Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Franz von Suppe će dobiti svoj perivoj u Zadru

17.12.2019. 13:30


Bečki Hrvat dr. sc. Marijan Brajinović, austrijski ministar-savjetnik u mirovini, prisegnuti sudski tumač i prevoditelj, utemeljitelj je i osnivač Austrijsko-hrvatskog društva koji preko 40 godina aktivno djeluje na području Austrije i Hrvatske. Rođen 1949. u Gornjoj Dubici, općina Odžak, u Bosanskoj Posavini, gdje su partizani nakon pada Berlina, dakle poslije završetka Drugoga svjetskog rata, pobili 3404 mladih Hrvata. Tek nedavno je podignut spomenik tim ljudima kojima je bio stran fašizam jer su živjeli u višenarodnoj sredini. Htjeli su samo željeli živjeti u državi koja nosi ime njihove narodne pripadnosti..Izjavili ste u jednome intervjuu: Nije lako živjeti u kažnjeničkoj općini koja kao posljednja dobiva struju, vodu, asfaltirane ceste… Po stricu Marijanu dobivam ime jer moj otac nije vjerovao da će mu brat nakon 13 godina političkog zatvora izaći živ.
Poštovani ovo su riječ dvije u uvodu o Vama, što biste još dodali o sebi?
-Dolazim u Beč s namjerom da studiram jer s maturom klasične gimnazije nisam se mogao upisati na fakultet u Zagrebu. Da bi mogao financirati moj studij, počinjem moj teški život u Austriji 1971. na građevini, radeći najteže poslove. Nakon šest mjeseci teškog posla i usavršavanja njemačkog jezika, upisujem se na fakultet slavistike i povijesti umjetnosti. Paralelno upisah paralelno viši studiji za turizam, a po završetku i viši studij za promidžbu i prodaju i kad i to završih, viši studij za eksport. Poslije promocije na slavistici odlučih zavrišti dvogodišnji post-diplomski studij na prestižnoj Diplomatskoj akademiji u Beču, koju je puno kasnije završila i sadašnja predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. S tim diplomama dobih posao u jednoj od najvećih banaka u Beču, a kratko potom mi ponudiše posao u Saveznom ministarstvu za gospodarstvo i trgovinu.


Jelačić i Beč
Odavno ne vjerujem u slučajnosti pa nije niti slučajnost što smo se upoznali na Domoljubnoj večeri, predavanju i predstavljanju zajedničkoga Prijatelja Ante Nadomira Tadića Šutre, osvjedočeni ste Domoljub, jeste li dojma kako se rijetko ili nikako govori o Domoljubima, i to se nekako gura u stranu, a državu nismo dobili na lijepe oči preko 23 000 tisuće palih je za Domovinu.
-I ja sam duboko sam uvjeren u sudbinu ili kako ja to kažem u "božju providnost".
Negdje pročitah da je pohod bana Jelačića u Beč preko Mađarske, kako bi spasio Austro-Ugarsku monarhiju zavio još više udovica u crno. Zahvala za tu veliku uslugu je nama poznata. Mađari dobiše ovlasti nad Hrvatima. U Beču nema niti jednog znaka zahvalnosti za spašavanje monarhije osim da je ban Jelačić proglašen počasnim građaninom Beča, Zbog toga spašavanje monarhije dobismo epitet "zaostalog i reakcionarnog naroda" od Karla Marxa. U obrambenom ratu ipak dobismo svoju državu, koju je ogromna većina Hrvata širom kugle zemaljske priželjkivala, osim onih za koje je ona "slučajna država" a sada takvi nekarakterni ljudi žele stati toj državi na čelo.
Dobro je gvardijan fra Ante Kekez rekao da imamo još mnogo čelnih ljudi koji nemaju ni trunke domoljublja te svaki vid domoljublja zatiru, skoro bi rekao da imaju ovlasti da bi takvi ljudi ponovo stavljali sve one koji ne misle kao oni u zatvor. Zato je neviđena sramota da posebno nadareni pjesnik Ante Nadomir Tadić Šutra ne može postati član Društva hrvatskih književnika, dok ga u Društvo hrvatskih književnika objeručke primaju. Imam dojam da kojim slučajem Peter Handke zatraži da postane član Društva hrvatskih književnika da bi ga s veseljem primili usprkos ignoriranja agresije i genocida koji je počinila Srbija.
Imamo povijest otpora, žrtve, ponosa i vjere a nerado govorimo o njoj? Što je to u Hrvatskome biću?
-Hrvati su ponosan narod, a mnogima je usađena vjera u obiteljskom domu te razlikuju dobro od zla. To imamo zahvaliti aktivnoj katoličkoj vjeri u Hrvata.. U taj vjerski katolički odgoj su uvjereni i ljudi drugih vjera. Tako moj dobar poznanik iz Beča dr. Salim Hadžić, po zvanju hodža i vjeroučitelj, svoju djecu je slao u katoličku školu kod časnih sestara. Bio je uvjeren u dobar odgoj kako na školskom tako i na vjerskom polju.
Što se tiče žrtve i tu katolici dobiju usađeno da je žrtva časna i poštena.I to mi je bila nit vodilja da radije trpim i podnosim žrtvu proganjanja od strane tadašnjih vlasti, koji su mi na drugoj strani nudili i novac i luksuz i prestanak zlostavljanja, ako pristanem raditi za njih kao doušnik i izdajem svoje ljude. Odlučio sam se za teški rad i siromaštvo, te danas mogu pogledati u zrcalo i znam da nitko zbog mene nije imao poteškoća u životu, niti je bio proganja zatvaran, a možda i smaknut.


