Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

18 C°

Pred početak akcije nismo imali pojma gdje su nam VBR-ovi

16.01.2012. 23:00
Pred početak akcije nismo imali pojma gdje su nam VBR-ovi


Posadu dvaju VBR-ova činili su vojnici iz Slavonije koji su se kroz maglu probijali do svog položaja nedaleko od raskrižja za Slivnicu, na cesti Posedarje-Pag. Da stvar bude gora, na jednom od vozila koje prenose lansere, pukla je guma. No, možete zamisliti kako nam je bilo kada nas je nazvao general Bobetko i upitao je li sve spremno za početak akcije, a mi nismo znali gdje su naši VBR-ovi, ispričao je anegdotu Milin


Svaki rat, pa tako i Domovinski ima svoje priče i zanimljivosti. Ma koliko se vojnička akcija planira unaprijed, vrlo često se događaju neobični, katkad bizarni događaji koji čak mogu promijeniti tijek povijesti. Srećom, to se nije dogodilo u akciji Maslenica. Proučavajući akciju Maslenica, povjesničari su godinama pokušavali naći odgovor na pitanje zašto je početak akcije kasnio gotovo sat vremena. Tajnu nam je otkrio Bruno Milin, u akciji Maslenica, zapovjednik bitnice 130 mm topništva Zbornog područja Split. Milin je zajedno s bitnicom višecijevnih raketnih bacača trebao zauzeti položaje u Slivnici, i od tamo vatreno podržati postrojbe koje su probijale prvu crtu bojišnice.
– Posade topova M-46 130 mm činili su pretežito Zadrani, vojnici 112. brigade. Bitnicu su činila tri topa zarobljena 1991. u vojarni Zečevo kod Šibenika. Riječ je o istim topovima koji su u runju 1991. gađali Šibenski most, otjeravši Mladićeve tenkove s platoa pored motela. Dakle, sada je jasno da to nisu učinili topovi sa Žirja, kako se dugo godinama tvrdilo, nego upravo ovi koji su ispalili prve plotune u akciji Maslenica. Noć pred akciju, izvršili smo hodnju od vojarne Šepurine do položaja u Slivnici. Na vrijeme i uredno smo došli na svoje položaje između Slivnice Gornje i Slivnice Donje kada odjednom, nema VBR-ova, kazivao je Bruno Milin.
Akcija kasnila 50 minuta
Kako su topničko-raketne snage, prije akcije Maslenica bile na brzinu skupljene, nije bilo vremena za detaljnje upoznavanje terena. Posadu dvaju VBR-ova BM 21 122 mm tzv. “Rumunja”, činili su vojnici iz Slavonije koji su se kroz maglu probijali do svog položaja nedaleko od raskrižja za Slivnicu, na cesti Posedarje-Pag. Da stvar bude gora, na jednom od vozila koji prenose lansere, pukla je guma.
– Zapovjednik hrvatskih snaga general Bobetko zapovjedio je dva zadatka u topničkoj pripremi napada. Riječ je bila o djelovanju po dva, tzv. visoko isplativa cilja. Višecijevni raketni bacači trebali su nanijeti udar po tadašnjoj aerobazi u Zemuniku, a topništvo je trebalo neutralizirati ciljeve na najjačem uporištu neprijatelja, na Debelom brdu. Na sreću, izgubljene Slavonce smo pronašli u Radovinu, a sve to što se te noći događalo, nije bitnije utjecalo na tijek operacije. No, akcija Maslenica je umjesto u 6 počela s 50 minuta zakašnjenja. No, možete zamisliti kako nam je bilo kada nas je nazvao general Bobetko i upitao je li sve spremno za početak akcije, a mi nismo znali gdje su naši VBR-ovi, dodao je Milin.
Tri divizijuna pod Gotovininim zapovjedništvom
Da su topnici i raketaši napravili dobar posao potvrđuje i činjenica da na ispaljenih 80 raketa i 120 granata po neprijateljskim ciljevima nije bilo uzvrata. Točnije, neprijatelj je bio iznenađen jer nije znao da hrvatske snage raspolažu takvim sredstvima. Doduše, u svom arsenalu Hrvatska vojska je imala još ubojitije sredstvo, haubicu 203 mm koja je pripadala 112. brigadi, ali kako kaže Milin, ona nije bila upotrijebljena.
– Moram istaknuti da je dužnost načelnika topništva Zbornog područja Split tada obnašao Milan Mihić, a zamjenici su mu bili Borče Cvetkovski i Dragan Brkljača. Nakon akcije Maslenica bila su ustrojena tri divizijuna koja su izravno bila pod zapovjedništvom tadašnjeg zapovjednika ZP Split generala Ante Gotovine, rekao je Milin.
Riječ je o 14. topničkom divizijunu Šibenik kojim je zapovijedao Slavko Vlahov, 11. protuoklopnom topničko-raketnom divizijunu Zadar pod zapovjedništvom Dragana Brkljače i 20. topničko-raketnom divizijunu Split kojim je zapovijedao Bruno Milin.
Mislili smo da se nećemo vratiti kući
– Često me pitaju kako je to bilo krenuti u akciju Maslenica. Tog ranog jutra 22. siječnja 1993. mi, hrvatski topnici, smo krenuli na zadatak pomirivši se s time da se ni jedan neće vratiti kući. Znali smo da počinje oslobađanje naše zemlje, ali akcija Maslenica je pokazala da je neprijatelj još uvijek jak i da će trebati vremena za oslobađanje Hrvatske. Neprijatelju smo pokazali snagu naročito kasnije, kada je topništvom pokušao ugroziti promet preko pontonskog mosta u Novigradskom ždrilu. Znao je da će mu od sada na svaku njegovu granatu biti odgovarajuće vraćeno, kaže Milin.
Od akcije Maslenica pa sve do kraja rata Bruno Milin je sudjelovao u svim oslobodilačkim operacija HV-a osim u Bljesku. Postrojbe HV-a kojima su njegovi topovi davali podršku oslobodile su 11.700 km/2 teritorija ili petinu državnog teritorija RH.


Mislio da mu je naređena paljba po Otočkom bataljunu




Za Milina jedan od najtežih trenutaka dogodio se kada je usred protunapada četničkih snaga, dobio zapovijed da djeluje po hrvatskim snagama koje su bile pregažene. U jednom trenutku dobio je zapovijed od Milana Mihića da djeluje po ciljevima u zaseoku Pridrage Denonama. Vidjevši na karti koordinate, Milin je odmah shvatio da se radi o položajima Otočkog bataljuna. Tražio je potvrdu od nadređenih jer nije mogao vjerovati, ali mu je zapovjednik jednostavno, bez obrazloženja, rekao da nastavi paljbu. Kasnije se ustvrdilo da je ta topnička potpora spasila Otočki bataljun od potpunog razbijanja i uništenja, jer su položaje u Denonama već zauzeli četnici.


Zateklo ga ispitivanje haških istražitelja


Bruno Milin je jedan od hrvatskih časnika koji se nekoliko puta sastao s haškim istražiteljima, posebice u slučaju oko tzv. topničkih dnevnika. Sjeća se kada su ga 2007. i 2008. ispitivali haški istražitelji u uredu suca Borisa Babića u Zadru. Milin je posebno kivan na tadašnju ministricu pravosuđa Anu Lovrin, koja je zapravo bila Milinova stranačka šefica u Zadru, a koja ga nije obavijestila o tome da će ga istražitelji ispitati.
– Dan prije ispitivanja poziv mi je uručio sudac Vlado Mikolčević. Svi su znali da je skupina časnika Hrvatske vojske, u kojoj sam bio i ja, potpisala i kod javnog bilježnika ovjerila izjavu da ćemo biti svjedoci obrane u suđenju Anti Gotovini. Međutim, nitko nas nije nikad pozvao da svjedočimo u Haagu, a ja mislim da je sud jedino mjesto gdje smo mi mogli objasniti upotrebu topništva i vrlo lako pobiti tezu o prekomjernom granatiranju Knina. Ako bih ja ocjenjivao od 0 do 10 rad odvjetničkog tima Ante Gotovine, ja bih mu dao ocjenu 2. Sreća, moj odvjetnik Branimir Zorica pronašao je pravničku “caku” po kojoj ja nisam bio dužan razgovarati, unatoč pritiscima, s haškim istražiteljima. Naime, rekao im je kako sam je obvezao da ću biti svjedok obrane, pa ću se u tom svojstvu rado odazvati pozivu Haškog suda. To je zadovoljilo haške istražitelje, koji su u rukama imali moja operativna izvješća koja sam ja svakodnevno slao generalu Gotovini. No, to nije zadovoljilo hrvatske istražitelje, pa sam uz veliku pompu, blokadu hotela Kolovare u kojem se vršilo ispitivanje, sedam puta privođen na saslušanje, rekao je Milin.


Vrlo učinkovita uporaba topništva


U jeku afere oko topničkih dnevnika koji kao pojam nisu postojali u Hrvatskoj vojsci, Bruno Milin kaže da je HDZ-ova vlada angažirala načelnika topništva ZP Split Marka Rajčića da napravi analizu upotrebe topništva u Oluji. Topnički dnevnici zapravo su bili kolateralni naziv za skup dokumenata, od dnevnih izvješća prema zapovjedništvu, plana upotrebe topništva, evidencije o utrošenom streljivu pa sve do kodiranih karata.
– Međutim, ta analiza, taj dokument umjesto da bude argument u rukama obrane, Vlada RH ga je dostavila tužiteljstvu. Ratni zločinac i zapovjednik vojske RSK general Mile Mrkšić je na sudu rekao da nikad nije vidio tako preciznu upotrebu topništva po vojnim ciljevima u Kninu. Gađali smo Glavni štab Vojske RSK i zapovjedništvo korpusa. Gađali smo s platoa Miljevaca vojarne Slavko Rodić i Senjak, a uništili smo i njihovo glavno komunikacijsko središte, repetitor Promina, tako da su odmah na početku Srbi izgubili vezu sa svojim postrojbama. To su sve bili legitimni vojni ciljevi. Da je bilo prekomjernog granatiranja, posebice po civilima koji se evakuiraju, bilo bi mrtvih da se to ne bi moglo sakriti, tvrdi Bruno Milin.