Presudili Ivanov i Rančić

Pišu se dva boda, ostalo će se zaboraviti. I sam je Aco Petrović kazao da je najvažnija pobjeda, a kad je tako, nek’ bude. Igra koju je sinoć demonstrirao Zadar imala je i dobrih i manje dobrih strana. Nedostajalo je koncentracije (puno lopta bačeno ni u što), i nedostajalo je u napadu ubojitosti s poludistance ili distance. One dobre strane sažele su se u broju skokova kojih je Zadar imao deset više, a u skoku je prednjačio Dejan Ivanov, te u broju pogođenih trica u zadnjoj četvrtini i na koncu treće čime je, napokon, Zadar dobio i poentiranje izvan prostora u kojemu je vladala velika gužva.
Petrović je spominjao zonu koju je prakticirao Roanne. I problem koji je nastajao iz toga što Zadar nije tu zonu dugo vremena mogao probiti na odgovarajući način. Vjerojatno je trener gostiju zamislio da će njegova obrambena crta biti dovoljno čvrsta da ne propušta previše lopta u reket, odnosno da bi igrači Zadra mogli imati problema u trici. U prvom je poluvremenu bilo nešto slično tomu, ali ne u zabrinjavajućoj mjeri po Zadrane. Oni su, naime, pronalazili neka dovoljno dobra rješenja kojima su uspjeli ubaciti dovoljno poena, a da istodobno i u obrani budu kvalitetni, to jest da Roanne ne uđe u velike serije poena. Na kraju druge četvrtine došle su i dvije trice (Stipčević, Rančić) kojima je Zadar malo razbucao zonsku obranu gostiju, a početak drugog poluvremena bio je po želji, opet jedna trica (Johnson) koja je dodatno uznemirila suparnikove redove. Nakon što je Petrović vratio Dejana Ivanova u 23. minuti, igra je Zadra ponovno dobila snagu, sigurnost, nastavljena je dominacija u skoku pa se Roanne malo povukao i napadao najviše preko Monroea. Tu je Marlon Garnett bio u nekoliko navrata za korak-dva sporiji i Petrović nije mogao ništa nego poslati ga na klupu, a vratiti Rančića. Kad je on ušao, obrana gostiju trebala se još više razvući, pa je jednu tricu ubacio Gečevski, Ivanov je dobio još više prostora unutra, a Rančić na početku četvrte četvrtine tricom potvrdio da – eto – ima dobrih rješenja. I još, da se vraća, vraća… Koliko je god Roanne nastojao nešto prelomiti, ušao je u problem. Začudo, gosti su se branili bez oštrijega starta, prvi su prekršaj u zadnjoj četvrtini zaradili tek pred kraj, a Zadru je to davalo završni forte jer je mogao čuvati loptu i vrijeme. Nekako kao da je i bio red da poenima utakmicu zaključe Ivanov i Rančić, dvojica najboljih u Petrovićevoj postavi. Zaslužili su, a i momčad je zaslužila čestitke jer nije baš jednostavno dobiti ovakve utakmice u kojima se kriju mnoge zamke. Zadar je izdržao, opet bez Malika Dixona, samo s Rokom Stipčevićem na graditelju igre. Ono malo minuta koliko je Toni Prostran bio u igri, bolje i ne spominjati.