Lažni domoljubi
Svjedoci ste kako se vani promovira sve više lažnih domoljuba, dojučerašnjih mrzitelja Hrvatske, dok mi šutimo ostavljamo prostor tim i takvima.
-To sam u više navrata doživljavao u Beču. Rijetko kada Austrijanci razlikuju domoljuba od mrzitelja Hrvatske te ako traže nekog referenta na temu politike, gospodarstva uzimaju one koji obnašaju funkcije sveučilišnih profesora ili iz redova visoko rangiranih političara. Oni biraju kandidate po profesiji i jezičnom znanju. Tako nam dolaze kao predavači ljudi koji su uživali stipendije i fonda druga Tita i zagovarali Jugoslaviju i bili otvoreno protiv stvaranje Hrvatske, a Hrvatsku mrze ili trpe je kao nužno zlo. Na tom polju zakazuje i hrvatska diplomacija, koja nije dorasla svojoj zadaći. Oni bi trebali biti prvi koji na svaku omaložavajuću izjavu takvih predstavnika Hrvatske dignu svoj glas i javno protestiraju da takve predavače organizatori ne pozivaju jer blati sadašnju predsjednicu u inozemstvu. Tako je prof. Nenad Zakošek govorio da predsjednica Grabar-Kitarović dolazi na sveučilište gdje on radi i da joj to ne treba. Da li joj to treba ili ne to nije tema. Na njemu je da ukazuje na pozitivne aspekte svoje zemlje i na taj način stvara pozitivnu klimu.
Na slijedećem takvom skupu je bio ponovo predlagan prof. Zakošek i prof. Ivo Josipovic, koji halucinira i vidi u Hrvatskoj svuda ustaše, a nigdje svoje fanatične i fašistoidne komuniste, koji prije par dana dijeliše letke u Zadru "Smrt fašizmu sloboda narodu". I taj uzvik sistema koji je pobio pet puta više nedužnih ljudi nego Hitlelrov fašizam, trebalo bi kažnjavati, jer ti isti pozivaju ponovo na pokolje svojih sugrađana koji ne misle kao oni.
Upečatljiv mi je i prvi javni nastup predsjednika Mesića u "Haus der industriellen Vereinigung" u Beču, gdje je 1991. i dr. Tuđman držao predavanje. Mesić je posvetio svoje predavanje samo blaćenju svog predčasnika, a moja supruga je slikovito opisala kako je ona to sramotno predavanje doživjela to toneći/propadajući sve dublje i dublje u udobnu stolicu zbog bljuvotina koju izreče taj političar. Kao tadašnji predsjednik Austrijsko-Hrvatskog društva bio sam na večeri koju je upriličilo veleposlanstvo za predsjednika. Za tim stolom sjedila je dr. Vesna Cvjetković, neka novinarka Badurina, očito iz ovih krajeva i prof. Zdravko Tomac. Odmah sam otvorio temu da je sramota kakvo je predavanje održao predsjednik Mesić. Jedino mi je dao za pravo Zdravko Tomac ispričavajući ga da mu je to sigurno napisao njegov savjetnik Tomislav Jakić, a on to prije nije ni pročitao. Ja sam na to rekao to nije stranački sastanak u Hrvatskoj te da su među publikom bili poslovni ljudi koji su htjeli čuti nešto pozitivno o Hrvatskoj radi eventualnih investicija. Predavanje je bilo ispod svakog nivoa i kontraproduktivno. Na toj istoj večeri je kao počasni gost bio pozvan izvjesni Ismet Kultić, za koga sam znao da je bio desna ruka Fikreta Abdića. Isti se puno prije toga hvalio da je za izbornu kampanju dao Mesiću 100.000 njemačkih maraka. Meni je radi toga bilo jasno zašto je taj nepismeni čovjek bio počasni gost predsjednika i zašto je Mesiću bila važnija sudbina Muslimana u Bosni od ugroženosti Hrvata. O mojim dojmovima o tom predavanju sam objavio članak u Hrvatskim novinama, tjedniku Gradišćanskih Hrvata. Par godina kasnije sam saznao da je Ismet Kutlić nađen mrtav u njegovu stanu u Zagrebu. Da li je to bila prirodna smrt upitno je. Čudan prijatelj i počasni gost jednog predsjednika.




Promocija Hrvatske i Zadra
U posebnoj ste misiji u Zadru, recite nam nešto o tome.
Ne bih rekao misija, jer to bi značilo da me netko plaća da odradim jedan posao, te da to samo radim radi materijalnih interesa. To mi je usađeno, možda i zbog održavanja kontakata sa mojim prezimenjakom prof. Lukom Brajnovićem, koji se borio cijeli život za Hrvatsku, pišući u novinama vrsne članke u novinama i podučavajući novinarstvo u Pamploni. Stavio sam si za zadaću da promoviram Hrvatsku u što boljem svjetlu u Austriji. Tako sam inicirao podizanje više od desetak spomen-ploča i dva poprsja u Austriji, a do sada i dvije spomen-ploče u Hrvatskoj i to u Zagrebu i Splitu. I sam ne znam zašto me je vukla ideja da baš u Splitu podignem spomen-ploču ocu austrijske operete, glazbeniku hrvatskih korijena, Franzu von Suppèu, koji je rođen 18. 4. 1819. i to u Splitu. Grad Split kratko poslije smrti velikog glazbenika donese odluku 1895. da će mu podići spomen-ploču, no realizacija je krenula na moju inicijativu iz Beča nakon 103 godine, te je spomen-ploču 1998. svečano otkrio gradonačelnik Splita Ivan Škarić i moja malenkost kao predsjednik Austrijsko-hrvatskog društva u Beču, uz asistenciju i logističku pomoć sestarskog društva Hrvatsko-Austrijskog u Splitu, na čelu sa predsjednikom dipl. iur. Milovojem Rojom.
Kako i sam postade povratnik, ponovo mi dođe ideja na pamet da za 200. obljetnicu Franza von Suppèa postavim spomen-ploču u Zadru, u kome je isti proveo svoje djetinjstvo i sa 15 godina komponirao "Missu Dalmatica" koja je još davne 1835. praizvedena u Franjevačkoj crkvi u Zadru.
Bilo mi je jasno da će biti teško probiti taj led i bilo što realizirati. Predložih Austrijsko-hrvatskom društvu iz Beča, koje sam 1990. osnovao, da budu i ovaj puta inicijatori i suorganizatori te lijepe akcije. Nova garnitura na čelu je bila protiv te mi ništa drugo ne preostade, nego priupitati Hrvatski svjetski kongres u Austriji, čiji sam bio suinicijator i prvi predsjednik za Austriju. Tu sam imao više sreće te sam uputio u ime HSK prijedlog Gradu Zadru da nam pomognu oko realizacije podizanja spomen-ploče Franzu von Suppèu.
Tijekom traženja adrese kuće u kojoj je Franz von Suppè stanovao, upoznah mladu muzikologinju dr. Katarinu Burić-Ćenan, a od prije poznam voditeljicu Sveučilišne biblioteke dr. Alois Mock u Zadru, dr. Anitu Pavić-Pintarić, koje su odmah bile zagrijane za realizaciju ne samo spomen-ploče, nego i znanstvenog skupa u spomenutoj biblioteci, što je uz sudjelovanje 12 referenata i realizirano.
Grad Zadar je pokazao interes zahvaljujući isto pukoj slučajnosti jer je na čelu gradskog odjela za kulturu muzikologinja mag. Dina Bušić, koja se svesrdno zauzela da muški zbor HRT izvede "Missa Dalmatica" 22. 11. 2019. u katedrali svete Stošije u Zadru, u kojoj je navodno i Suppè kao dječak pjevao.
Ponovno slučajnost ili sudbina, da i moja malenkost sada pjeva u katedralnom zboru u Zadru.
Meni potom iz Grada Zadra i Koncertnog ureda u Zadru dadoše do znanja, da se pridružju sufinaciranju spomen- ploče, čija će realizacija uslijediti u prosincu zbog dugog traženja adekvatne adrese i potrebnih dozvola od Ureda za zaštitu spomenika. Tu odluku sam pozdravio, jer tako ne samo da se ja vratih kao "Gastarbeiter" iz Beča u Zadar, nego dovedoh i jednog bivšeg stanovnika Zadra iz Beča ponovo u Zadar.


