Slavka E superstar

Slika korisnika admin

Uh koja šiza prije par dana oko mene. Nema božićnice! Nema božićnice! Nema božićnice!... Jedino sam ja ful kul. Radim kod privatnika, tako da mi je svejedno. Božićnicu ionako nikad nisam dobila, pa tako da mi ova odluka vlade, ministara i ostalih koji su svoje guzice dobro podebljali, ne znači apsolutno ništa. Ali znam dosta onih kojima to puno znači. Koji božićnicu ne bi potrošili na nove skije, na neko putovanje van granice ili na krzno da im se na snijegu ne smrznu uši. A ne bi tu lovu potrošili ni na one preseringe naših koji ne vole da im se nosevi smrzavaju pa oko tog svetog katoličog praznika piče u toplije krajeve po frišku osunčanu boju jer je solarij ne samo štetan za zdravlje nego i totalno aut...

Da ne ispadne da sam bahata i bezdušna, nije ni meni svejedno oko svega. Mene je zabrinula ova zdravstvena reforma i riječi onog lika kojemu ja ne bih ovce dala čuvati, a kamoli ministarsku fotelju. Pa kad sam rekla prijateljici Silviji da me muči zdravstvo, participacije i sve što ide uz to, ostala je malo zbunjena.

- Čuj, mene u zadnje pred peemes bole križa za poludit. Pa me boli kolino pred promjenu vrimena. Pa mi biološki sat ne prestaje alarmirat da bi bilo vrijeme da postanem majka, žena i domaćica. I taj sat me toliko živcira, a ne znam ga i ne mogu ga ugasiti. A brzo će počet i osteoporoza, sve one bolesti što ih dobiješ kad lagano pređeš tridesetu... A za otić u doktora ti treba participacija...

Tako i ta participacija opet ide u korist bogatima. Hebate, pa ljudi će namjerno trpit bol dok ne umru samo da ne idu platit likara. A doduše, kakvi su nam likari...

Enivej, u našoj državi žive sve nekakvi iskrivljeni robinhudovi. Kod nas se krade siromašnijima da bi se dalo bogatijima. Ovi koji kroje proračune, reforme, zable i ostale klebezable oko toga očito nisu baš bili nekakvi filmofili i čitači lektire u mladosti. Ili im roditelji nisu dali ić u kino tako da su se odlučili osvetiti Robin Hudu na ovaj način.

Kad god je nekakva krizna situacija u državi, odma se po novinama raspali nešto drugo. Tako nam poskupljenje struje uvale tiho i neprimjetno u vrijeme nekakvog nogometnog prvenstva, sve kamene temeljce uvale u beton pred izbore pa onda sve zamre, kapitalne projekte pokrenu pa ih ugase... Evo sad su pune novine razvoda Eklstonovih. Jesu li Slavka i Berni u dosluhu s našim političkim vrhom?! Čitam na sve strane moguće razloge njihova razvoda: on je nemoguć, djeca su odrasla, je li razlog to što je on stariji 24 godine, što je niži skoro 30 centi?...

Kao da je uopće bitno koji je pravi razlog njihovog razvoda... Uzor svim mladim i (bez)perspektivnim djevojkama odlučio je dignuti sidro iz bračnog gnijezda. S punom vrećom para nakon toliko zajedničkih godina života. I ma što god tko mislio o tome je li dotična sponzoruša, nešto više ili manje, koliko god je vjerojatno glatko biti u njenoj koži i krznu kojim se zaogrće, uvjerena sam da isto tako nije lako biti u toj koži. Priče o ljubavi mlade startasice iz siromašne obitelji koja je ljubav našla u patuljastom, ružnom i starom bogatašu po meni ne spadaju baš ni u bajke. Pa jedva sam povjerovala i u Zgodnu ženu kad je Ričard Gir koji je fakat tamo frajer osvojio kurabu... mislim, i to sam uzela s rezervom, zvučalo mi kao Pepeljuga u koju ni kao mala nisam vjerovala, haha. Ali u ovu bajku Eklston... to mi je teško povjerovati. Mislim da je tu nakon tolikih godina došlo do one: čist račun - duga ljubav. Ne smatram da je Slavka loša žena i ne osuđujem je. Ne smatram je ni pozitivkom ni negativkom. Žena je odabrala svoj put, istrpila (?!) svoj križ i svaka čast. A to što joj se potrefilo da bi mogla lovom od razvoda riješiti dug Hrvatske, iskrene čestitke...

A možda je ona Vonder Vumen koja će podijeliti božićnice, sagraditi Polikliniku, uplatiti avans za participiranje u zdravstvu... Tko zna, čuda su moguća...

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno