Ispod više stolova valjala se inicijativa za smanjenje ovlasti predsjednika

Slika korisnika admin
PIXELL
Netko tko stalno komentira, zvoca, predlaže, kritizira, može ići na živce svakoj vladi - Ivo Josipović

Posljednjih dana u dijelu javnost raspravljalo se o anketi objavljenoj prošloga tjedna u "Večernjem listu" koja je propitivala ovlasti predsjednika Republike. Prema toj anketi većina je ispitanika za to da se predsjedničke ovlasti povećaju. Dodatan interes javnosti izazvala je spoznaja, objavljena u našem listu, da je istraživanje naručio Ured Predsjednika Republike zbog čega su se pojavile spekulacije da bi predsjednik Republike želio da mu se povećaju ovlasti. Predstavnici parlamentarnih stranaka izjavili su, pak, da je njima mnogo bliža varijanta smanjenja predsjedničkih ovlasti. Motive i razloge naručivanja te ankete predsjednik Ivo Josipović pojasnio je za naš list.

Kako objašnjavate to da su građani, prema rezultatima ankete, za veće ovlasti Predsjednika Republike, a parlamentarne stranke bi ih smanjile i smatrate li da Predsjednik Republike treba imati ovlast predlaganja glavnog državnog odvjetnika?

- Moram prvo kazati zašto je uopće rađeno istraživanje. U nekim krugovima analitičara, a moram reći i u nekim političkim krugovima, počelo se govoriti kako bi bilo dobro da se uvede takozvani čisti parlamentarni sustav. To znači da se predsjednik bira u parlamentu i sasvim sigurno znači smanjenje ovlasti, još puno više smanjenje društvene i političke uloge predsjednika. Naglašavam da ne govorim o sebi, govorim o instituciji predsjednika. To je poprimilo poprilične razmjere. Vjerojatno ste i vi slušali o tome.

Politički osigurač

I u vrijeme Vašeg prethodnika i otkako ste Vi predsjednik sam pisao o tome kako sam za njemački model, kada je riječ o predsjedniku države, dakle za smanjenje ovlasti.

- Vi i ja se u tome ne slažemo. U našoj političkoj tradiciji i kulturi bipolarnost je iznimno važna, bez obzira što je Vlada u smislu praktične politike i odluka mnogo jača. To tako treba biti. Ali, važno je da postoji određeni politički osigurač. Još jednom, ne dvovlašće, već institucija koja temeljem neposrednih izbora pretpostavljeno predstavlja određeni oblik građanskog nadzora. Pretpostavljam, netko tko stalno komentira, zvoca, predlaže, kritizira, može ići na živce svakoj vladi. Ali, upravo je u tome bit podjele vlasti i međusobnog nadzora. Uvođenje predsjednika koji se bira u parlamentu, pa vjerojatno i lako razrješuje i koji ne znači ništa u političkom životu značilo bi u našoj političkoj tradiciji uvođenje kriptopredsjedničkog sustava u kojem bi premijer ili premijerka, opet ne govorim o konkretnim osobama, imao neograničenu vlast, bez ikakve, makar i političke kontrole, pri čemu nije izabran neposredno od građana. Osobno, mislim da to ne bi bilo dobro.

Dobro je i legitimno otvarati raspravu o ustavnom i političkom uređenju države, naravno, i predlagati promjene u statusu predsjednika. Ali, riječ je o vrlo ozbiljnim pitanjima i mislim da je važno znati što građani misle o tome. Stanovište građana kakvu državu žele je realna i stručnim metodama mjerljiva politička kategorija. Građani su vrlo jasno poručili i analitičarima i novinarima i političarima koji razmišljaju o tom drugom modelu da to ne žele. Vrlo jasno žele državu u kojoj neposredno biraju predsjednika.

Spomenuli ste da su o tome počeli govoriti politički analitičari i neki politički krugovi. Ne znam doslovce niti jedan relevantni politički krug, inicijativu, koja je tako nešto pokrenula.

- Ona nije bila javno artikulirana, ali ona se valjala ispod stola. To budite sigurni.

Ispod čijeg stola?

- Ispod nekoliko stolova, ali nije bitno, nećemo o tome. Sigurno se anketa ne bi radila da se inicijativa nije zakoturala poput jedne grude koja je vjerojatno planirala biti sve veća i veća. Da je rezultat anketa bio obrnut, ja bih isto rekao "pa hajdemo promijeniti sustav". Očito je da građani to ne žele: 94 posto je protivnika izbora predsjednika u Saboru i to je vrlo uvjerljiva većina. Zato mi je drago da je predsjednik Sabora, gospodin Leko, jasno rekao da se promjene ne planiraju.

Racionalizacija kontrole

Za to se mora promijeniti i Ustav.

