Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

Devedeset posto žena upadne u postporođajnu tugu

Autor: Dunja Maričić

15.09.2009. 22:00
Devedeset posto žena upadne u postporođajnu tugu

Foto: Zvonko KUCELIN



“Baby blues” ili postporođajna tuga učestala je i javlja se kod 90% žena u prvim danima nakon poroda. Obilježava je kontradiktornost osjećaja i promjene raspoloženja, česti prelasci s osjećaja sreće na osjećaj tuge, manjak energije, slabost, ranjivost, zbunjenost, plačljivost, a uzrok ovom stanju su hormonalne promjene i novonastala situacija, kaže dr. Vlatković
Rođenje djeteta nesumnjivo je jedan od najsretnijih događaja u životu. Postpartalni period ili period nakon rođenja djeteta obilježavaju mnogobrojne krucijalne promjene, fizičke i emocionalne prirode. Uz sreću i uzbuđenje često sa sobom nosi znatne promjene u životu koje na neke žene ne utječu, ali na većinu imaju određen dojam koji može rezultirati osjećajem tuge, zbunjenosti, straha pred novim izazovima uzrokovanim rođenjem djeteta. Pomalo kontradiktorni, prije spomenuti osjećaji tuge, neizvjesnosti i straha, učestali su i pojavljuju se skoro kod 90% žena.
Takvo stanje nazivamo engleskim izrazom “baby blues”. Kako kaže dr. Ivica Vlatković, specijalist ginekologije i opstetricije, “trudnoća i rođenje djeteta je prvi biološki test kako prebroditi tešku situaciju” kojeg neke žene lako “polože”, eventualno uz zanemarive psihičke dvojbe i lagan strah, dok se kod nekih žena, biološki i genetski predisponiranih, rođenje djeteta može pretvoriti u depresiju ili u teško patološko stanje postporođajne ili postpartalne psihoze.
Depresija u postpartalnom periodu može se javiti u tri oblika, od prije spomenutog, učestalog “baby bluesa”, preko postpartalne depresije koja se ne javlja tako često, do postporođajne psihoze – rijetke, ali ozbiljne mentalne bolesti.
“Baby blues” ili postporođajna tuga učestala je i javlja se kod 90% žena u prvim danima nakon poroda. Obilježava je kontradiktornost osjećaja i promjene raspoloženja, česti prelasci s osjećaja sreće na osjećaj tuge, manjak energije, slabost, ranjivost, zbunjenost, plačljivost, a uzrok ovom stanju su hormonalne promjene i novonastala situacija, kaže dr. Vlatković i ističe da nikakve stručne terapije nisu potrebne, već da je najbolji lijek podrška partnera.
– Muškarac mora biti jako angažiran oko žene i u svakom trenutku joj pomoći. Svaka žena je u tom razdoblju osjetljiva, a najbolji terapeuti su muževi, odnosno partneri, ističe dr. Vlatković tvrdeći da odnos ovog tipa ima bolji učinak nego pomoć ginekologa ili psihijatra.
Postporođajna depresija rjeđe je, ali ozbiljnije stanje od postporođajne tuge. Ova vrsta depresije javlja se kod 10 do 16% žena. Ima simptome prave depresije, vrsta osjećaja je kao kod postporođajne tuge, samo puno izraženija.
– Postpartalna depresija se liječi kombinirano, ginekološkom pomoći i adekvatnom psihoterapijom prije terapije medikamentima, naglašava dr. Vlatković dodajući kako se ponekad dogodi potreba za terapijom antidepresivima.
Postpartalna psihoza je teško patološko stanje koje se javlja samo kod jedne ili dvije žene na tisuću.
U ovom stanju žena gubi dodir sa stvarnošću i često je suicidalna. Doktor Vlatković pojašnjava da u ovaj oblik psihoze ulaze žene koje su genetski predisponirane za teže psihičke poremećaje pa je trudnoća u ovom slučaju samo okidač za stanje koje bi se kad-tad manifestiralo.
Ovo stanje zahtijeva angažman psihijatra, neizbježna je medicinska pomoć, a često i hospitalizacija.


Carski rez


– Završetak poroda carskim rezom navodi se kao jedan od uzroka koji ženu čini podložnijom postpartalnoj depresiji.
Praksa tako pokazuje. No, za tu tvrdnju nema medicinske potvrde i potrebna je sveobuhvatna analiza. Žene koje su podvrgnute carskom rezu brzo izgube hormone, dana im je anestezija, što ih čini osjetljivijima, ističe dr. Vlatković.




 


Samohrano majčinstvo


Dr. Vlatković napominje da su samohrane majke često motiviranije nakon porođaja i da su nesklonije depresiji te da je taj refleks razvijen kod svih žena. Kako kaže, “pokreće ih ljubav prema djetetu i potreba da se bore.”