Otočka avantura - debakl na terenu i loša spiza

Slika korisnika admin
Autor: 
filip_engleska
Kockice i zastave - znak prepoznatljivosti

Dizanje u 5 sati ujutro. Dva automobila, nas osam na putu u London... Polazak je dogovoren danima unaprijed, s "Male pošte" u 6... Krećemo po planu Zadar - Venecija - London. Razlog - kvalifikacijska utakmica za Svjetsko prvenstvo u nogometu u Južnoafričkoj republici 2010., Engleska - Hrvatska.

Nakon dugog iščekivanja i živciranja oko nabavljanja karata zaputili smo se napokon u Europu! Složna ekipica puna entuzijazma - vozači su Ražov i Šopić, a ostatak koji je ispijao velike količine tekućine od hmelja i ječma od 8 ujutro i pjevao navijačke himne čine Petrus, Kerić, Veki, Luka, Kopf i Brala.

Prvo stajanje obavili smo na odmorištu u Janjču, gdje smo uz doručak obnovili zalihe gorespomenute tekućine. Stigli smo i do Italije još uvijek u nevjerici da idemo do Londona. Slobodno vrijeme do polijetanja zrakoplova na relaciji Treviso - London iskoristili smo u Veneciji. Zbog prometnog kolapsa bili smo primoreni parkirati na kraju grada te uzeti "taxi gondolu" koju smo platiti "sitnicu" - 130 eura za otprilike 15 minuta vožnje.

Điradom po starom dijelu Venecije susreli smo naše navijače iz Slavonskog Broda te s njima počeli pjevati "Lijepa li si". Ostali, većinom turisti, promatrali prizor raspjevane gomile u čudu, te se fotografirali s nama kao da smo dio turističke atrakcije. Nakon sata šetnje i razgledavanja Venecije krenusmo prema Trevisu. Automobile smo ostavili na benzinskoj crpki kraj aerodroma, u nadi da će biti čitavi dok se ne vratimo. Dolaskom u zračnu luku vidjeli smo još kockastih dresova, te opet pjevali sve dok nas strogi carabinieri nisu opomenuli.

Ulazak u avion i eto problema - strah od letenja! U tom trenutku, kad su neki od nas su govorili da ovaj let ne sluti na dobro, u avion ulazi čovjek tamnije puti, duge brade, u crnom baloneru te s velikim turbanom na glavi. Za ne povjerovati, taj čovjek sjeo je pokraj nas. Nismo znali hoćemo li se smijati i plakati. No dobro, stigli smo napokon u London, odnosno na aerodrom Stansted. Već pomalo umorni sjeli smo u autobus, te u centru Londona bili oko 2 ujutro. Našli smo backpacker hostel za desetak funti po danu u samom centru velegrada. Nije neki komfor, zapravo, nije nikakav komfor, ali eto, imali smo gdje prespavati.

Na tribinama cijeli Zadar

Napokon je došao dan utakmice! Rano buđenje i odlazak na Picadilly, trg prepun navijača. Otprilike tisuću ljudi u kockastim dresovima skakalo je s pivama u ruci, a neki su se kupali u fontani i penjali na krovove zgrada mašući hrvatskom zastavom. U Londonu je, više nego drugdje, najgore biti gladan. Šturi izbor su McDonalds i hrpa sličnih fast food restorana, tako da smo jedva čekali povratak na "materinu spizu".

Brzo je došlo 5 popodne i krenuli smo s Picadillya. Nastavila se zakuhana atmosfera i u podzemnoj željeznici, nismo bili svjesni velikog debakla koji će uslijediti. Došli smo na Wembley, u hram nogometa. Tribine su ble prepune, na njima je bilo navijača koliko Zadar ima stanovnika, 85.000!

Navijanje naših je bilo pravi spektakl, sve do penala u korist Engleske... Raspoloženje je počelo nezadrživo tonuti. Konačnih 5-1 nas je dotuklo. Demoralizirani, vratili smo se u smrdljivi hostel u kojem 40-ak soba na katu dijeli istu kupaonicu. Iscrpljeni i bezvoljni uspjeli smo ujutro obaviti kratki šoping, te smo se lagano zaputili k aerodromu. Dobro raspoloženje vratilo nam se u avionu kad smo se opet počeli družiti s omiljenim pićem svih navijača. Opet smo u Trevisu, auti su cijeli, nostalgično krećemo prema Zadru. Očekivali smo da ćemo kod kuće biti oko 3 ujutro, ali jedan od vozača pogriješio je put te krenuo prema Karlovcu... U svakom zlu ima i dobra, tako da smo oko 4 ujutro stali na dobar fažol s kobasicom u

Macole. Napokon malo domaće spize... Za sat i pol smo u Zadru, avantura je gotova. Unatoč porazu, vrijedilo je!

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno