Libijska bomba nad Lockerbiem

Snimke ostataka aviona i ljudskih tijela danima su obilazile svijet, kao i glavno pitanje koje ih je pratilo. Što se dogodilo? Je li riječ o još jednoj u nizu uobičajenih avionskih nesreća kojima je najčešće uzrok ljudska pogreška ili kvar na letjelici, ili je ipak u pitanju terorizam?
Iako je pogubljeni libijski vođa Moamer al  Gadafi za svijet već  odavno prošlost,  strašna zrakoplovna nesreća  čija se 23. obljetnica obilježava sljedećega tjedna, i  ovoga će puta podsjetiti na  pukovnika koji je osamdesetih godina podržavao i  novčano potpomagao terorističke napade.
Maleno škotsko mjesto  Lockerbie vjerojatno ne bi u  svijetu nikada postalo tako  poznato da iznad njega nije  21. prosinca 1988. godine eksplodirao putnički zrakoplov  koji je iz Londona letio za  New York. Mnogo godina nakon tragedije Gadafijeva Libija priznala je umiješanost u  taj zločin te pristala isplatiti  odštetu obiteljima žrtava.
U PAN Amovu Boeingu  747-121A, na letu broj 103,  toga kobnog dana nalazilo se  243 putnika i 16 članova posade. Većina putnika bili su  Amerikanci koji su iz Europe  putovali kući na božićne i  novogodišnje blagdane. Svih  259 ljudi u avionu, kao i 11  stanovnika škotskog mjestašca poginulo je u terorističkom napadu koji je zapanjio svijet, devetnaest godina prije još smrtonosnijega  zrakoplovnog udara na  SAD.
Raspadnuti avion i  sravnjene kuće
Na pisti londonskog Heathrowa toga fatalnog podvečerja ništa nije slutilo na  katastrofu. Zrakoplov je  uzletio oko 18.30 sati redovitom procedurom, i na svome letu prema SAD-u,  poštujući propisani koridor  letenja, usmjerio se sjeverozapadno prema Škotskoj.  Nakon samo pola sata letenja, našavši se iznad Lockerbiea, Boeing se raspao u  zraku, a njegovi ostaci rasuli  su se po gradiću.
Prave razmjere katastrofe  otkrio je tek sljedeći dana.  Iako su spasioci i istražitelji  brzo pristigli na mjesto nesreće, preživjelih iz zrakoplova nije bilo. Cijele noći trajao  je uzaludan pokušaj da se  pronađe barem jednog  preživjelog putnika. Nekoliko kuća na koje su se obrušili  ostaci aviona, doslovce je  nestalo u dimu i kršu, zajedno s njihovim stanovnicima. Ukupan broj žrtava u  zraku i na tlu, popeo se tako  na 270.
Snimke ostataka aviona i  ljudskih tijela danima su obilazile svijet, kao i glavno pitanje koje ih je pratilo. Što se  dogodilo? Je li riječ o još  jednoj u nizu uobičajenih  avionskih nesreća kojima je  najčešće uzrok ljudska pogreška ili, rjeđe, kvar na letjelici, ili je ipak u pitanju  terorizam?
Pred velikim brojem istražitelja našla se teška zadaća jer ostaci letjelice ležali  su razasuti na oko dvije tisuće četvornih kilometara.  Bila je to površina, primjerice, Londona. Pilotska kabina pri eksploziji se odvojila  od ostatka aviona te je pronađena čak četiri kilometra  dalje od Lockerbiea.
S obzirom da je bila riječ o  jednome od najstarijih tipova Boeinga 747, proizvedenoga 1970. godine, istražitelji su se najprije vodili  teorijom kako je zakazao neki od bitnih sustava upravljanja. Međutim, pronađeni  ostaci zrakoplova, koji su se  dugotrajnim radom slagali u  mozaik, nisu otkrivali bilo  kakav kvar ili nedostatak. Ni  u pronađenu kokpitu ništa  nije ukazivalo na tehnički  uzrok pada.
