BOL I PONOS: Kulturno-komemorativna večer "Škabrnja 18. 11. 1991."

Slika korisnika valentinam
Imamo obvezu posebno njegovati kulturu spomena
Toliko nam toga ovdje dolazi u misli i dotiče naše srce, dok svatko od nas na svoj način proživljava i bol i ponos, ljubav prema domovini i pitanja o budućnosti, svoju vjeru i pouzdanje u Boga, kazao je Marin Pavičić, ravnatelj škole u Škabrnji
Velimir BRKIĆ
Marin Pavičić, Ivica Matešić Jeremija, Ante Nazor

U povodu obilježavanja 26. godišnjice stradanja Škabrnje i Vukovara u dupkom punom atriju OŠ Škabrnja u utorak navečer održana je impresivna Kulturno-komemorativna večer "Škabrnja 18. 11. 1991." Bila je to emotivna večer sjećanja, ponosa i zahvalnosti poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima i civilima.

- Toliko nam toga ovdje dolazi u misli i dotiče naše srce, dok svatko od nas na svoj način proživljava i bol i ponos, ljubav prema domovini i pitanja o budućnosti, svoju vjeru i pouzdanje u Boga, kazao je Marin Pavičić, ravnatelj škole.

Kada su i suze od boli presušile

Večer za Škabrnju, kaže, večer je koja u mislima spaja slike života prije razaranja, slike gaženja ljudskosti te izrugivanje pravde tijekom i nakon rata, slike lica ljudi koji su sačuvali lice Škabrnje i onda kada su i suze od boli presušile.

- Ova naša večer spaja sve hrvatske krajeve i ljude diljem domovine, korake branitelja i novi naraštaj naših učenika kojima prenosimo vrednote spomena. Ovdje smo kao narod ponosni u svojoj budućnosti. Zbog naše sadašnjosti i budućnosti nedopustiva je neosjetljivost za ovo mjesto i njegovu žrtvu. Stoga sada, kada je stasao novi naraštaj, imamo obvezu posebno njegovati kulturu spomena, ugrađivati je u obrazovni sustav i u izražaje hrvatske kulture, poručio je Pavičić.

Na ovoj večeri o žrtvi Škabrnje i Vukovara, na kojoj je nazočio i Nediljko Bubnjar, škabrnjski načelnik, sudjelovao je i dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.

- Studeni 1991. tragičan je za hrvatski narod u Slavoniji, Borovom Naselju i Vukovaru. Okupirano je i Saborsko koje je sravnjeno sa zemljom do neprepoznatljivosti, a potom i Slunj, čije je hrvatsko stanovništvo poubijano ili protjerano. Okupirana su i ravnokotarska sela s većinskim hrvatskim stanovništvom u Škabrnji i Nadinu, čije je stanovništvo ubijeno ili protjerano, a kuće i crkve razorene ili oštećene, kazao je Nazor.

Prikazani su kratki dokumentarni filmovi o Hrvatskom memorijalno- dokumentacijskom centru, proglašenje suverenosti i samostalnosti RH 25. lipnja 1991. u Hrvatskom saboru koja je dotad bila u sastavu socijalističke Jugoslavije, te legendarni govor Vlade Gotovca ispred zgrade Komande 5. vojne oblasti u Zagrebu 30. srpnja 1991.

- To je bilo vrijeme domoljublja, čovjekoljublja i hrabrosti koje nas je dovelo do konačnog cilja, suverene i samostalne Republike Hrvatske. Ovdje je vrlo važno istaknuti kako je Hrvatski sabor donio i Povelju o pravima Srba i drugih nacionalnosti u Republici Hrvatskoj. Međutim, Srbi nisu htjeli ostati u sastavu RH već u Republici Srbiji. Naime, na osnovu prethodno donesene "Odluke o odcjepljenju Srpske autonomne oblasti Krajine od Republike Hrvatske" u Titovoj Korenici donijela se "Odluka o ujedinjenju SAO Krajine i Republike Srbije" i izdala zapovijed za mobilizaciju Teritorijalne obrane SAO Krajine, podsjeća zagrebački povjesničar, dodajući kako je time i praktično razotkriven glavni cilj srpske pobune i terorističkog djelovanja srpskih ekstremista u Hrvatskoj i uspostavljanje tzv. Velike Srbije na graničnoj crti Virovitica-Pakrac-Karlobag, objašnjavao je Nazor koji je pročitao i pjesmu "Zemljo Hrvatska" iz zbirke pjesama Katarine Pavičić.

Domovini potreban primjeren lijek

- Netočna je teza o "agresiji RH na BiH" i pokušaj da se Hrvatska optuži za "udruženi zločinački pothvat" u BiH. Da nije Hrvatske i Hrvata ne bi bilo ni BiH-a, zaključio je Nazor.

Nakon intoniranja Lijepe Naše i održane "Minute ponosne hrvatske tišine" za sve poginule i nestale hrvatske branitelje, učenici OŠ Škabrnja i OŠ Zemunik su čitali i recitirali literarne radove i stihove domoljubne poezije o stradanju Škabrnje i Vukovara u Domovinskome ratu.

Dvosatno druženje uz izložbene fotografije i dokumente 112. brigade HV-a obogatila je klapa Bibinje, članice školskoga zbora uz pratnju profesorice glazbene kulture Marte Dević te solistice Adriane Žilić i Tereze Kresoja. Program je priredila i vodila profesorica hrvatskoga jezika Stipana Banić.

- Domovinski rat, uz sve strahote, imao je i jednu dobru stranu, dokinuo je podjelu među Hrvatima i pokazao što može jedinstvo hrvatskog korpusa. Veliko zlo za hrvatsko društvo jesu upravo društvene podjele, reći će Banić.

Ističe kako se zlo društvenih podjela i neviđena brutalnost susreće upravo na reformi odgojno-obrazovnog kurikula, lažnih slika o samima sebi i vlastitih idejnih zločina s pomoću kojih se prešućuje i relativizira povijesne zločine, uzročnike dubokih društvenih podjela koje naše hrvatsko društvo čine ružnim i nemoralnim za normalno odrastanje učenika.

- Domovini našoj potreban je primjeren lijek, a ne kamilica, a on se krije u djelima, u vjeri i mudrosti kao najvišem zvanju koje pomaže razlikovati dobro od zla, istinu od lažni, zaključila je Stipana Banić.

Ivica Matešić Jeremija iz zadarskih Arbanasa, hrvatski publicist, književnik, časnik i vojno-diplomatski predstavnik, čitao je zapise iz svojih feljtonističko-memoarskih knjiga o Domovinskom ratu.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno