Josipovićevo pismo

Slika korisnika admin

Na izmaku predsjedničkog mandata, baš u pravo (ne)vrijeme, Josipović je odaslao pismo predsjedniku Sabora Josipu Leki o potrebi postizanja konsenzusa za izmjenu izbornog zakonodavstva s naglaskom na preferencijalno glasovanje. Da to sada, bez obzira na predsjednikova staložena tumačenja, doista izgleda kao zakašnjela pošta odmah je ukazao šef HDZ-a Karamarko oblačeći ovu Josipovićevu inicijativu u „jeftin predizborni štos". Na političkoj sceni u kojoj se samo kao „poštapalica" stalno provlači rečenica da ima važnijih problema u zemlji poput nezaposlenosti mladih i izlaska iz gospodarske krize, ništa se drugo i nije moglo očekivati.

Naime, nikakva prijeteća gospodarska propast, šuplji proračun, zaleđene reforme, nisu mogli podići buru u političkim taborima, kao što je to učinio izborni sustav, preferencijalno glasovanje o kojemu na koncu ovisi i njihova politička sudbina. Rasprava tko je za, a tko je protiv biranja „imenom i prezimenom" za tren je potisnula uvijek spremne licemjerne dodvoravajuće izjave o važnim, gorućim problemima u zemlji.

Od toga kako će za godinu dana živjeti hrvatski građani (p)ostalo je važnije tko će poslije parlamentarnih izbora sjediti u sabornici!

Predsjednik Josipović može izgovarati frazu kako za dobre stvari nikad nije kasno i opravdavati tajming svog pisma istraživanjem koje govori u prilog preferencijalnom glasovanju, no teško može odbaciti prigovore kako je u njegovom pismu rukopis predizborne kampanje. Nemoguće je da predsjednik Josipović nije s tim računao, no kako je ipak unatoč tome odlučio na kraju mandata dići glas za preferencijalno glasovanje i to poslije referenduma Željke Markić „za pravedniji izborni sustav", zasigurno je odvagnuo kako će od ovog poteza ipak politički profitirati. Imao bi i više koristi da je građanima i priznao kako se sve to savršeno uklapa u njegovu predizbornu kampanju. Ovako, Josipović, a i Kolinda Grabar Kitarović, kao da se srame reći kako su u predizbornoj kampanji, kako padaju s nogu putujući Hrvatskom, obilazeći brda i dolove, kontinent i obale, spomenike i utakmice...

Josipović je, analizirajući politički trenutak i odnos velikih stranaka i njihovih šefova prema preferencijalnom glasovanju, te glas naroda i Željke Markić po tom pitanju, shvatio da može iskoristiti svoju ulogu predsjednika te da više nema čekanja. Shvatio je i da mora među ljude kao što je i Grabar Kitarović shvatila da joj baš leži izvođenje početnog udarca na nogometnoj utakmici... Građani, međutim, nikako ne mogu shvatiti koji bi ih vjetar odjednom na sva ta mjesta donio ako ne predizborna kampanja. Ne trebaju misliti kako to građani ne vide. U kampanji se uz more obećanja rade i govore velike stvari, izvlače asevi iz rukava, pa i pišu pisma... Sve je to dio demokratskog „folkora".

Šefovima političkih stranaka koji na koncu ipak kroje izborne liste, prefernecijalno glasovanje moglo bi pomrsiti račune, no s druge strane uvijeno odbijanje biranja zastupnika imenom i prezimenom moglo bi ih potopiti u očima građana. Zato sad i govore da "nemaju ništa protiv preferencijalnog glasovanja". Tako voda skreće na Josipovićev mlin, a koliko će kruha od svega toga imati gladni građani nije teško zaključiti. Politika je opet zakuhala na nečemu što ne rješava njihove životne probleme i gospodarstvo zemlje, kao da je to nešto što može čekati?!

Pišem ti pismo, u banani mi smo...

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno