Htio sam spoznati uzroke stagnacije dubrovačkog brodarstva

Spoznaja činjenice da je prvi dubrovački parobrod zaplovio, pa skoro 60 godina nakon pojave prvog parobroda na Jadranskom moru, bio je dovoljan razlog da za područje istraživanja izaberem tematiku dubrovačkog parobrodarstva. Slijedom te činjenice, htio sam spoznati razloge tako velikom kašnjenju primjene parobroda u dubrovačkom brodarstvu, te na neki način spoznati uzroke stagnacije dubrovačkog brodarstva od pada Dubrovačke Republike, do pojave parobrodarstva
Na Sveučilištu u Zadru prošlog tjedna je titulu magistra znanosti stekao Nikša Mojaš. Obrana magisterija stigla je kao vrhunac poslijediplomskog studija “Povijest hrvatskog pomorstva” kojeg je Mojaš pohađao. Sinopsis rada dostavljen je Vijeću navedenog poslijediplomskog studija u rujnu 2008., te je, nakon pozitivne ocjene, obrana zakazana za 9. veljače, dakle prošli ponedjeljak.
Zbog čega ste se odlučili za ovu temu magisterija?
– Nekoliko je osnovnih razloga zašto sam se odlučio da tema mog magistarskog rada bude “Dubrovačko parobrodarstvo i parobrodarsko društvo ‘Napried’”. Naime, spoznaja činjenice da je prvi dubrovački parobrod zaplovio, pa skoro 60 godina nakon pojave prvog parobroda na Jadranskom moru, bio je dovoljan razlog da za područje istraživanja izaberem tematiku dubrovačkog parobrodarstva. Slijedom te činjenice, htio sam spoznati razloge tako velikom kašnjenju primjene parobroda u dubrovačkom brodarstvu, te na neki način spoznati uzroke stagnacije dubrovačkog brodarstva od pada Dubrovačke Republike, do pojave parobrodarstva.
Parobrodarska društva
S druge strane, istraživati dubrovačko parobrodarstvo, najprikladnije je bilo ostvariti prateći postojanje jednog od njegovih najznačajnijih društava, čiji su vodeći ljudi odigrali važnu ulogu u razvoju dubrovačkog brodarstva, na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.
O čemu je riječ u Vašem magistarskom radu?
– Cilj moga rada bio je obraditi nastanak, razvoj i kraj parobrodarskog društva ‘Napried’, te analizom njegovih brodova, a bilo ih je ukupno deset, pratiti sudbinu istih. Dakle, glavni dio rada je obrada svakog parobroda navedenog društva. Brodovi su obrađivani po vremenskom sljedu njihove nabave, bilo da se radilo o novograđenim ili rabljenim parobrodima. U radu se donose sljedeći podaci o brodovima: osnovne dimenzije, godine gradnje, kategorija plovidbe, luka upisa, nosivost broda, kao i broj posade, te podaci o porivnom stroju, i mnogi drugi podaci.
Za svaki parobrod se donose podaci o vlasničkoj strukturi, zatim rutama kojim su najčešće plovili, i teretima koje su prevozili. Pored toga donose se podaci o financijskom poslovanju svakog parobroda kroz vrijeme, kao i podaci o havarijama pojedinih parobroda. U jednom od završnih poglavlja rada donose se podaci o dugoočekivanoj fuziji triju najvećih parobrodarskih društava u Dubrovniku, a taj će se događaj smatrati prekretnicom u suvremenijem razvoju dubrovačkog brodarstva.
Koliko Vam je vremena trebalo za izradu rada i čime ste se sve služili?
– Teško je govoriti o vremenu koje sam uložio za izradu ovoga rada. U početnoj fazi radilo se o intenzivnom radu na prvoj verziji radnje, koje je trajalo otprilike četiri do pet mjeseci, a do konačnog prihvaćanja radnje trebalo je gotovo još toliko vremena. Dakako, govorim samo o vremenu potrebnom za izradu, pisanje rada. Tom se vremenu treba pridodati i vrijeme potrebno za sakupljanje svih potrebnih materijala neophodnih da bi se rad uopće mogao napisati. Međutim, želim naglasiti da je za mene izrada ovog rada predstavljala veliko iskušenje i ne žalim za utrošenim trudom i vremenom, jer će mi iskustva u izradi ovog rada koristiti za možebitno daljnje znanstveno djelovanje.
Arhivski materijali
Osnova rada bazirana je na istraživanju arhivskih izvornih materijala, koji se sastoje od 12 kutija spisa, i 42 brodske knjige, koje se danas čuvaju u Državnom arhivu u Dubrovniku, a preuzete su iz prostorija navedenog parobrodarskog društva u bivšoj Čingrijinoj, a danas Širokoj ulici u staroj gradskoj jezgri grada Dubrovnika. Osim toga brojna je druga literatura, autora koji su pisali o problematici dubrovačkog pomorstva na prijelazu dvaju stoljeća. U radu sam se služio i godišnjacima Annuario marittimo iz Trsta. Od tiskovina toga vremena veliku sam pozornost pridavao podacima iz tjednih listova Crvena Hrvatska, Prava Crvena Hrvatska, te lista Dubrovnik, svi izdavani u gradu Dubrovniku toga vremena.
Koji bi bio doprinos znanosti ovog rada?
– Osnovni doprinos znanosti ovoga rada je cjelovitije istraživanje postojanja parobrodarskog društva ‘Napried’, čija se obrada temelji na izvornim arhivskim podacima. Naravno, društvo je promatrano u jednom širem vremenskom kontekstu. Rad prvenstveno donosi podatke o načinu poslovanja i upravljanja parobrodima toga vremena, a posebno se ističu podaci sa godišnjih skupština karatista za svaki pojedini parobrod. Pored toga donose se i neke dosad nepoznate činjenice i događaji vezani za sudbinu pojedinih brodova navedenog društva.
Razvoj brodarstva
Na taj se način može dobiti jedna cijelovitija slika o razvoju brodarstva toga vremena u Dubrovniku na prijelazu 19. u 20. stoljeće.
Hoćete li se nastaviti baviti ovom tematikom?
– Za sada je teško reći, ali s obzirom da ja dolazim iz područja tehničkih nauka, u narednom periodu posvetio bih se više svojoj osnovnoj struci, dakle prvenstveno pisanju stručnih radova iz područja suvremenog brodarstva. Ovaj dio je dakle za sada iza mene, vrijeme će pokazati u kojem smjeru će ići moja daljnja aktivnost u znanstvenom usavršavanju.
Čime se trenutačno bavite?
– Trenutačno sam zaokupljen nekim drugim poslovima vezanim za svoje nastavne obveze na Sveučilištu u Dubrovniku, gdje izvodim nastavu u sklopu Pomorskog odjela, Nautičkog smjera. Osim toga, pored redovnih nastavnih aktivnosti u naobrazbi, sudjelujem i u jednom dijelu izobrazbe pomoraca. Cilj mi je također više vremena posvetiti unapređenju svojih predavanja, kako bi ona bila što interensantnija za studente, te ih motivirati na što je više moguće bolji rad i aktivno sudjelovanje u nastavi.