Iako su odmah po nesreći  neke terorističke i ekstremističke organizacije u svijetu  preuzele odgovornost za pad  aviona, policijska istraga je  pokazala da su njihova “priznanja” neutemeljena i da nemaju veze s nesrećom. S obzirom da kvar na avionu nije  ustanovljen, istraga je krenula drugim smjerom. Nastojalo se, naime, utvrditi je li  ipak riječ o sabotaži.
Bomba u putnom  kovčegu
Proučavajući temeljito  svaki djelić raspadnutog  aviona, istražiteljima je nakon nekoliko mukotrpnih  dana konačno uspjelo naići  na dragocjeni trag – jedan je  komadić olupine, naime, bio  oštećen eksplozivnom napravom. Nakon njega pronađen je još jedan dio aviona  koji je sadržavao trag dvaju  kemijskih elemenata koji se  koriste pri izradi plastičnog  eksploziva.
Tjedan dana nakon nesreće, 28. prosinca, istražitelji  su sa sigurnošću znali da je  PAN Amov let 103 srušen  podmetnutim eksplozivom,  te se nesreća od tog časa  počela tretirati kao teroristički napad.
Istraženi su svi putnici koji  su se nalazili u avionu, kao i  članovi posade, ali ni jedan  od njih nije se mogao dovesti  u vezu s postavljanjem eksplozivne naprave. Ipak, istražitelji su uspjeli otkriti da  je eksplozivna naprava bila  skrivena u prednjem prtljažnom prostoru.
Daljnja istraga, temeljena  na popisu prtljage, pokazala  je da je prtljaga koja je skrivala bombu, prebačena u Boeing s drugoga leta koji je u  London stigao iz Frankfurta.  Pedesetak putnika s frankfurtskog leta, u Londonu se  zajedno sa svojom prtljagom  ukrcalo u smrtonosni Boeing.
Međutim, jedan putnik,  čija je prtljaga također bila  ukrcana, nije ušao u zrakoplov. Njegov putni kovčeg  marke Samsonite 4000 skrivao je bombu.
Tip kovčega ukazivao je da  potječe sa Srednjeg istoka jer  je samo za to područje proizvedeno nekoliko tisuća takvih primjeraka, ali još važniju informaciju ponudili su  ostaci odjeće koju su istražitelji pronašli neposredno uz mjesto eksplozije, a  potjecala je iz atentatorova  kovčega. Odjeća je bila proizvedena od proizvođača s  Malte i prodavala se samo na  tome sredozemnom otoku.  Istražitelji su pak uspjeli pronaći trgovinu u kojoj je kupac s libijskim naglaskom  kupio odjeću. Godinu dana  nakon nesreće istraga je povezala još mnoge detalje, a  svi su nedvojbeno ukazivali  da je bombu u Boeing 747  podmetnuo terorist koji je  potjecao iz Libije. Detonator  na ubojitoj napravi proizvela  je jedna švicarska firma i to  na zahtjev libijske vlade.
Deset godina nakon nesreće, 1999. godine, uhićen je  konačno Abdel Baser al Megrahi, visoki libijski obavještajac i u Velikoj Britaniji  osuđen na doživotni zatvor  zbog planiranja i organizacije terorističkog napada na  PAN Amov zrakoplov. Dvije  godine nakon presude Megrahiju Libija je službeno  priznala upletenost u bombaški napad i isplatila oko  dvije i pol milijarde dolara  odštete obiteljima žrtava.
Ipak, svijet je još jednom  ostao zaprepašten. Naime,  zbog neizlječive i teške bolesti 57-godišnji Megrahi je  2009. godine pušten iz škotskoga zatvora na slobodu, a u  Libiji je dočekan kao heroj.  Dočekao ga je Saif al Islam,  Gadafijev sin kojega danas u  Libiji čeka suđenje za ratne  zločine.