Zgrade kojih nema
Pohvalili ste suradnju s gos. Dinom Bušić.
Gospođa Bušić je muzikolog, koji ima poseban osjećaj za glazbu i kulturu, te je prava osoba na toj poziciji. Ona je kooperativna i ažurna. Bio sam iznenađen njezinom brzinom i ekspeditivnošću. Znao sam od nje dobivati odgovore i poslije pola noći i to na vikend. To govori o osobi koja nije uhljeb, nego joj je stalo da grad za koji radi profitira te da realizira nešto vrijedno i prepoznatljivo. Bečki Novogodišnji koncert se pokazuje preko televizije u 90 zemalja širom zemaljske kugle te ima milijunsku gledateljsku publiku. Često puta su na programu i djela Franza von Suppèa na programu. Koji benefit ima Hrvatska od toga ako pokaže svijetu da je Suppè svoje glazbene temelje dobio u Zadru, gdje je proveo svoje djetinjstvo.
Zadivljeni ste susretljivošću franjevaca a posebno njihovoga gvardijana koji je za te i takve projekte.
Za dlaku je falilo da se postavljanje spomen-ploče ne realizira, jer na dvije poznate adrese stanovanja obitelji Suppè ne postoje više te zgrade. Kako sam saznao o praizvedbi "Missa Dalmatica" u Franjevačkoj crkvi u Zadru, odlučih koncem srpnja poći do gvardijana. Pri samom napuštanju samostana sretoh gvardijana, te mi isti reče, da je on u odlasku i za dva tjedna dolazi novi gvardijan fra Ante Kekez, te se on ne želi miješati u odluke koje se događaju poslije njegova mandata.
Novi gvardijan fra Ante je u to vrijeme bio na Pašmanu, a kako nije imao mail, a nisam znao njegov telefon, odlučih se za kontaktiranje franjevačkog provincijala fra Andrije Bilokapića preko maila. Kratko poslije dobih pozitivan odgovor uz ograđivanje da konačnu odluku donosi novi gvardijan fra Ante Kekez. To mi je puno značilo, jer sam bio uvjeren da gvardijan neće odbiti realizaciju podizanja spomen-ploče. Moja ideja, da se spomen-ploča postavi na crkvi, kao što to čine u Beču za poznate glazbenike: Mozarta, Beethovena, Schuberta, je odbačena od Ureda za zaštitu spomenika u Zadru, no zato su dozvolili da se spomen-ploča povodom 200. obljetnice rođenja velikog glazbenika, postavi na fasadi Franjevačkog samostana u Zadru.
Hoćemo dobiti napokon novi trg, spomen ploču ili?
Na kraju sam si mislio pa tome velikom glazebniku, po kome je nazvano više ulica u Austriji, treba dati obilježje neke ulice ili trg ili slično. Tako slučajno ili je ponovu po srijedi sudbina, naiđoh na jedan perivoj na poluotoku s tri poprsja, ali bez oznake. Proslijedih tu informaciju savjetnici za kultura Grada Zadra mag. Dini Bušić, te predložih da se taj perivoj zove Franz von Suppè. U tom perivoju je predviđeno i postavljanje poprsja Franza von Suppèa. Savjetnica za kulturu brzo odgovori da se slaže s prijedlogom. I tako od male zamisli će nastati dostojno čašćenje zaboravljenog velikog sina grada Zadra.


Instituicije ne rade svoj posao
Promovirate hrvatsku kulturu i hrvatske umjetnike vani.
Za vrijeme obrambenog rata na prvom mjestu je bilo promoviranje hrvatskih interesa. Kroz moju poziciju u ministarstvu i na osnovu činjenice da su moje studijske kolege bile rasute po raznim ministarstvima,bilo mi je puno lakše doći do saveznog kancelara ili do ministra dr. Alois Mocka. Svi kontakti na političkoj razini do oficijelnog priznanja Hrvatske su išli preko Austrijsko-Hrvatskog društva kome sam bio na čelu. Jasno je da sam organizirao dva predavanja dr. Franji Tuđmanu u Beču i u Velikom Borištofu, te književnicima Petru Šegedinu, Dragutinu Tadijanoviću, Stjepanu Šešelju, političarima ministru dr. Luji Tončić-Sorinj, te Branku Salaju te inicirao predavanje Mati Meštroviću i Zvonimiru Šeparoviću itd, i koncerte kao glazbeniku Vladimiru Krpanu, te izložbe o razrušenoj Hrvatskoj ili moju izložbu "Tragovima Hrvata u Austriji", koja je bila izložena i Gradskoj loži u Zadru, te izložba "Hrvatske riječi u dijaspori", i mnoge humanitarne izložbe.
Što zamjerate nama u RH?
Smeta me krilatica"Nek institucije rade svoj posao", a svi znamo da te institucije ne rade svoj posao i to po naredbi odozgor, jer to mnogima pogoduje. Tom krilaticom se koriste oni koji su najkoruptniji. U mutnom se lovi najbolje. Na svakom koraku se susrećem sa korupcijom, da li je to u pitanju Vodovod ili Elektra, koji kroz odugovlačenje priključaka ili oko ishođenja kojekakvih dozvola. Jednim jedinom potezom bi se to iskorijenilo kad bi se dali razumni rokovi do kada takav zahtjev mora biti riješen. Baš sam pitao direktore austrijskog plinskog poduzeća EVN kako se dugo čeka na priključak plina u Austriji. Odgovor je glasio ako je kuća u naselju za dva tri dana je plin uveden, ako je kuća sagrađena na livadi, gdje nema drugih kuća, onda traje dva tjedna.


»Naše znanje o lobiranju je još u pelenama. Nedostaje nam volja i know-how


Pa nije čudo što investitori bježe iz tako neuređene pravne države. Tko se želi upustiti u dugogodišnje suđenje da dobije možda svoje pravo. Znam za slučaj gdje je grad Zagreb prodao privatni stan još 1998. i vlasnik tog stana i nakon 21 godinu ne može raspolagati svojim stanom. Pa to se može dogoditi samo u "banana republici". Sve institucije od DORH-a do sudova su uključene. Takvi slučajevi se rješavaju u Austriji za tri mjeseca i oni koji su to skrivili odgovaraju pred krivičnim sudom, a bome plate debelu nastalu odštetu sa zateznim kamatama. Pa sam sam doživio koruptnost policije, a prijava upućena na ministara za unutarnje poslove ostaje neodgovorena. Imam osjećaj da sam u nekoj afričkoj zemlji u kojoj se ne zna ni tko pije ni tko plaća.
Nadalje me je prilikom gradnje kuće smetala neizmjerna neprofesionalnost i neodgovornost izvođača, nedržanje termina, nesavjesnost. K tome svemu nadležne institucije štite takve "fušere" i ignoriraju opravdane pritužbe investitora. Meni je poznata električna firma iz Zadra radila elektriku na terasi te su dvije svjetiljke eksplodirale. Pa prije par godina je kod Foše poginuo pas radi loše odrađenih električnih instalacija. Niti firma niti komora nisu makli ni prstom. U Austriji bi takva firma bila automatski zatvorena jer ugrožava ljudske živote.
Imam dojam da smo izišli iz komunizma ali komunizam, nije izišao od nas. Na moje pritužbe na loš rad mnogih institucija dobivam češće odgovor pa zašto ste došli iz uređene zemlje u neuređenu zemlju. Stekao sam dojam da mi žele reći: pusti ti nas u našem neradu a ti idi tamo gdje se mora raditi i znojiti, a mi ćemo se snaći.


Privucimo austrijske umirovljenike
Dičimo se turizmom, a turisti traže priče, mi ih imamo ali ih ne iznosimo na svjetlo dana je tu problem u lošem kadroviranju?
Austrija koja nema more spada u broj jedan turističkih zemalja po broju prenoćišta. No u Austriji ne nude samo sunce, snijeg ili kulturu nego i druge alternativne sadržaje. Ako uzmem samo Zadar i okolicu već u rujnu vidim samo turističku sezonu. Predivni krajolik i lijepo vrijeme bi bila jedinstvena prilika za privlačenje umirovljenika koji imaju novaca a žele nešto doživjeti. Treba osmisliti programe za posjet prirodnih parkova, kušanje vina, berba grožđa, maslina, zdravstveni turizam u ljekovitom ninskom blatu tik uz drevne rimske hramove i kuće rimski bogataša. Pa u Austriji je svaki četvrti čovjek u mirovini i ima pristojnu mirovinu. Pa Bečani idu masovno na izvedbe opereta u Bratislavu. Pa kad smo u glavnoj sezoni ponudili nešto kulturno na njemačkom jeziku za veliki broj Nijemaca i Austrijanaca? Kad se dogodio veliki nastup neke svjetske zvijezde fanovi iz susjednih zemalja na koje bi dolazi fanovi iz susjednih zemalja. Kad je Zadru organiziran simpozij liječnika ili farmaceuta, na koji dođe po par tisuća sudionika. Preduvjete za takvo što bi imali, no treba imati adekvatne kongresne dvorane i ugostiteljske objekte. Ova vrsta turizma je unosna i događa se i izvan glavne turističke sezone. Kad je fešta samo za nautičare turistička grana koja jako brzo raste. Nudim gotov nautički rječnik njemačko hrvatski i pišem pet puta Gospodarskoj komori u Zagreb a oni se ne udostoje niti odgovoriti.
Koliko je se vani promijenila slika o nama?
Mi nismo još uspjeli objasniti svijetu da nismo na Balkanu i da nas ne mogu u taj koš svrstavati. Rijetko tko zna kako je nastao taj naziv. Pa to je nastalo po jednoj planini Balkan u Bugarskoj. Pa što mi imamo s tim, posebno ako taj naziv ima negativan prizvuk. Oni koji se ponose tim nazivom, neka ga koriste. Pa nedavno su hrvatski ministri u nemogućnosti spominjanja Jugoslavije počeli širiti krilaticu "regije". Bivši podpredsjednik Austrije i stranački šef ministar dr. Alois Mocka, koga sam prošle i predprošle godine ugostio u Kožinu, je jedan od rijetkih koji se zalaže da Hrvatsku svrstavaju u Srednju Europu. Njemu se Hrvatska nije odužila nikakvim odličjem za zalaganje oko priznanja Hrvatske, za poklanjanje teleskopa u vrijednosti od milijun eura, za darivanje 300 stipendija hrvatskim studentima. Tako visokog gosta sam htio odvesti na kurtoazni razgovor kod zadarskog gradonačelnika, jer je dr. Busek bio dugo godina dogradonačelnik grada Beča kao i ministar znanosti. Usprkos više dopisa i telefonata od termina nije bilo ništa. To sam kompenzirao s terminima kod nadbiskupa Puljića, kod gospodina župana, kod tri prorektora. Kako su samo bili iznenađeni prorektori kad su ustanovili da su mnogi njihovi studenti bili korisnici austrijske stipendije, koju je kreirao dr. Busek.
Naše znanje o lobiranju je još u pelenama. Nedostaje nam volja i know-how.


