Pino Silvestre

Nekidan sam s jednim kolegom pričala o tome kako te određene stvari i pojave u sekundi mogu vratiti u prošlost. Tih situacija ima puno, kad nešto ugledate ili nanjušite, odjednom se samo nasmijete, a slike, ljudi i događaji izrone pred vama kao da ste premotali nekui staru i prašnjavu kasetu. Kao kad kupite novu knjigu pa vam zamiriše na školske čitanke iz prvog osnovne, na “Dobro jutro!”. Nekidan sam kupila gumenu narukvicu čiji me miris podsjetio na gumene rukavice s kojima sam naučila plivati i na sat “iz praška” koji je na sebi imao igricu, a u sebi bombone.
To je onaj odavno opisani efekt kojeg je u vidu Madelaine kolačića u svojoj Potrazi za izgubljenim vremenom pronašao Marcel Proust. Jučer ulazim u redakcijski ured na kojem je netom završio sastanak. Bilo je to baš kao da me netko vratio nekoliko godina unatrag. Miris koji je obavijao prostoriju lako se pamti i teško zaboravlja – Pino Silvestre iliti putovnica u prošlost. Rijetko ga još netko koristi, no nije da ga nema. Znam da je jedan od primjeraka još uvijek u djedovu toaletnom ormariću. Bočica u obliku češera i slatkasti miris nekog davnog vremena u kojem su ljudi automobile vozili po parnim i neparnim brojevima registracija, u kojem je Domaćica bila u žuto-bijelom pakiranju i u kojem je Prvi maj bio Prvi maj, a Osmi mart Osmi mart.
Kolege na poslu, ljudi u najboljim godinama, na spominjanje Pina Silvestrea počeli su odmotavati svaki svoju priču o prvim brijanjima i “trajnožarećim” losionima s velikim postocima alkohola. Onda su se spominjale britve, brijači, pjene koje su nekad dobivane po jednostavnoj formuli “sapun + voda”…
– A danas? Danas ima s dvije britvice, s tri, s osam, pa ovakve, pa onakve, pa s krilcima… kaže jedan od njih i svi troje se smijemo. Nije daleko od istine. Shvatili smo da je sve to vrlo slično – i britvice i higijenski ulošci. Sto vrsta, sto načina, stotinu polica u dućanima punih istih, a opet različitih proizvoda. Da, to je to – “prokleta mogućnost izbora” koja nekad nije postojala. I došlo je vrijeme kad ona postoji. Za sve ista, tješimo se.
“Nasmijana lica nekih starih prika…” vezana su uz predmete, boje i mirise. Sjećanje je samo naše i dok je Madelaine kolačića, Pina Silvestrea i rukavica za plivanje, smijat ćemo se sjetno i s razlogom.