'Šenica protjerana iz Ravnih kotara

Slika korisnika admin

Proizvodnja žitarica sa ravnokotarskih polja gotovo je nestala. U nekim prošlim vremenima što pšenica, što ječam sijali su se na površinama većim od tisuću hektara. Danas značajniju proizvodnju obavlja se na površinama tvrtki Vrane, Vigensa i PIK Vinkovci u Svetom Filipu i Jakovu.

Mali proizvođači napustili su sjetvu žitarica, a upravo je sada za to optimalan rok.

Postoji više razloga zbog čega nema uzgoja krušnih žita na ravnokotarskom prostoru. Jedan od osnovnih je masovna pojava tako zvanih španjolskih vrabaca prije nekih petnaestak godina koji su naprosto opustošili ravnokotarska žitna polja. Od najezde vrabaca bilo je nemoguće sačuvati usjeve pšenice. Vrapci su slijetali na klasove i u fazi mliječne i voštane zriobe tamanili zrna. Štete na pojedinim usjevima bile su sto postotne.

Da bi se umanjile štete pribjegavalo se uzgoju pšenica tip brkulja. To su pšenice koje na pljevicama klas imaju osje. Osje je otežavalo slijetanje vrabaca na klasove i time su štete bile kudikamo manje.

 Drugi razlog što je uzgoj pšenice gotovo nestao s ravnokotarskih oranica su troškovi proizvodnje. Kada se izračuna cijena ulaznih troškova, a pogotovo najam kombajna za žetvu i skromni prinosi ravnokotarski proizvođači pšenice su u debelom minusu.

Iako je pšenica gotovo nestala s ravnokotarskih oranica ostao je ječam ili kako ga zovu u Ravnim kotarima žito. Žito siju prvenstveno oni koji imaju vlastitu stoku za prehranu janjaca i peradi. Ovih dana Šime Jurica sa sinom Oliverom iz Suhovara posijao je žito.

- U kući uvijek treba žita. Kada je loše vrijeme treba malo baciti janjcima, a tu je i letarija koju treba nahraniti. Tko od nas računa dali je isplativo sijati žito ili nije. Da se sve računa najisplativije bilo bi ne raditi ništa, ali me zanima tko to može komentira gospodar Jurica.

Proizvodnja žitarica nije ekonomski isplativa, ali u plodoredu sa povrćem sjetva žitarica trebala bi biti pravilo. Žitarice povoljno djeluju na strukturu tla i razvoj korisnih mikroorganizama, kao što suzbijaju razvoj mnogih bolesti koje se prenose putem tla.

Mošt polako kuha dali u konobi, podrumu ili garaži jer našem čovjeku je u krvi da ima čašu vlastitog - domaćeg vina. Ne samo da se ima vino već i po koja bočica domaćeg pekmeza kojeg s obzirom na ovogodišnji urod šljiva je spremio veliki broj kućanica. Naravno tu su i druge gotovo zaboravljene delicije kao što su ajvar, konšerva od rajčice, ukiseljeno povrće i da ne nabrajam dalje jednom riječju sve iz bakine smočnice.

 Tu je i neizostavni kiseli kupus kako onaj u glavicama za sarmu tako i rezani. Posao i tehnologija kiseljenja kupusa vrlo su jednostavni. Potrebna je samo kaca određene veličine, prostor gdje će se kupus kiseliti. U najgorem slučaju to može biti balkon i naravno sirovina, drugim riječima kupus. I to nije bio problem do ove jeseni. Ode se na zelenu tržnicu i kupe se od proizvođača prvoklasne glavice kupusa odgovarajuće veličine. Da se ne bi maltretirali s ribanjem i rezanjem proizvođači su se pobrinuli da imaju ribež i sve urade na licu mjesta pripreme za kiseljenje.

Ali više nije tako. Proizvođači mogu prodavati samo kupus u glavicama, drugim riječima samo onakav kakav je izrastao u polju. - - Ribanje se smatra posao prerade i za to se mora biti registriran pojašnjava Tuma Jurjević iz Tinja koji godinama prodaje kupus za kiseljenje ne samo na zadarskoj zelenoj tržnici već u Splitu, Šibeniku, a najviše Gospiću.

- Za ove propise čuo sam ljetos tako da nisam išao u veću proizvodnju kupusa za kiseljenje jer su kupci navikli da im se kupus izriba pa sada će dio onih koji kisele kupus za vlastite potrebe otpasti pojašnjava Tuma.

Od gospodara Jurjevića saznajemo da je kiseljenje kupusa neizostavno gotovo u svakoj obitelji u Lici i zbog toga je Gospić jedno od najboljih tržišta kupusa za kiseljenje.

Bez obzira na propise i pravila uvjeren sam da će kiselog kupusa iz vlastite proizvodnje biti dovoljno kako onog u glavicama za sarmu tako i ribanog za jotu i druga jela.

Zbog maslinovog moljca i svrdlaša maslinari su počeli s berbom. Maslina na tlu više nego na stablu. I što se čini. Pribjeglo se je kupljenju otpalih plodova. To treba zaboraviti jer takvi plodovi sadržavaju malo ulja i to loše kakvoće.

Većina uljara u našoj županiji početi će s radom u vrijeme dolazećeg vikenda. Naša ekipa će ih vižitati i saznati iz prve ruke koliko masline plaćaju i kakva je kvaliteta ovogodišnjeg maslinovog ulja.

Vrijeme berbe gljiva također prolazi iako je prijatelj Mario u nedjelju negdje oko Benkovca ubrao punu košaru blagvi.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno