VICEADMIRAL ZDRAVKO KARDUM: Moramo biti jako pažljivi i ostati svoji na svome

Vlada RH u ponedjeljak je na sjednici usvojila odluku o proglašenju isključivog gospodarskog pojasa na Jadranu koje će službeno održati u siječnju nakon sastanka resornih ministara Hrvatske, Slovenije i Italije. O ovoj će odluci Sabor RH glasati na sutrašnjoj izvanrednoj sjednici, s obzirom da je Vlada već usvojila i nacrt prijedloga odluke o proglašenju isključivog gospodarskog pojasa u Jadranskom moru.
Tim povodom razgovarali smo s hrvatskim viceadmiralom u mirovini, bivšim zapovjednikom Hrvatske ratne mornarice, Zdravkom Kardumom, koji ističe kako Hrvatska ne smije dopustiti oranje dna i podzemlja epikontinentalnog pojasa.

More najveći gospodarski resurs
Kako komentirate Vladinu odluku da se do kraja godine proglasi isključivi gospodarski pojas RH na Jadranu?
– Apsolutno podržavam Vladu u proglašenju isključivog gospodarskog pojasa. Nadam se da je sazrjelo mišljenje kako konačno treba urediti položaj Republike Hrvatske kao obalne države sa svim pravima i obvezama koje iz tog proizlaze. Hrvatska se definitivno mora okrenuti moru kao velikom, možda i najvećem gospodarskom resursu, naravno uz sektor proizvodnje hrane. Sve ostalo je vrlo važna nadogradnja. U cijelom postupku implementiranja prava i obveza u isključivom gospodarskom pojasu, koji nije gotov činom proglašenja, moramo biti jako pažljivi i ostati svoji na svome. To ne smije biti samo predaja tog važnog resursa u području ribolova i ekološke zaštite Europskoj uniji. Mi moramo biti spremni s primjerenim snagama nadzirati i provoditi međunarodne, europske i svoje zakone i druge propise u našem dijelu »europskog mora«. Kako bi naši čitatelji koji se ne bave ovom problematikom imali saznanje što je to IGP, citirat ću Konvenciju UN-a o pravu mora, UNCLOS, koji u članku 55. navodi: »Isključivi gospodarski pojas je područje koje se nalazi izvan teritorijalnih mora i uz njega, podvrgnuto posebnom pravnom režimu ustanovljenom u ovom dijelu, dio V. Isključivi gospodarski pojas, na temelju kojeg su prava i jurisdikcija obalne države i prava i slobode drugih država uređeni relevantnim odredbama Konvencije«. Nikako ne smijemo smetnuti s uma da je Republika Hrvatska obalna država, a ne EU. Da je EU država, iako sve više postaje, Jadransko more bilo bi unutarnje more Europske unije, kao što je nekad Azovsko more bilo unutarnje more SSSR-a. To znači da EU ima utjecaj samo na ono oko čega se slože obalne države te prava i obveze prenesu na EU.

Razina nacionalne sigurnosti
Treba li, po Vama, Hrvatska proglasiti vanjski pojas?
– Gorljivi sam zagovornik proglašenja vanjskog pojasa. O njemu se možda i najmanje zna jer ga Konvencija tretira zajedno s teritorijalnim morem, dio II. Teritorijalno more i vanjski pojas u 4. odsjeku sa samo dva članka. Vanjski pojas je dio mora koji se nalazi uz teritorijalno more i može se prostirati, zajedno s teritorijalnim morem, maksimalno do 24 morske milje. Obalna država proglašava vanjski pojas da bi spriječila kršenje svojih carinskih, fiskalnih, useljeničkih ili zdravstvenih zakona i drugih propisa na svom području ili u svom teritorijalnom moru te kaznila kršenje tih zakona i propisa počinjeno na svom području ili u svim teritorijalnom moru.
Vidljivo je kako je to jako važno i da se vanjskim pojasom može povećati razina nacionalne sigurnosti. Ovaj pojas bilo čim ne dira prava miroljubivog i općeprihvaćenog načina korištenje mora. Držim da vanjski pojas treba proglasiti i zaokružiti definiranje RH kao pomorske države.
Tko će nadzirati provođenje propisa u tzv. europskom moru?
– Svakako, ovo je jako važno pitanje. Bez sumnje, u području ribarstva pa i ekologije, primjenjivat će se europska regulativa, ali je od izuzetne važnosti čija će zastava nadzirati i provoditi tu regulativu. Držim da bi to trebala raditi zastava RH u hrvatskom dijelu »europskog mora«, poglavito što smo ribarstvo kao materijalno pravo u IGP-u koje smo u stanju konzumirati, prenijeli na EU. Naime, taj prijenos na EU ni u kojem smislu ne utječe na naša suverena prava u epikontinentalnom pojasu. Regulativa iskorištavanje živih organizama u IGP-u ne primjenjuje se na iskorištavanje vrsta od dna, o čemu govori članak 68. To je regulirano u dijelu o epikontinentalnom pojasu u članku 77. stavku 4. Prirodna bogatstva o kojima je riječ u ovom dijelu obuhvaćaju rudno i drugo neživo bogatstvo morskog dna i podzemlja, kao i živa bića koja pripadaju vrstama od dna, tj. bića koja su u stadiju u kojem se mogu loviti bilo nepomična na morskom dnu ili ispod njega ili su nesposobna pomicati se ako nisu u stalnom fizičkom dodiru s morskim dnom ili podzemljem. Pravo iskorištavanja tih bogatstava pripada obalnoj državi sukladno stavcima 1., 2. i 3. istog članka.

Nadzor i zaštita pojasa
Jasno se nameće potreba nadzora i zaštite epikontinentalnog pojasa. Država Hrvatska, iako je ustupila svoj dio IGP u sastav »europskog mora«, nikome nije dužna te ne smije dopustiti oranje dna i podzemlja epikontinentalnog pojasa. Koliko je važno imati na raspolaganju bogatstvo mora, morskog dna i podzemlja možemo vidjeti u istočnom Sredozemlju u nastojanju Turske da dobije pravo rudarenje u području na koja, suglasno UNCLOS-u, pravo polažu Grčka i Cipar. Još je izraženije nastojanje Kine koja na podvodnim hridima gradi umjetne otoke želeći na taj način proširiti IGP-e i epikontinentalni pojas.
Smatrate li da bi snage koje će štititi i nadzirati gospodarski pojas trebalo stalno preseliti na otoke?
– Osobno držim kako bi snage za nadzor i zaštitu interesa Republike Hrvatske na moru, kako god se one zvale i u bilo čijem se resoru nalazile, trebale biti raspoređene na vanjskim otocima, a tamo gdje nema otoka, u povoljnim mjestima na obali. Pogledamo li od sjevera prema jugu brodovi, brodice i druga sredstva trebali bi ne samo bazirati nego biti stalno raspoređeni u Umagu, Puli, Malom Lošinju, Dugom otoku, Žirju, Visu, Lastovu, Mljetu i Moluntu. Ovakav raspored omogućio bi da snage u kratkom vremenu budu spremne djelovati u bilo kojem dijelu našeg mora, prema obali u unutarnjim morskim vodama, ali i prema pučini u teritorijalnom moru, vanjskom pojasu, isključivom gospodarskom pojasu te, naravno, štititi i naš epikontinentalni pojas. Navedeni raspored bitno bi smanjio i utrošak goriva jer temeljno načelo djelovanja obalne straže je »biti tamo gdje treba, kada treba, s potrebnim resursima i znanjima«. Ukoliko neki od ovih zahtjeva nije ispunjen, cijeli sustav pada na ispitu, pa žali Bože truda i uzalud bačenih sredstava.

Revitalizacija otoka
Što bi hrvatskim otocima donijelo preseljenje snaga koje bi nadzirale gospodarski pojas?
– Kada bi Republika Hrvatska odlučila da stalna mjesta rasporeda i baziranja brodova, posada radarskih postaja obalnog motrenja te još nekih elemenata obalne obrane budu vanjski otoci, to bi dugoročno moglo pomoći gospodarskoj i demografskoj revitalizaciji tih otoka. To se posebno odnosi na Dugi otok, Žirje, Vis, Lastovo, Mljet, ali i priobalno mjesto Molunat gdje bi pridonijelo stvaranju novih obitelji na otocima, rađanju djece, pomlađivanju i povećanju broja stanovnika. Naravno, služba na otocima ne smije biti kazna, već bi trebala biti primamljiva kroz nešto veću plaću i druge povlastice. Država, županije i lokalna zajednica trebale bi poduprijeti mjere glede dobivanja zemljišta i pomoći pri gradnji obiteljskih kuća ili stanova. Te male jezgre mladih ljudi koje ne bi brojile ukupno više od njih stotinu mogle bi obnoviti otoke te njihovu mornaričku infrastrukturu koja je u mnogome devastirana i zapuštena. Ima tu veliki broj objekata koji bi mogli imati dvojnu namjenu, u miru u funkciji gospodarstva, a u potrebi bi bile dio obrambenog sustava. Najvažnije je da bi tu živjele mlade obitelji te bi zasigurno jedan broj djece ostao živjeti na otocima. Demografska politika i revitalizacija otoka nije posao za nekoliko godina, to je maraton koji traje desetljećima i nikad ne završava.

»Gorljivi sam zagovornik proglašenja vanjskog pojasa koji se nalazi uz teritorijalno more i može se prostirati, zajedno s teritorijalnim morem, maksimalno do 24 morske milje

»Kada bi Hrvatska odlučila da stalna mjesta rasporeda i baziranja brodova, posada radarskih postaja obalnog motrenja budu vanjski otoci, to bi dugoročno moglo pomoći gospodarskoj i demografskoj revitalizaciji tih otoka