Neobrađena zemlja
Što prvo vežu uz nas kad kažemo Hrvat?
Oni znaju da su Hrvati katolički narod koji je štitio zapad od prodiranja Turaka. Čak sam jednom prilikom pitao bečkog gradonačelnika da li mi može objasniti od kuda dolazi riječ kravata. On je kao iz topa objasnio da da riječ potječe od riječi Hrvat, koji su u 30-godišnjem ratu nosili rupce oko vrata, a to se svidjelo francuskim plemićima te su i oni počeli isto nositi i to nazvali "mode a la croate". Nama u Austriji je puno lakše jer mi imamo hrvatsku manjinu u Gradišću, koji su vrijedni i pošteni te se to prenosi i na druge Hrvate. Gradišćanski Hrvati su do prije par godina imali dva Hrvata kao ministra u vladi, a bome je i Gradišćanski biskup dr. Egidije Živković. Koncem šezdesetih godina smo imali i ministra vanjskih poslova hrvatskih korijena dr. Luju Tončić-Sorinja, koji je bio kasnije i prvi Hrvat kao generalni tajnik Europskog savjeta, puno prije gospođe Burić-Pejčinović, te komu imamo zahvaliti izbor europske himne.
Što biste nam poručili nama u RH?
Jedan visoki manager je putujući kroz Hrvatsku rekao svom hrvatskom sugovorniku: "Pa Hrvatska mora biti jako bogata zemlja" Hrvat je začuđeno odgovorio pa kako dolazite do tog zaključka. Na to je stranac rekao pa u mojoj zemlji nema ni pedlja neobrađene zemlje, ako vi nemate potrebu obrađivati ovu zemlju, onda morate biti jako bogati. Koja je milina vidjeti lijepo obrađena polja u Austriji ili u proljeće sve procvale žitarice od žute soje preko silnih plantaža suncokreta. To je milina pogledati ne samo domaćima nego i turistima.
Kad bi svi radili na ovim silnim hektarima plodne zemlje, na kojoj bi bez puno truda rasli vinogradi, masline češnjak, lavanda i onda bi manje uvozili, a više izvozili. Onda bi imali dosta posla za sve koji su na burzi rada.
Žalosno je da dolazi do tolikog odlijevanja visoko obrazovanih stručnjaka. Tu je zakazala vlada. Pričao mi je jedan manager da je skoro jedan dio produkcije BMW bio spreman graditi tvornicu kod Osijeka. Sve je palo u vodu jer je jedan od čelnih ljudi pitao a što ja imam od toga. Manager mu je rekao da može zaposliti tri tisuće ljudi i da se može s tim bolje plasirati na slijedećim izborima. To je sve bilo nevažno. Novac je bio u pitanju, a Nijemci ga nisu htjeli dati.
Mnogi ljudi su otišli zbog frustracije i neizvjesnosti kamo ide ova zemlja. Ovi političari nemaju vizije, a još manje koncepta kako će Hrvatska izgledati za deset godina, puni su sami sebe i k tome još i bahati. Pa premijer mi je na dopis s prijedlogom da postavimo spomenik žrtvama fašizma i komunizma pred predstavništvo Europske zajednice u Zagrebu, odgovorio tek nakon dvije godine, jer sam zaprijetio da ću moj prijedlog i njihovo nereagiranje proslijediti medijima.
Dakle oni na vrhu trebaju temu za narod da od njih stvaraju ustaše, a drugi koji pjevaju ustaške pjesme po Australiji se predstavljaju kao "antifašisti"
 


BOGATA HRVATSKA
Jedan visoki manager je putujući kroz Hrvatsku rekao svom hrvatskom sugovorniku: "Pa Hrvatska mora biti jako bogata zemlja" Hrvat je začuđeno odgovorio pa kako dolazite do tog zaključka. Na to je stranac rekao pa u mojoj zemlji nema ni pedlja neobrađene zemlje, ako vi nemate potrebu obrađivati ovu zemlju, onda morate biti jako bogati


Hrvati kao barbari
Ima li nešto što Vas nisam pitao a rado biste odgovorili na to?
-Vizit karta svake zemlje je čuvanje okoliša. Sudeći po tome Hrvati su barbari. Svuda se nalazi otpad pored cesta u šumarcima na putevima, na bivšim odlagalištima smeća gdje je postavljena tabla da se ne smije odlagati smeće. Vidim ljude koji direktno izpumpavaju septičku jamu u prirodu ili u more. Želimo imati goste sa zapada, a kod njih je uređen okoliš svetinja. To od Boga dano blago ne znamo cijeniti nego ga gazimo nogama.
Na neuređenim i divlje izgrađenim plažama Kožina bez šetnice, nema preko turističke sezone niti jednog tuša, a još manje WC. Put do drevne crkve sv. Bartola, spomenik nulte kategorije je popločan, ostatcima smeća i ljudskim izmetinama.