, Toni, Jakov I, Branimir, Filip, Luka II, Jakov II, Frane i Kristijan.
A uz tradicionalnu molitvu i ophod uokolo Gospina kipa posebno se pobožno molilo u kapeli Gospe žalosne pored kipa Gospe Škabrnjske kojoj je u srpsko-četničkoj agresiji otkinuta glava.