ZAŠTITNICA GRADA Sv. Stošija pomagala utamničene, njegovala bolesne i bodrila klonule

Svetkovina sv. Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale, svečano je proslavljena u petak u toj katedrali. Koncelebrirano misno slavlje u kasnim poslijepodnevnim satima predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić.   
U svojoj propovijedi nadbiskup Puljić je najprije govorio o godišnjici međunarodnog priznanja Hrvatske. Podsjetio je kako smo silna Božja djela i mi osobito osjetili u teškim danima stradanja u Domovinskom ratu.
– Dok nas preplavljuju uspomene teških nevolja i muka, u duši još odzvanjaju i divne scene naših molitvenih skupova i pjesama koje smo tih dana upućivali prema nebu, prema Europi i svijetu. Davidove čuvene psalme mi smo učinili svojima, pa ih prilagodili našim potrebama i vapajima, kazao je nadbiskup koji je istaknuo da je sveta Stošija, koja je poput Isusa »prošla zemljom čineći dobro«, postala izvrstan primjer dobrote i sebedarja.
– Jer, plamen ljubavi njezinoga srca prema Kristu bio je jači od plamena u kojem je na lomači gorjela. Kao osobita Božja miljenica ona je ušla molitvu Prvoga Rimskoga kanona kako bi i nama »svojim grješnim slugama Gospodin podario mjesto u društvu svojih svetih mučenika: Stjepana, Petra, Cecilije i Stošije«. Ona se već na ovom svijetu proslavila osobitim djelima ljubavi prema siromasima, utamničenima i svima koji su oskudijevali. Dakle, u svijet prepun boli, žalosti i siromaštva unosila je ljubav Krista koga je zavoljela još od svoje rane mladosti, rekao je mons. Puljić dodajući kako nam je u kontekstu ovog Pavlovoga razmišljanja lakše shvatiti zašto je naša dična zaštitnica pošla na lomaču s pjesmom na usnama.
– Pavao potiče svoje Kološane na stvaranje civilizacije ljubavi. Posebice kada se gladna nahrani, žedna napoji, siromaha odjene, bolesna i utamničenika pohodi, žalosna i nevoljna utješi, uvredu oprosti i nepravdu strpljivo podnosi. To je »prepoznatljivi brevijar kršćanskih vrlina i dužnosti prema našim bližnjima« na što nas i sveta Stošija poziva i podsjeća. Osobito prema nedavno stradalima u razornom potresu koji je pogodio Zagreb i Sisačku biskupiju.
Lijepo je bilo osjetiti kako ljudi ne stoje prekriženih ruku, već traže načina kako pomoći i biti pri ruci. Svjesni stanja žitelja pogođenih područja i mi smo pokrenuli konkretne aktivnosti za pomoći nastradalima. Želimo nasljedovati našu svetu zaštitnicu koja je »pomagala utamničene, njegovala bolesne i bodrila klonule; pazila na njih kao na zjenicu oka; hrabrila ih i tješila kako izmoreni i iscrpljen ne bi klonuli«, kazao je, između ostalog, nadbiskup dodajući da je sv. Stošija izvrstan primjer te uzvišen ures grada i Nadbiskupije.