- Ustav i sustav, jedno bez drugoga ne ide. Teoretski je moguće da se složi neka većina i da promijeni poziciju predsjednika, ali moraju znati da to rade protiv 94 plus tri posto neodlučnih građana Republike Hrvatske. Kada je riječ o ovlastima, ne mislim da predsjednik mora imati suštinski nove ovlasti. U tome je više-manje sadašnje rješenje dobro. Ali, kad se već otvorila rasprava, smatram da je moguće "brušenje" mnogih institucija, pa i rješenja po kojima predsjednik one ovlasti koje ima, izričito ili inherentno, obavlja funkcionalnije.

Što konkretno pod time mislite?

- Ustav navodi, kada je riječ o proglašenu zakona, da ako predsjednik misli da je novodonešeni zakon neustavan, ide na Ustavni sud. Puno efikasnije bi bilo da se kaže parlamentu "pričekajte, razmotrite još jednom". To nije nikakva nova ovlast, nikakva ovlast se ne uzima parlamentu, on i dalje neprikosnoveno odlučuje o zakonima. Naprosto se kontrolna funkcija na neki način racionalizira.

Ali time se zakonodavni proces može usporiti jer parlament može ponovo odlučiti isto.

- Upravo suprotno. Sigurno je da nijedan predsjednik ne bi olako upotrebljavao taj mehanizam. Dakle, za pretpostaviti je da će ići na Ustavni sud i da cijela priča traje puno, puno dulje i s mogućim velikim posljedicama primjene neustavnog zakona. Dakle, to je ipak brže i racionalnije od sadašnjeg rješenja. Uostalom, takva mogućnost postoji u mnogim zemljama, čak i nekima koji predsjednika biraju u parlamentu. Ponavljam, govorim o brušenju, a ne o novim ovlastima. I ne zaboravite da predsjednik ima nešto što nije ovlast izvršne naravi, ali ima veliku političku snagu. To je tzv. treća ovlast, zadaća iz članka 94. Ustava da brine za redovito i usklađeno djelovanje te stabilnost državne vlasti. Takva zadaća traži od predsjednika da razmatra sva važna državna i društvena pitanja i ne prihvaćam da postoji neka od takvih tema koja nije tema iz nadležnosti predsjednika. Istina, predsjednik nema u rukama izvršne odluke, to imaju Vlada i Sabor.

Dobro, pa nitko Vam ne može oduzeti glas.

- Bilo je rasprava, u prijašnjoj Vladi, "što on to govori o ekonomiji, to nije njegova nadležnost". I danas se u medijima javljaju neki koji bi da predsjednik ne otvara osjetljiva pitanja iz nekog područja. Građani, a i Ustav, bez obzira što konačne odluke donosi netko drugi, traže od predsjednika da politički otvara teme i da bude katalizator pozitivnih procesa.

Ni strah, ni bojazan

Vratimo se na imenovanje glavnog državnog odvjetnika.

- Vidim, referirate se na neka od anketnih pitanja. Njihova je funkcija provjera teze kako građani ne žele drukčiju poziciju predsjednika. Žele barem istu, ako ne i funkcionalniju poziciju. U mnogim državama predsjednik ne imenuje određene dužnosnike, ali ih predlaže u slučajevima kada postoji opasnost blokade izbora ili kada je riječ o funkcijama za koje je vrlo važno da građani vjeruju kako stranačka politika nije bila odlučna za njihov izbor. Evo, mi već dugo ne možemo izabrati suca Ustavnog suda, još traje politička blokada. Dužnost predsjednika kao predlagatelja bila bi da u razgovoru s drugim političkim institucijama i strankama u ime svih predloži rješenje koje će biti općeprihvaćeno i koje neće u javnosti ostavljati dojam osobe koja ovisi o jednoj stranci ili političkoj opciji.

Mi to rješenje imamo kod predsjednika Vrhovnog suda. Ne bira ga predsjednik, predsjednik samo pomaže da se iznjedri kandidat koji uživa opće povjerenje i koji će biti neovisan od stranačke politike. Dakle, predsjednik je faciliator, pomaže da se izbjegne blokada kakvu imamo u slučaju izbora suca Ustavnog suda, pomaže parlamentarnim strankama da se dođe do neke vrste konsenzusa, do čega očito ponekad teško dolaze. To nije suštinska promjena, nije nova ovlast u smislu odlučivanja. Sabor i dalje donosi odluku..... Anketom nije bila namjera provocirati jačanje ovlasti predsjednika. To je bila poruka onim komentatorima i političarima koji imaju mijenjati status i ovlasti predsjednika, poruka da građani u najvećem broju to ne žele.

Kada ste naručivali anketu, odnosno istraživanje, je li jedan od Vaših motiva bio strah za ovlasti?

- Ne.

Ne mislim na Vaš osobni strah, nego na strah za ovlasti institucije.

- Riječ strah je pogrešna.

Bojazan?

- Ni riječ bojazan tome ne odgovara.

Zabrinutost?

VIŠE U TISKANOM IZDANJU

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno